U susret Tokiju!


21. februar 2020.


NEOBIČNA ŽIVOTNA PRIČA KENIJSKE OLIMPIJSKE NADE

Čirono: Od mlinara do zvijezde maratona

Lorens Čirono (31), slavni kenijski maratonac, imaće priliku da se bori za olimpijsko zlato u Tokiju, nakon godine u kojoj je pobijedio na slavnim maratonima u Čikagu i Bostonu.

Njegova životna priča je inspiracija za hiljade djece u Istočnoj Africi, koja žele da se bave trčanjem na duge staze.

Čirono je kao dječak morao da trči deset kilometara svakog dana od kuće do škole i nazad, da bi dobio osnovno obrazovanje. Njegov talenat dugo nije bio prepoznat, jer školski nastavnici i treneri dugo nijesu shvatili da je Lorens na treninge dolazio preumoran.

Kao već afirmisan mladi trkač, morao je da se odrekne dijela treninga i u punom radnom vremenu radi kao mlinar u svom selu. Trenirao je uglavnom tokom noći i tako održavao kondiciju.

Velike uspjehe počeo je da niže od 2015. godine. Od tada je slavio na maratonima u Sevilji, Pragu, Honoluluu (dva puta), Amsterdamu (dva puta), Bostonu i Čikagu.

Njegov najbolji rezultat maratonske karijere je 2:04.06 sati, po čemu je jedan od 20 najbržih maratonaca u istoriji i kandidat za veliki olimpijski trijumf u Tokiju.


PRVA ZVIJEZDA BICIKLIZMA PROPUŠTA ĐIRO ZBOG TOKIJA

Egan Bernal, šampion najveće trke biciklizma Tur de Frans, kazao je da će sa ponosom predstavljati Kolumbiju na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Zbog toga je Bernal, mlada zvijezda drumskih trka, odlučio da ove godine ne vozi prvu od tri velike trke sezone, Điro d’Italiju.

„Između Đira i Tura bih imao samo sedmicu odmora, a nakon Tur de Fransa u julu čekaju me Olimpijske igre. Na njima želim da dostojno predstavljam Kolumbiju, kao pravi šampion Tura”, rekao je Bernal.

Mladić iz Bogote je prošle godine sa samo 22 godine postao jedan od najmlađih šampiona u istoriji najveće trke.


PREDSJEDNIK SAD PLANIRA POSJETU GLAVNOM GRADU JAPANA

Donald Tramp, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, kazao je da ga raduje poziv da dođe na Olimpijske igre u Tokiju.

„Dobio sam poziv japanskog premijera Šinzo Abea. To je izuzetno važno i učiniću sve da u tijesnom rasporedu posjetim Olimpijske igre”, kazao je Tramp.

Predsjednik SAD ove sedmice ima niz sastanaka sa čelnicima organizacionog komiteta Olimpijskih igara u Los Anđelesu 2028. godine.

„Sigurno neću biti predsjednik 2028. godine, ali se nadam da će se narod sjećati da su za mog mandata Los Anđeles i Amerika dobili organizaciju Igara. Nadam se da ćemo svijetu podariti moderni američki spektakl za nezaborav”, rekao je Tramp.

Mala je šansa da će Tramp biti na ceremoniji otvaranja Igara u Tokiju, ali vrlo vjerovatno će posjetiti američke takmičare u olimpijskom selu i prisustvovati nekom takmičenju američkih sportista u borbi za odličja.


POZNAT PROCES ODABIRA AMERIČKE SELEKCIJE ZA OI U TOKIJU

Košarkaška reprezentacija SAD-a pravi „tim snova”

Džeri Kolanđelo, direktor američke košarkaške reprezentacije, predstavio je javnosti plan funkcionisanja nacionalnog tima uoči Olimpijskih igara u Tokiju.

Otkriveno je, da za novi „tim snova” neće biti okupljanja igrača sa šireg spiska. Već u ranoj fazi ljeta biće jasno utvrđeno kojih 12 reprezentativaca će nastupati za aktuelnog olimpijskog šampiona i apsolutnog favorita turnira. Selektor Greg Popović, slavni trener San Antonija, već je dobio garancije najvećih NBA zvijezda da žele da igraju u Tokiju.

„Računamo na grupu od čak 44 vrhunske zvijezde koje su spremne da igraju u Tokiju. Od svakog koga smo kontaktirali dobili smo isključivo pozitivne odgovore. Ali, postojaće spisak 12 odabranih i samo će oni biti na pripremama”, rekao je Kolanđelo.

Očekuje se da nacionalni tim SAD predvode najveće zvijezde poput Lebrona Džejmsa, Stefona Karija, Džejmsa Hardena, ali i oporavljenog Kevina Djurenta, kojem će to biti prvi mečevi nakon duge pauze.


NAJTROFEJNIJI OLIMPIJCI: SVEN KRAMER, LETEĆI HOLANĐANIN

Na 47. mjestu najtrofejnijih olimpijaca je holandski velikan brzog klizanja Sven Kramer (33). Šampion iz Herenvena planira nova odličja i titule.

Kramer je u olimpijskoj karijeri osvojio četiri zlatne, dvije srebrne medalje i tri bronze, na Zimskim olimpijskim igrama u Torinu 2006, Vankuveru 2010, Sočiju 2014. i Pjongčangu 2018. godine.

Trijumf u Vankuveru 2010. dočekao je u trci na 5.000 metara. Titulu je odbranio četiri godine kasnije u Sočiju i dodao zlato u timskoj potjeri. U Pjongčangu 2018. godine je odbranio još jednu titulu na 5.000 metara. U disciplini dominira već duže od decenije, još 2006. u Torinu bio je drugi.

Kramer je svjetski rekorder sa čak devet zlatnih medalja na šampionatima svijeta. Takođe je i rekorder sa deset trijumfa na šampionatima Evrope.

Jedan od najpopularnijih holandskih sportista je dio sportske porodice – sin je bivšeg reprezentativca i olimpijca u brzom klizanju – Jepa Kramera. Njegov brat Breht takođe je bio reprezentativac Holandije u ovom sportu.

