Uspjeh nije vrijedan života

Dr Mira Jovanovski Dašić o izazovima borbe sa dopingom

 

Svi testovi, ali i rezultati, su na sigurnom, kada je Komisija za borbu protiv dopinga Crne Gore u pitanju. U ovom poslu nikad dovoljno opreza i dobro je što je tako

 

– Borba sa dopingom je moj izbor, jer sam imala priliku da se tokom obuka u okviru programa Svjetske Antidoping Agencije (WADA) upoznam kako doping narušava i uništava zdravlje mladih osoba. Na stranu sva ljudska pohlepa, jurenje za uspjehom po svaku cijenu, materijalni ili ko zna kakvi motivi koji donose tu počast u sport, najveća tragedija dopinga je to što ozbiljno ugrožava život – riječi su doktorke Mire Jovanovski Dašić.

Ovu damu sa pravom nazivaju perjanicom borbe protiv korišćenja nedozvoljenih sredstava u sportu u Crnoj Gori. Iz dana u dan i već godinama, njen posao je i organizivanje, nadzor  i sprovođenje testiranja sportista, komunikacija sa relevantnim međunarodnim adresama, borba da naša zemlja ne zaostane, ni korak, za svjetskim trendovima u ovoj oblasti. Naravno, i edukacija sportista, mladih. Ako iko na pravi način zna da na upozori sportiste, gdje je granica dozvoljenog u želji za uspjehom, to je ona.

Veliki posao

Gospođa Dašić Jovanovski, pomoćnica ministra zdravlja, pedijatrica, magistar nauka iz oblasti sportske medicine, dugogodišnji ljekar naših najjačih timova, među prvima je u našoj zemlji ukazivala na ovaj problem. Članica je borda EERADO (Regionalne Anti Doping Organizacije za Istočnu Evropu kao i član Komisije za borbu protiv dopinga Crne Gore rukovodećeg tijela u ovoj oblasti.

Koji bi trenutni izazov izdvojili u vašem radu?

– Svjetska antidoping agencija (WADA) upravo najviše pažnje posvećuje testiranjima van takmičenja. To znači da kontrolor dopinga dođe na mjesto treninga i metodom slučajnog uzorka izabere sportistu, po nalogu nacionalne ili regionalne antidoping organizacije. Sportista koji iz bilo kog razloga odbije da se testira, automatski se smatra pozitivnim na doping.

Koja je razlika između testiranja na takmičenju i uoči takmičenja?

Velika razlika je to što se na takmičenju testiranje na doping očekuje, dok to van takmičenja sportista ne može znati. Na primjer, Novaka Đokovića su testirali ujutro, tako da ni najveća imena svjetskog sporta nijesu pošteđena.

Kakav odnos testiranja van i na takmičenjima treba da bude tokom godine?

– Odnos testiranja po preporuci WADA, van takmičenja i na takmičenju, treba da bude 60:40. To naravno, kod nas još nije slučaj, ali brižljivo radimo na tome uz razumijevanje WADA-e.

Slika jednog testa

Možete li nam objasniti i približiti sam proces testiranja? Da li je bolan, neprijatan, da li bilo kako može da škodi sportisti?

– Još smo u fazi kada se uzima samo nalaz urina. Neki testovi se obavljaju uzimanjem nalaza krvi, ali mi još to ne radimo. Niti boli, niti može da pravi bilo kakav problem organizmu. Napuni se bočica od 90 mililitara, sportista sam otvara i zatvara bočicu koja se na kraju može ponovo otvoriti samo u laboratoriji. Naravno, kontrolor je dužan da kompletnu proceduru objasni sportisti, bude uz njega do kraja testiranja.

Gdje idu testovi naših sportista na analizu?

U svijetu postoje 33 akreditovane laboratorije, koje mogu izgubiti pravo na akreditaciju ako ne obave posao kako treba. Crna Gora niti ima dovoljno sredstava, niti je isplativo za nas da imamo takvu vrstu laboratorije, tako da naše uzorke urina šaljemo u Beč.

Koliko su rezultati pouzdani?

– Tu dileme nema, što se tiče kvaliteta, njihove visokosofisticirane opreme za testiranja, a sa druge strane činjenice da niko u laboratoriji ne može znati o čijem se testu radi. Na bočici je samo brojka, a aparatura garantuje apsolutnu sigurnost u rezultat.

Šta se dešava ako je rezultat testa na graničnoj vrijednosti?

– Ako postoji mala količina neke supstance, onda se sportista prati van takmičenja. Uvijek postoji opasnost da sportisti uzimaju dodatne supstance za „pokrivanje“ prvobitnih, pa čak i u kontinuitetu od nekoliko godina. Kad-tad, u slučaju čestih testiranja, takav sportista će i definitivno, bez sumnje pasti na testu. A oni koji u kontinuitetu koriste doping, kad-tad će imati i zdravstvenih problema.

Prva testiranja

Koja su prva iskustva kontrole dopinga u Crnoj Gori?