Supruga Naomi van As je dvostruka olimpijska šampionka – Holanđanka je jedna od najboljih igračica današnjice u hokeju na travi.


20. februar 2020.


SLAVNI NJEMAČKI NAPADAČ NA RASPOLAGANJU SELEKTORU ZA OI

Tomas Miler (30), proslavljeni napadač Bajerna i Njemačke, spreman je da nastupi za reprezentaciju na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Selektor mlade reprezentacije Njemačke Štefan Kunc ima pravo da u nacionalni tim pozove tri igrača starija od 23 godine. Miler je simbol uspjeha njemačke selekcije u modernoj eri fudbala.

„Razgovarali smo, Mileru se dopada ideja. Odlučeno je da sredinom maja ponovo razgovaramo i vidimo kakvo je njegovo zdravstveno stanje, kao i situacija oko ugovora. Ono što je sigurno je da Tomasa jako raduje šansa da igra u Tokiju, ali i neke druge naše iskusne igrače”, rekao je Kunc.

Miler je odigrao 100 mečeva za Njemačku, prije nego je selektor Joahim Lev u martu prošle godine objavio da napadač nije više u njegovim planovima. Za nacionalni tim je postigao 38 golova, bio je prvak svijeta 2014. i treći na svijetu 2010. godine. Prvenstvo Njemačke osvojio je osam puta, a jednom i Ligu šampiona.


LONDON SPREMAN KAO REZERVNA LOKACIJA

U slučaju veće opasnosti od koronavirusa u Japanu

Ukoliko dođe do povećane opasnosti od koronavirusa, koja bi ugrozila održavanje Olimpijskih igara u Tokiju ovog ljeta, kao „rezerva“ za organizaciju Igara je spreman London, spekulišu britanski mediji.

Čelnici Međunarodnog olimpijskog komiteta, kao i organizacionog komiteta Igara u Tokiju, već danima ističu da ne postoji opasnost da bi koronavirus mogao ugroziti održavanje Igara u glavnom gradu Japana. Ističe se, da odlaganje, otkazivanje ili traženje novog domaćina Igara nije u opciji.

Ipak, u slučaju najmanje poželjnog scenarija, u Londonu su spremni da preuzmu odgovornost.

„Imamo sva potrebna vrhunska i funkcionalna borilišta, veliko iskustvo organizovanja Igara 2012. godine i iskustvo nošenja sa tako specifičnom situacijom. Spremni smo da uskočimo, ukoliko to svijetu sporta i olimpizma bude trebalo”, rekao je Šon Bejli, poslanik vladajuće Konzervativne stranke u Velikoj Britaniji i kandidat za gradonačelnika Londona.

Aktuelni gradonačelnik Sadik Kan je istakao da je London tu za Tokio, za bilo kakvu pomoć, ukoliko bude potrebna.


PLANOVI ŠAMPIONKE AUSTRALIJAN OPENA

Kenin na OI i u singlu i u dublu

Sofija Kenin (21), nova šampionka teniskog Australijan opena, planira da na Olimpijskim igrama u Tokiju nastupi i u singlu i u dublu.

Mlada Amerikanka priželjkuje dvije olimpijske medalje. U dublu je već neko vrijeme partnerka devetostruke gren slem šampionke Betani Matek-Sends.

„Nadam se da ću moju najbolju igru prikazati upravo u Tokiju i formu tempirati baš za Olimpijske igre. Igrale smo u trećem kolu u Melburnu u dublu, do ljeta možemo značajno unaprijediti igru u parovima i dodatno se upoznati. Nastupićemo zajedno na Indijan Velsu i u Majamiju u martu, sve da bi se što bolje pripremile”, rekla je Kenin.

Šampionka Melburna u singlu kazala je da se odlično osjeća i da želi nastavak dobrih partija i nove titule u mjesecima koji slijede.


19. februar 2020.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

Stokholm 1912. – ozbiljnost na nivou i nepravda prema Torpu

Olimpijske igre u Stokholmu, bile su najozbiljnije do tada organizovane. Predanim i sistemskim radom u sportu Skandivanci su zadobili veliko povjerenje Međunarodnog olimpijskog komiteta, koje je uzvraćeno odlukom da prvi put u istoriji dobiju organizaciju takvog takmičenja.

Stokholm, grad na 14 ostrva, ugostio je tog maja, juna i jula 1912. skoro 2.500 sportista, među kojima je bilo 48 žena, a svi su se takmičili u 102 discipline iz 14 sportova.

Nijesu ni te, u to vrijeme rekordne brojke, oslikale svu ozbiljnost najveće sportske manifestacije u glavnom gradu Švedske. Prvi put su, naime, učestvovali takmičari sa svih pet kontinenata, pa je olimpijska zastava sa pet krugova konačno dobila puni smisao (takmičare je prvi put imala Azija, i to Japance).

Takođe, „glomazne“ Igre koje su trajale po pola godine, kao što je ranije bio slučaj, u Stokholmu su svedene na dva i po mjeseca, što je značajno olakšalo organizaciju. Uoči početka napravljen je i precizan program takmičenja, takođe prvi put, a uvedeni su foto-finiš i elektronsko računanje vremena.

Baron Pjer de Kuberten, osnivač modernog olimpijskog pokreta, nekoliko puta je priznao da ne bi bilo ni Antverpena 1920. da nije bilo Stokholma 1912. – u međuperiodu je, naime, bjesnio Prvi svjetski rat, a Šveđani ostavili takvo nasljeđe da nije bio problem ni na „ruševima svijeta“ nastaviti započetu tradiciju.

U Stokholmu 1912. domaćin Igara je imao pravo da izabere koji će se sportovi naći na programu, a Šveđani su odmah eliminisali boks – smatrali su ga nasilnom, a ne plemenitom vještinom. MOK nije baš najradije prihvatio tu odluku, pa je od narednih Igara ograničio pravo domaćina da tako slobodno briše sportske discipline.

U Švedskoj su, takođe, posljednji put dozvoljene pojedinačne prijave sportista, koji su ubuduće mogli da se takmiče samo kao članovi matičnog olimpijskog komiteta. Uprkos sjajnoj organizaciji, bilo je nekoliko nelogičnosti, a neke od njih su imale i fatalne posljedice. Portugalski maratonac Francisko Lazaro preminuo je tokom trke, od posljedica toplotnog udara i iscrpljenosti organizma.

U rvanju grčko-rimskim stilom pobjednik je, takođe, mogao biti odlučen samo tušem, pa je tako borba između Rusa Martina Klajna i Finca Alfreda Asikainena trajala nevjerovatnih 11 sati i 40 minuta. Najduži meč u istoriji rvanja imao je posljedice – Klajn, koji je pobijedio u borbi, nije mogao da se takmiči u finalu zbog iscrpljenosti.

Dužina biciklističke trke, takođe, iznosila je suludih 320 kilometara, pa mnogi biciklisti, usljed ogromnih napora, nisu ni stigli do cilja.

Stokholm 1912. pamtiće se, međutim, po jednoj od najvećih nepravdi u istoriji olimpijskog pokreta. Amerikanac indijanskog porijekla Džim Torp je, naime, osvojio zlatne medalje u desetoboju i modernom petoboju (ovu posljednju disciplinu osmislio je sam Kuberten), i to ubjedljivo, ali su mu obje oduzete nakon Igara, jer je do MOK-a procurjela vijest da je tri godine ranije zarađivao po 15 dolara sedmično igrajući bejzbol.

Norvežanin Bei rado je prihvatio zlato u petoboju umjesto Torpa, dok je desetobojac Vislander to glatko odbio: „Torp je pobijedio, a ne ja“, rekao je otresito. Više od četiri decenije kasnije Torp je umro u velikoj nemaštini, a njegove posljednje riječi navodno su glasile: „Vratite mi moje medalje!“

Njegov uspjeh rehabilitovan je tek 70 godina nakon što je ostvaren, kada je 1983. godine predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Huan Antonio Samaran predao zlatne medalje Torpovoj kćerki. Dvadesete godine prošlog vijeka bile su godine rasizma, iako su prvi put na Igrama učestvovali takmičari tamne puti, a javna je tajna da je Torpu „podmetnuo“ njegov matični, Američki olimpijski komitet.

Amerikanci su, takođe, zabranili da njihov tamnoputi sprinter Hauard Dru učestvuje na trci na 100 metara, plašeći se da na osvoji zlatnu medalju. To je omogućilo drugom Amerikancu, ali bijele puti – Ralfu Krejgu, da postane prvi atletičar koji je objedinio olimpijska zlata u trkama na 100 i 200 metara.

Na Olimpijskim igrama u Stokholmu prvi put je učestvovala neka od zemalja koje su kasnije postale dio SFR Jugoslavije. Takmičari iz Srbije Dušan Milošević (trka na 100 metara) i maratonac Dragutin Tomašević nijesu, međutim, ostvarili zapaženije rezultate. Tomašević je čak nakon trke završio u bolnici, a ustanovljeno je da mu je sipan otrov u hranu! Srećom, oporavio se, a u bolnici ga je posjetio i sam baron Pjer de Kuberten.

Šveđanin Oskar Svan je trijumfom u streljaštvu, sa 64 godine, postao najstariji olimpijski pobjednik svih vremena, a proslavio se i finski dugoprugaš Hanes Koleminen, koji je osvojio tri zlatne medalje u trkama na 5.000, 10.000 metara i kros kantriju. Pamti se, međutim, njegova izjava da mu je ponekad žao što pobjeđuje, jer mora da gleda kako se ruska zastava podiže na jarbolu u čast njegove pobjede! Finci su u tom periodu bili pod ruskom okupacijom.

Najuspješniji na Igrama u Stokholmu bili su Amerikanci (25 zlatnih, 19 srebrnih, 19 bronzanih), ali su ih skoro u stopu pratili domaći takmičari, Šveđani (24 zlatnih, 24 srebrne, 16 bronzanih). Treći su bili Britanci (10 zlatnih, 15 srebrnih, 16 bronzanih medalja).


NAJTROFEJNIJI OLIMPIJCI: ŠARLOT KALA, NORDIJSKA VLADARKA

Na 48. mjestu najtrofejnijih olimpijaca je Šveđanka Šarlot Kala (32), osvajačica devet medalja u skijaškom kros-kantriju.

U svom sportu, djevojka je primjer izuzetne raznovrsnosti. Svoja tri zlata osvojila je u različitim disciplinama: 2010. na Zimskim olimpijskim igrama u Vankuveru slavila je u disciplini 10 kilometara slobodnim stilom, četiri godine kasnije u Sočiju je pobijedila u disciplini 4×5 kilometara, a u Pjongčangu 2018. godine slavila u trci 15 kilometara skijatlon.

Čak šest puta u karijeri Kala je osvajala srebrnu olimpijsku medalju. U Pjongčangu prije dvije godine osvojila je tri srebrne medalje – na 10 kilometara slobodno, 4×5 kilometara i u timskom sprintu. Uz Marit Bjergen, apsolutno je najveća zvijezda modernog skijaškog kros-kantrija. Takođe, trostruka je svjetska šampionka, a u karijeri na Svjetskom kupu ima 12 pobjeda i 59 podijuma.

Kala je porijeklom Finkinja, a pored skijaškog krosa bavi se i posebnom disciplinom planinarstva na skijama, koje je izuzetno popularno u skandinavskim zemljama.


IZVJEŠTAJ AUSTRALIJSKOG OLIMPIJSKOG KOMITETA: KORONAVIRUS NE PRIJETI TOKIJU

Džon Kouts, predsjednik Australijskog olimpijskog komiteta, predstavio je svjetskoj javnosti izvještaj po kom takmičari i navijači ne treba da brinu zbog eventualne opasnosti od koronavirusa na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Bivši potpredsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta je jasan da je ova tema visoko na listi prioriteta MOK-a i organizatora Igara.