– U maju 2009, uz učešće crnogorskih kontrolora i podršku kontrolora iz Antidoping agencije Finske, koja je poznata po tome da ima centar za kontrolu kvaliteta. Upravo oni su ti koji su obučavali naše kontrolore, tako da komotno možemo reći da smo učili od najboljih.

Konkretno, na kojim takmičenjima ste radili prve kontrole?

– Izvan takmičenja prvi su testirani odbojkaši. Što se testiranja na takmičenjima tiče, prvi su testirani vaterpolisti na Svjetskoj ligi u Podgorici u junu 2009. godine uz pomoć kontrolora iz Rusije i Finske. Potom su testirani karatisti, a do sada je ukupno obavljeno 19 testiranja van takmičenja a 78 na takmičenjima. Od naših sportista, vaterpolisti su najviše testirani.

Sveobuhvatnost

Koje su aktivnosti koje Komisija neprekidno sprovodi?

WADA-inu listu zabranjenih supstanci koja se svake godine dorađuje i stupa na snagu 1. januara dostavljamo svim sportskim savezima a lista postoji i na sajtu COK-a, a u susret OI naše aktivnosti inteziviramo. Imamo kadar, tri doping-kotrolora sa međunarodnom akreditacijom. Takođe, imamo i edukovane „chaperone“, takozvane „pratioce“ koji su zaduženi da budu uz sportistu od njegovog izbora da bude testiran do trenutka dok da uzorak i ne smiju da ih napuste iz vida ni sekund.

Kako ocjenjujete informisanost sportista?

– Naši sportisti imaju dosta informacija, a mi želimo da budu potpuno informisani. Dosta ranije, od 2007, radili smo i na prihvatanju kodeksa i na pravilima. Bilo je seminara i za trenere, edukacije za sportiste koji su polazili na Olimpijske igre.

Ko konkretno inicira testiranja?

– I WADA i Olimpijski komitet. Testiranja van takmičenja, obično su bila uz podršku Wade, ali i nacionalnog komiteta, koji je do formiranja Komisije bio odgovoran za vršenje funkcije antidoping organizacije. Olimpijski komitet je uvijek tu uz nas, tijesno sarađujemo. Za testiranja na takmičenjima, obavezu za sprovođenje kontrole ima i uslovljen je organizator, obavezom koju nameće međunarodni savez.

Savezima na raspolaganju

Kako vidite ulogu Komisije u crnogorskom društvu?

–  Kroz edukaciju mladih, više rada i saradnje sa nacionalnim savezima. Sve je mnogo lakše kada uspostavite kvalitetan nivo informisanosti. Bitna stvar koju želim da napomenem je da svi savezi imaju moj broj telefona i uvijek sam im na raspologanju, oko bilo koje dileme.

Koje su obaveze Komisije prema međunarodnim institucijama?

– Svake godine, ja kao član Regionalne organizacije za antidoping Istočne Evrope  podnosim detaljan izvještaj o aktivnostima, testovima, programima, edukacijama… Do sada smo, na bazi izvještaja koje smo podnosili, dobijali isključivo pohvale i riječi ohrabrenja.

Konačno, ima li razloga da strahujemo, da nam se može desiti propust kao Antidoping agencije Jamajke, koja je zagubila testove svojih takmičara?

– Apsolutno ne, svi testovi, ali i rezultati, su na sigurnom, kada je Komisija za borbu protiv dopinga Crne Gore u pitanju. A znate kako, slučaj u Jamajci… Kod mnogih zemalja sport se ne baštini samo radi sportista, mnogi su tu u interesu, težnja za uspjehom… Ne bih isključila da se radi i o nekim skrivenim motivima. U ovom poslu nikad dovoljno opreza i dobro je što je tako – zaključila je doktorka Jovanovski Dašić.

Kako do izuzeća za pojedine ljekove

Sportisti koji u terapijama zbog bolesti koriste određene ljekove koji su na listi zabranjenih supstanci, mogu dobiti izuzeće od te zabrane.

– U okviru doping-kontrole postoje komisije za slučaj izuzeća radi primjene u terapijske svrhe. Na primjer, jedan naš atletičar, iako astmatičar, ne mora da traži terapeutsko izuzeće jer može da koristi ljekove koji nijesu na listi zabranjenih supstanci. Za sada nemamo formiranu adekvatnu komisiju, ali Regionalna agencija za antidoping Istočne Evrope to „pokriva“ i oni to rade umesto nas.

Koja je procedura za naše sportiste?

Svaki sportista koji koristi neke ljekove obraća se nama, a mi njegovu medicinsku dokumentaciju šaljemo istočnoevropskom RADO-u. To je samo jedan primjer zašto je bitno da smo dio te organizacije, ne samo kada je izuzeće u terapijske svrhe u pitanju, već i „results menagementu“ tj. menadžmentu rezutata, što je veoma bitna stvar u slučajevima kada bi došlo do pozitivnog rezultata nekog od uzetih testova.