„Mi u MOK-u radimo u tijesnoj saradnji sa kolegama iz Svjetske zdravstvene organizacije. Sve informacije i parametri su jasni, nema bilo kakvog razloga da se razmišlja o odlaganju Igara. Sve mjere sigurnosti, provjera na granicama, su već sprovedene. Vlada i narod Japana su posvećeni u tome da ispoštuju sve zahtjeve kako ne bi došlo do pojave virusa u toj zemlji“, rekao je Kouts.

Australijanac je istakao da će kineski timovi i sportisti proći kroz program priprema u inostranstvu i moći će da dođu u Japan bez bilo kakvog perioda karantina, pred Olimpijske igre.


OLIMPIJSKE MASKOTE STIGLE U EVROPU

Miraitowa i Someity, zvanične maskote Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Tokiju, u srijedu ujutru stigle su na promotivnu turneju širom Evrope.

U prvoj fazi turneje koja nosi ime „Make the Beat“, posjetiće šest velikih evropskih gradova – Barselonu, Pariz, Bon, Atinu, London i Lozanu (sjedište Međunarodnog olimpijskog komiteta u Švajcarskoj). Taj period trajaće do kraja aprila.

Tokom kampanje u Evropi, maskotama će se pridružiti i aktuelna mis Japana Honoka Tsučija, ali i slavni pjevač benda Backstreet Boys, Hauvi Dorou.


UOČI OLIMPIJSKE ŠTAFETE, FUKUŠIMA BEZBJEDNA

Oblast Fukušime je bezbjedna za sve učesnike olimpijske štafete i one koji će biti tu da svjedoče na početku puta Olimpijske baklje u Japanu.

To je potvrdio guverner te japanske oblasti Masao Učibori. Prefektura koja je 2011. pogođena razornim zemljotresom, cunamijem i nuklearnom katastrofom, je sada primjer ekološkog i održivog razvoja u državi domaćinu Olimpijskih igara.

Vlada Japana je Olimpijske igre u Tokiju promovisala pod sloganom „Igre rekonstrukcije“. Zato će simbolično put Olimpijske baklje u Japanu, po dolasku iz Grčke, krenuti 26. marta upravo iz Fukušime i sportskog kompleksa „J-Village“. Ovaj fudbalski trening centar je sagrađen na mjestu operacione baze za borbu sa nuklearnom krizom.

Takođe, odlučeno je da se prvi mečevi olimpijskog turnira u bejzbolu i softbolu odigraju u Fukušimi.


18. februar 2020.


DONČIĆEV OLIMPIJSKI SAN

Nova velika NBA zvijezda Luka Dončić potvrdio je da će igrati na olimpijskim kvalifikacijama ovog ljeta u dresu Slovenije. Iza igrača Dalasa je prvi nastup na All-Star utakmici, a prošle sezone u NBA je izabran za najboljeg rukija (debitanta) godine. Sloveniju čeka kvalifikacioni olimpijski turnir u Litvaniji.

„Planiram da igram, bez obzira na to koliko će trajati sezona Dalasa u eventualnom plej-ofu, a nadam se što duže. I u kvalifikacijama ću biti uz Sloveniju, a moj san je naravno i nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju”, rekao je Dončić.

Slovenija će na olimpijskim kvalifikacijama igrati protiv Koreje, Venecuele, Poljske, Angole i Litvanije. Aktuelni je evropski šampion iz 2017. godine.


NOVINA U JAVNOM PREVOZU U TOKIJU: PREVODIOCI ZA PUTNIKE

Saopštenja na stranim jezicima, po potrebi i u zavisnosti od situacije, već su uvedena u javnom prevozu u Tokiju, pola godine uoči početka Olimpijskih igara. Vozači su prošli detaljne i višemjesečne kurseve engleskog jezika, a obučeni su i da pruže jednostavne komande i informacije na drugim velikim svjetskim jezicima.

Cilj je da putnici dobiju jasne instrukcije o trenutnoj lokaciji vezano za borilišta na kojima nastupa njihova reprezentacija, uz eventualne informacije o rijetkim kašnjenjima ili promjenama ruta.

Organizatori ističu da se neće raditi o snimljenim porukama, već isključivo obavještenjima najbolje obučenih vozača, primjereno datoj situaciji.


NAJTROFEJNIJI OLIMPIJCI: ANKI VAN GRUNSVEN, KRALJICA EKVESTRIJANA

Anki Van Grunsven (52) je jedina trostruka olimpijska šampionka ili šampion koja je zlatne medalje osvojila u istoj disciplini ekvestrijana (konjički sport) – individualnoj dresuri. Holanđanka je na 49. mjestu tabele najtrofejnijih olimpijaca, sa tri zlatne, pet srebrnih medalja i jednom bronzanom.

Sve uspjehe ostvarila je u periodu od 1992. i Igara u Barseloni, do 2012. i Igara u Londonu. U svijetu ekvestrijana simbol je dominacije u dugom periodu bez presedana. Tako je trijumfovala na olimpijskim turnirima u individualnoj dresuri 2000. u Sidneju, 2004. u Atini i 2008. u Pekingu. Prethodno je u istoj disciplini osvojila srebro u Atlanti 1996. godine. Iz Barselone 1992. ima srebro u timskoj dresuri, a u istoj disciplini 20 godina kasnije u Londonu osvojila je bronzu i tako zaključila veliku karijeru.

Interesantno, u konjičkom sportu je od svoje 12. godine, a velike uspjehe ostvarila je sa svojim prvim konjem Priskom, kojeg je jahala i na Olimpijskim igrama.

Tokom karijere koja je trajala duže od dvije decenije, Van Grunsven je osvojila dva zlata na Svjetskom prvenstvu, pet na Evropskom prvenstvu i devet titula na Svjetskom kupu u ekvestrijanu.


PREGOVORI SA NHL LIGOM OKO NASTUPA HOKEJAŠA: IGRAČI ŽELE NA ZOI

Sindikat igrača NHL lige hokeja na ledu spreman je da se založi za nastup najvećih zvijezda tog sporta na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu 2022. godine.

Ranije ovog mjeseca Međunarodni olimpijski komitet (MOK) je saopštio da je spreman da izađe u susret nizu zahtjeva čelnika MOK-a, oko nastupa NHL igrača na ZOI. Sindikat igrača će o nastupu na ZOI pregovarati u okviru novog kolektivnog ugovora u ligi.

NHL zahtijeva da MOK plati troškove puta i boravka igrača tokom Igara u Pekingu, osiguranja u slučaju povreda, kao i da dozvoli reklamiranje i promociju nastupa na ZOI u okviru NHL mečeva i na svim platformama lige.

Procijenjeno je da je MOK-u potrebno oko 20 miliona američkih dolara da obezbijedi sve uslove koje traži NHL.


POZNAT OLIMPIJSKI SASTAV SAD U 3×3 basketu

Selekcija Sjedinjenih Američkih Država objavila je sastav ekipe za olimpijske kvalifikacije u 3×3 basketu.

Amerikance će na turniru u indijskom Bengaluru predstavljati Kenjon Beri (Florida), Robi Hamel (Purdju), Dominik Džons (Fort Hejs) i Karim Medoks (Prinston). Za tri mjesta na Olimpijskim igrama u Tokiju kroz kvalifikacije boriće se 20 selekcija.

Kenjon Beri je sin NBA legende Rika Berija i brat NBA igrača Džona i Brenta. Trenutno igra za  Ajova Vulvs u NBA G ligi. Robi Hamel ima iskustvo dvije NBA sezone u Minesota Timbervulvsima. Džons i Medoks su prošle godine osvojili zlato u 3×3 basketu na Panameričkim igrama.

Ženski sastav SAD čine isključivo WNBA igračice iz najbolje lige na svijetu: Nafisa Kolijer, Stefani Dolson, Ališa Grej i Kelsi Plam.


17. februar 2020.


PREDSTAVLJEN ZVANIČNI MOTO IGARA U TOKIJU: „UJEDINJENI U EMOCIJI”

Zvanični moto Olimpijskih igara u Tokiju biće ,,Ujedinjeni u emociji“, saopštili su u ponedjeljak organizatori Igara.

Komitet koji su činili uglavnom proslavljeni bivši olimpijci je odabrao slogan, uz nadu da će inspirisati ljude iz različitih podneblja da poštuju i prepoznaju jedni druge, te da pronađu pravu konekciju u duhu Olimpijskih igara.

Moto će važiti kako za Olimpijske igre (od 24. jula do 9. avgusta), tako i za Paraolimpijske igre (od 25. avgusta do 6. septembra), koje se održavaju u Tokiju.

Članovi komiteta za izbor slogana bili su, između ostalih, Takeši Macuda (osvajač četiri olimpijske medalje u plivanju), Vakako Cučida (sedam odličja sa Paraolimpijskih igara u sankanju i trkama kolica), kao i izvršni direktor Olimpijskih igara u Tokiju Toširo Muto.

Slogan prethodnih Olimpijskih igara u Rio de Žaneiru 2016. bio je „Novi svijet”, a Zimskih olimpijskih igara u Pjongčangu 2018. „Strast. Povezanost”.


SVITOLINA I BENČIĆ ŽELE ODLIČJA NA OI

Elina Svitolina, 4. teniserka svijeta i Belinda Benčič, 5. na planetarnoj WTA listi, potvrdile su nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju ovog ljeta.

Ukrajinka Svitolina i Benčič iz Švajcarske istakle su jasne ambicije, da osvoje olimpijsko odličje u glavnom gradu Japana.

„U olimpijskoj godini nije sve u gren slem turnirima, daleko od toga. Želim da igram konstantno i dobro, da dobro tempiram formu, a centralni događaj godine za mene su Olimpijske igre. Želim da domovinu učinim ponosnom”, rekla je Svitolina.

„Za mene su Olimpijske igre centralni događaj teniske sezone. Potrudiću se da nastupe na drugim turnirima podredim pripremi za Tokio”, kazala je Benčič.

Olimpijske igre počinju 12 dana nakon finala najslavnijeg teniskog turnira u Vimbldonu.


NAJTROFEJNIJI OLIMPIJCI: LEJZEL DŽOUNS, MODERNA DIVA AUSTRALIJE

Australijanka Lejzel Džons (34) je na 50. mjestu liste najtrofejnijih olimpijaca, sa devet medalja osvojenih u plivanju.

Dama iz malog grada Ketrin na sjeveru Australije je prva plivačica ili plivač iz te zemlje sa četiri nastupa na Olimpijskim igrama. Prvi put je nastupala u Sidneju 2000, kada je imala samo 15 godina, a posljednji put u Londonu 2012. godine. Lejzel je u svijetu plivanja prepoznata kao jedna od najvećih šampionki u istoriji prsnog stila.

Interesantno, sa 15 godina donijela je tešku odluku da napusti školu i potpuno se posveti plivanju. Već iste 2000. godine dočekala je prvo olimpijsko odličje karijere – u Sidneju je bila druga na 100 metara prsno i u štafeti 4 x 100 mješovito.

Osvojila je zlatne medalje u Atini 2004. u štafeti 4 x 100 mješovito i Pekingu (100 prsno i 4×100 mješovito). Ima i pet srebrnih medalja i jednu bronzu. Takođe, Lejzel je sedmostruka prvakinja svijeta i osvajačica 14 medalja sa šampionata planete.

Godinama je bila svjetska rekorderka na 100 i 200 metara prsnim stilom. Kada je pobijedila u Pekingu na 100 metara prsno, od najbliže rivalke bila je bolja za cijelu dužinu tijela. Bio je to vrhunac njene olimpijske i plivačke karijere.

Nakon Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine, gdje je osvojila srebro u štafeti, potvrdila je kraj takmičarske karijere. Trenutno je predavač na Australijanskom institutu fitnesa i sportista, bez ijedne mrlje tokom duge profesionalne karijere na vrhunskom nivou.