Cijena testa oko 300 eura

Koliko košta testiranje jednog sportiste?

– Ne mozemo govoriti o tačnim ciframa, jer cjena varira, ali možemo okvirno: ako je cijena od 130 – 160 eura za usluge laboratorije, troškovi slanja kurirskom poštom otprilike jednaki, uz troškove setova i angažovanja kontrolora – dolazimo do cifre od oko 300 eura. Relativno je skupo, još kada bi to pomnožili sa 50 do 100 testiranja koliko je potrebno imati svake godine u Crnoj Gori  – veliki izdatak.

Zaslužili važan UNESKO projekat

Gospođa Jovanovski Dašić posebno je istakla da naredne godine Crna Gora kreće u realizaciju važnog projekta u borbi protiv dopinga.

– Nacionalna komisija zajedno sa Upravom za mlade i sport je konkurisala projektom za sredstva UNESCO-a, koji je odobren. „Razumijevanje zabranjenih supstanci, antidoping edukacija i prevencija, informativni programi“ – kao takav, naš projekat je prihvaćen i sa radošću mogu reći da ćemo 2014. godine početi implementaciju projekta.

Potrebna finansijska podrška

Šta je najveći problem u radu Komisije za borbu protiv dopinga?

– Apsolutno i prije svega, da Komisija postane kompletno funkcionalna. Finansijska podrška nam je potrebna i jako bitna, jer na kraju krajeva, kontrola dopinga i testiranje su za naše standarde skupi. Morate imati posebne „kitove“ sa bočicama za uzorak, koje moraju ispoštovati stroge kriterijume kvaliteta kontrole. Veliki izazov je povećati broj testiranja van takmičenja. Za Crnu Goru, maksimalan broj testova godišnje bi morao biti između 50 i 100, a da bi to mogli uraditi, morate imati finansijsku podršku.

Važnost B testa

Na koji način sportista može da se žali na rezultat testa?

– Možda najvažnije, na svakom testiranju postoje dvije bočice, „A“ i „B“. Obje se šalju u laboratoriju, ali druga ostaje zapečaćena. Ukoliko sportista želi da se žali na rezultat, može da se traži ispitivanje i „B“ uzorka u drugoj laboratoriji.

Vidljive promjene izgleda nakon dopinga

Koji su poznati primjeri uticaja dopinga na zdravlje?

– Po lošem je „čuven“ slučaj sportistkinja iz Istočne Evrope u periodu 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka, uzimanjem hormonskog dopinga testosterona došle su u situaciju da im se glas potpuno promijenio i dobio muške karakteristike. Generalno, tokom vremena se fizički izgled drastično mijenja. Povećavala se agresivnost kod nekih sportista, a ono najgore – naprasne smrti zbog srčanih problema… O tome ćemo posebno insistirati i govoriti tokom edukacije.

Nema straha od hrane

Da li sporisti treba da vode računa kakvu hranu unose?

– Bilo šta što je prirodno i u čemu namjenski i namjerno nije unesena neka nedozvoljena supstanca ne može biti doping. Sportisti ne treba da se plaše toga, čak ni priča o visokom nivou kofeina u popularnim gaziranim pićima ne donosi neku bojazan. Ono što je sigurno opasnost je korišćenje suplemenata u ishrani koji nijesu u obavezi da navedu sve sastojke koji se nalaze u suplementu pa lako moze da se potkrade zabranjena supstanca. Tu treba biti jako pažljiv jer je sportista odgovoran za sve sto unosi u svoj organizam.

„Slavni“ prevaranti

Ben Džonson, kanadski atletičar, na Olimpijskim igrama u Seulu oborio je svjetski rekord u trci na 100 metara (9,79 sekundi). Samo dan kasnije otkriveno je da je koristio nedozvoljeni steroid stanozolol, sve medalje su mu oduzete.

Američka sprinterka Merion Džons 2007. priznala je korišćenje nedozvoljenih sredstava. Sve medalje su joj oduzete a rezultati poništeni, u Americi je osuđena na zatvorsku kaznu zbog obmane javnosti.

Flojd Lendis je biciklista koji je 2006. godine osvojio Tur de Frans, najcjenjeniju trku na planeti. Pune četiri godine negirao je da se dopingovao, čak je objavio knjigu o tome kako postoji zavjera protiv njega, prije priznanja.

Najozloglašeniji primjer ipak je Lens Armstrong, do januara ove godine najveći šampion biciklizma u istoriji. Osvajač sedam titula na Tur de Fransu sedam godina nakon posljednje pobjede priznao je da je skoro deceniju koristio sistematski doping, lagao, optuživao i ucjenjivao one koji su se borili za istinu.

 

Izvor : “Arena”

Objavljeno : 27.10.2013.

Sponzori i partneri

  • lovcen-osiguranje
  • plantaze

Partneri MOK-a

Olimpijski magazin

 

Dokumenta

     

0
Web Design BangladeshWeb Design BangladeshMymensingh