KUBANCI ŽELE MAKAR TRI ZLATA NA OLIMPIJSKIM IGRAMA

Izvjesno je da će kubanska delegacija na Olimpijskim igrama u Tokiju namašiti 100 sportista, a čelnici ovog nacionalnog olimpijskog komiteta istakli su jasne ambicije.

Želja Kube je da se osvoje makar tri zlatne medalje, te da se ova karipska zemlja pozicionira među 20 najbolje plasiranih država na tabeli odličja.

Nade Kubanaca su dobri rezultati u atletici, boksu, rvanju, džudou, tekvondou, kanuu i streljaštvu. Ti sportovi imaju i najveći nacionalni budžet. Na prethodnim OI u Rio de Žaneiru, Kuba je osvojila 11 medalja (od čega pet zlatnih), sa 123 takmičara u 19 sportova.


OLIMPIJSKA PORUKA 97-GODIŠNJE DŽUDO LEGENDE JAPANA

Ičiro Abe (97), sportska ikona Japana i jedan od najboljih džudista u istoriji sporta, učestvuje u posebnoj kampanji za promociju vrijednosti olimpizma uoči Olimpijskih igara u Tokiju.

U čuvenom centru „Tokio Kodokan”, u kojem je džudo kao sport i započet prije 140 godina, Abe je ugostio predstavnike brojnih sportskih medija.

„Olimpijske igre su šansa da se svijetu predstave suštinske vrijednosti olimpizma, ali i ljepota bazičnog sporta i tradicionalnih vještina. Bitno je i da pokažemo kakva je ljepota vještine i discipline, u odnosu na uspjeh. Nikako ne smijemo zaboraviti originalni duh džudoa. U modernom vremenu osvajanje medalja je ispred svega, ali to nije istina u cjelosti”, rekao je Abe.

Džudo legenda je predavanje održao neposredno prije treninga u „Kodokan” centru, pred više desetina polaznika u 5.30 časova ujutru. Abe je istakao misiju osnivača sporta Džigora Kana, koji je bio prvi član Međunarodnog olimpijskog komiteta iz Azije, od 1909. godine.


ORGANIZATORI OI KAŽU DA NE POSTOJI „PLAN B” ZBOG STRAHA OD KORONAVIRUSA

Organizatori Olimpijskih igara u Tokiju i Međunarodni olimpijski komitet saopštili su da ne postoji „plan B” za predstojeće Igre uprkos strahu da bi koronavirus mogao uticati na predstojeći događaj.

Govoreći na konferenciji za novinare organizatori su dobili 11 pitanja, koja su se odnosila na virus, sportiste i navijače koji dolaze iz Kine, te na nastavak planiranih događaja.

„Savjet koji smo dobili iz Svjetske zdravstvene organizacije  je da nema razloga za bilo kakve planove za krizne slučajeve ili otkazivanje Igara ili premještanje Igara”, izjavio je čelnik inspekcijskog tima MOK-a Džon Kotes tokom konferencije za novinare.

On je čvrsto uvjeren da će se Olimpijske igre nastaviti po rasporedu.

Međutim, izvršni direktor Organizacionog odbora Igara u Tokiju, Toširo Muto, rekao je 4. februara na sastanku sa zvaničnicima Međunarodnog paraolimpijskog komiteta da je ozbiljno zabrinut zbog uticaja koji koronavirus može imati na zamah prema igrama, prenio je „Associated Press”.

Nekoliko kvalifikacionih događaja je već otkazano ili premješteno zbog virusa, javio je CNN. Kvalifikacioni borilački događaj Azije i Okeanije otkazan je, a kvalifikacije Azijskog fudbalskog saveza za žene premještene su u Nanjing.


16. februar 2020.


REKORD SA REKODOROM, DUPLANTIS RUŠI GRANICE

Švedski atletičar Arman Duplantis drugi put za nedjelju dana oborio je svjetski rekord u skoku motkom.

Na mitingu u Glazgovu skočio je 6,18 metara i za centimetar popravio rekord koji je postavio prošle subote na mitingu u Torunu. Tada je Šveđanin oborio rekord Renoa Lavilenija iz 2014. godine.

„Sjajno takmičenje. Publika mi je dala veliku energiju. Nisam mogao da ne uspijem”, rekao je švedski atletičar.


NOVA PRAVILA ZA TENISERE

Međunarodna teniska federacija odlučila je da promijeni format mečeva u Tokiju  – mečevi za zlatnu medalju igraće se na dva dobijena seta, a ne na tri kao ranije. Saopšteno je da se umjesto trećeg seta uvodi šampionski taj-brejk do 10 poena.

Iz teniske organizacije vjeruju da će na ovaj način teniseri imati više vremena za oporavak i da će se smanjiti rizik od povreda.


15. februar 2020.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

 London 1908. – „važno je učestvovati“

Na Olimpijskim igrama u Londonu 1908. lansirana je krilatica „nije važno pobijediti, važno je učestvovati“, koja je ubrzo postala trejdmark olimpijskog pokreta, a nije izgubila sjaj ni do današnjih dana. Njen autor je biskup iz američke države Pensilvanija Etelberg Talbot, veliki prijatelj francuskog baron Pjera de Kubertena, prvog predsjednika MOK-a i pokretača modernog olimpizma.

A zastrašujuća erupcija vulkana Vezuv, čija je lava 1906. godine prekrila veliki dio Napulja, primorala je italijansku vladu da odustane od organizacije četvrtih Olimpijskih igara, koja je prvobitno bila povjerena Rimu.

Nakon fijaska sa organizacijom u Parizu 1900. i Sent Luisu 1904. olimpijski pokret je poslije odustajanja Rima bio na klimavim nogama, a onda je zablistao London – u svom punom sjajnu.

U Velikoj Britaniji, zemlji koja se posebnom pažnjom odnosi prema tradiciji, ne samo da je nastavljena 12 godina duga tradicija olimpijskog pokreta, već su Igre dobile novu, do tada još neviđenu dimenziju.

Pažnja sa kojom je blizu 70 hiljada ljudi na novoigrađenom stadionu na Šepards Bušu (jugozapadni dio Londona) svakodnevno pratilo olimpijska nadmetanja, način na koji su bodrili engleske sportiste, uprkos čestoj, dosadnoj londonskoj kiši, definitivno su Olimpijskim igrama podarili neki novi nivo. Sušta suprotnost od sveopštih „vašara“ na igrama u Parizu i Sent Luisu, koje su doslovno sklepane kao dio Svjetskog sajma.

A MOK je prije Londona vodio veliku bitku sa grčkim sportskim radnicima i uspio je da je dobije – Kuberten i družina zalagali su se, naime, da se međuigre koje su 1906. održane u Atini ne broje kao četvrte po redu, želeći da se strogo poštuje olimpijski ciklus, koji traje četiri godine.

Igre u Londonu su po drugi put u istoriji otvorene svačanim defileom sportista (nakon Atine 1896), a ti sportisti su po prvi put bili podijeljeni po zemljama.

Bilo je, međutim, dosta problema – Finci su odbili da defiluju pod zastavom Rusije, Irci nijesu htjeli da se pojavljuju sa obilježjima Velike Britanije, a Šveđani su se pobunili zbog toga što njihova zastava greškom nije bila istaknuta na stadionu. To nije bilo sve, nego je i bacač diska Martin Šeridan, koji je nosio zastavu SAD, odbio da je spusti dok je prolazio pored svečane lože u kojoj je sjedio engleski kralj Edvard sedmi, čovjek koji je otvorio Olimpijske igre.

Najveća svjetska smotra sportista u Londonu pamtiće se po tome što je na Igrama prvi put učestvovala Rusija (prvu medalju za Ruse ikada osvojio je Nikolaj Panin, koji je prigrabio zlato u umjetničkom klizanju), ali i po velikom, žestokom atletskom rivalstvu između Amerikanaca i domaćih Britanaca.

Iako su Britanci osvojili najviše medalja na ovim Igrama, najviše atletskih počasti prigrabili su Amerikanci – ukupno 34 medalja u kraljici sportova (16 zlatnih), naspram 14 (šest zlatnih) koje su osvojili domaći atletičari.

Dva zlata u Londonu osvojio je Rej Ivri, završivši impresivnu karijeru – bez poraza u skoku u dalj i skoku uvis, sa ukupno osam zlata na tri Olimpijade.

Trka u maratonu, baš kao na prethodnim Igrama, imala je svoju filmsku priču. Italijan Dorando Pjetri bio je vodeći sve do nekoliko posljednjih metara staze, iako je vidno iscrpljen jedva uspio da nađe ulaz u stadion. Kolabirao je, međutim, pred samim ciljem – dvojica gledalaca uskočili su na stazu sa tribina i bukvalno ga prenijeli kroz cilj, ali MOK kasnije nije priznao takvu pobjedu i zlato je dodijelio drugoplasiranom, Džonu Hejnsu.

Pjetri bi vjerovatno pobijedio da je dužina staze bila kao na prethodnim Igrama – 42 kilometra. Produžena je, međutim, za 195 metara kako bi britanska kraljevska porodice iz svoje lože imala bolji pregled na ciljnu ravninu. Od tada, zvanična dužina olmpijske maratonske discipline iznosi 42 kilometra i 195 metara.

Pjetri je ipak dobio poseban zlatni pehar, kao priznanje britanske kraljevske porodice, i to na predlog Artura Konana Dojla, autora slavnih romana o detektivu Šerloku Holmsu.

U Londonu je debi imao i legendarni britanski vaterpolista i plivač Pol Radmilović, koji je porijeklom iz Crne Gore – iz Boke Kotorske. On je vodio svoju vaterpolo selekciju do zlata, a slavio je i u plivanju – štafeti 4 x 200 metara slobodnim stilom. Pol Radmilović je rođen u Kardifu, a u porodici su ga zvali Pavle.

Za pamćenje je bio i rezultat najstarijeg olimpijskog pobjednika ikada. Šezdesetogodinji Šveđanin Oskar Svan osvojio je dva zlata i jednu bronzu u streljaštvu. Rekord je popravio na Igrama u Antverpenu 1920, kada je uzeo medalju (srebro) sa 72 godine i 279 dana!

U Londonu se takmičilo 2008 sportista iz 22 zemlje, u 22 sporta i 110 discpilina (sve rekordni brojevi). Britanci su osvojili najviše medalja, ukupno 145 (56 zlatnih, 51 srebrnih, 38 bronzanih), ispred Amerikanaca sa 47 (23 zlata, 12 srebrnih, 12 bronzanih), Šveđana, Francuza, Njemaca, Mađara…


KERBER I ZVEREV ZAJEDNO NA IGRAMA U TOKIJU

Potvrda je stigla: Kerber i Zverev igraće na OI u Tokiju. Bivša najbolja teniserka i sedmi najbolji teniser na rang listi jedva čekaju start Igara.

„Mi smo proteklih godina odlično igrali mješovito na Hopman kupu i bio bih srećan da igramo dobro i u Tokiju”, rekao je Zverev.

Kerber i Zverev su predstavljali Njemačku na Hopman kupu posljednje dvije godine, kada su dolazili do finala.

Kerber je već osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama. Stigla je do finala singla u Riju 2016. godine.


14. februar 2020.


GASOL SE NADA DA ĆE IGRATI NA OLIMPIJSKIM IGRAMA

Pau Gasol je za NBA na ESPN radiju rekao da se nada da će igrati za Španiju na Olimpijskim igrama u Tokiju. Slavni španski košarkaš oporavlja se od povrede stopala.

„Moguće je da se od naredne sezone spremim i za NBA.”

Predsjednik Španske košarkaške federacije Horhe Garbahosa optimista je po pitanju učešća Gasola na Olimpijskim igrama.

„Uvijek ćemo ga čekati.”, kazao je on.

Gasol je prošle sezone odigrao samo 30 utakmica. Posljednji put je igrao za Španiju na Evropskom prvenstvu 2017. godine.


BOLT ĆE U TOKIJU BITI VATRENI NAVIJAČ

Usein Bolt često je isključivao mogućnost da učestvuje na Olimpijskim igrama u Tokiju, ali je bilo trenutaka kada je želio da pobjegne od penzionerskog života.

„Razgovarao sam sa svojim trenerom o povratku, ali je odgovor uvijek bio isti: »Ne, ti to ne radiš. Ljudi koji se povuku i vrate se… To ne uspijeva uvijek!« Znao sam da je moje vrijeme završeno. Ali svaki put kad gledam stazu popustim. I svaki put kad krenem na stazu vidim svog trenera i gledam ga i pomislim jesam li donio pravu odluku. Mislim da jesam.”

Bolt se raduje ovogodišnjim Igrama u Tokiju.

„Prvi put sam uzbuđen jer ću sa tribina gledati energiju sa staze koju sam gledao kao sportista i zbog čega nijesam imao priliku da vidim, na primjer, Felpsa kako pliva uživo. Ovo je prilika da gledam sve ono što sam propustio kao takmičar” – rekao je Usein.


13. februar 2020.


BOJANA POPOVIĆ PONOSNA NA LONDON, SA POSEBNIM EMOCIJAMA SA OTVARANJA IGARA U RIJU

„Svako sanja Olimpijske igre. Imala sam želju u odrastanju i rukometnom životu da odem na Igre, ali je bilo daleko ostvarljivo. Veliki dio reprezentativne karijere sam preskočila i onda se desilo da se vratim, igram za reprezentaciju, i da to, naravno, bude Crna Gora. Tek se onda otvorila mogućnost da na ovu temu uopšte pričam”, kazala je Bojana Popović, legenda rukometa i crnogorskog sporta.

Bojana Popović je predvodila generaciju sjajnih rukometašica na OI u Londonu do srebrne medalje. U Riju je nosila crnogorsku zastavu na ceremoniji svečanog otvaranja Igara. Sa ŽRK Budućnost je 2012. godine osvojila prvi trofej Lige šampiona, u karijeri ukupno šesti!

Potpisala je mnoge pobjede, golove, asistencije, ukradene lopte… Dobro se sjeća uspjeha, ali i neuspjeha. I sve posebne emocije jednako čuva u srcu. Specijalnu najviše – u srcu je urezana ceremonija otvaranja Igara u Brazilu. Tada je, na čelu kolone crnogorske sportske delegacije, izašla sa crnogorskom zastavom.

„Bila sam počastvovana. Emocije je teško i danas opisati. Prosto, nijesam vjerovala da sam tu, sa našom zastavom… Osjećala sam i strah u smislu da je velika odgovornost, ali na kraju sreću. Nevjerovatan osjećaj je kada odeš na Igre kao navijač, a ogromno uzbuđenje jer znaš da ćeš nositi zastavu i predstavljati svoju zemlju. Specifičan i neopisiv osjećaj”, kazala je Popović.

Sam ulazak u ,,Marakanu” bio je spektakularan.

„Sto hiljada ljudi i mi sportisti. Dobili smo kadar od 15 – 20 sekundi, sasvim dovoljno vremena da nas vidi svijet!”

Trofeji Lige šampiona su dragi, ali je bez premca olimpijska medalja.

„Sa olimpijskom medaljom ostvarila sam sve što je bilo zacrtano u mojoj glavi. Vratilo mi se. Igrala sam sa uživanjem, sa puno strasti i završila sam onako kako sam planirala. Meni je uspjelo.”

Iz Londona, pred kraj finalne utakmice, nakon nje, a i malo kasnije u svlačionici i na ceremoniji dodjele medalja, slavlje „lavica” je bilo po svemu bilo specifično.

„Lično, poslije svakog osvojenog trofeja Lige šampiona osjećala sam psihičku i fizičku ispražnjenost. U suštini slaviš, ali nemaš snage, Međutim, poslije finala u Londonu je sve bilo euforično od završetka utakmice gdje smo, možda, i malo ironično neke stvari radili. Htjeli smo da damo do znanja da ne žalimo, nego da smo srećne i svjesne šta smo uradile već u tom momentu. Prebacile smo se u film da je srebro veliki uspjeh i nijesmo izlazile iz dobrog osjećaja. Bile smo napunjene inatom i imale smo svoj program radosti i veselja, mimo organizacionog programa. Sjećam se da je domaćin probao da nas usmjeri kako treba da sve to da izgleda, ali mi smo imale svoju proceduru i način radovanja. Nijesmo se mnogo obazirale na sve to oko nas. To što smo zacrtale uradile smo. Sijale smo dobru energiju, nijesmo dozvolile da nas pokoleba poraz, jer smo u dubini duše osjećale da je utakmica na neki način dobijena. U slavljeničkom duhu smo stigle i primile medalju. U tom momentu bile smo srećne toliko da nas poraz nije interesovao.”

Doček „lavica” u glavnom gradu nakon OI u Londonu je za dugu priču.

„U Londonu nijesmo bili svjesni šta se dešava u zemlji. Nekako si u tom zatvorenom krugu ljudi, sa kojima spremaš taktiku, utakmicu, i tako iz dana u dan, ista procedura. Nijesmo imali osjećaj, uopšte, koliko narod u Crnoj Gori proživljava sve to i živi sa nama. Ali, kako smo se približavali četvrtfinalu, zatim polufinalu, sve više informacija smo dobijali šta se dešava, ali ni blizu svjesni dok nijesmo kući stigli. Sa ove tačke gledišta bolje vidim na koji način država živi za utakmice nacionalnih timova. Do neba sam svima zahvalna, jer to je nešto zbog čega treniraš, igraš… Osjećanja sa dočeka je teško opisati. Voljela bih da još po neko to doživi sa naših prostora. Zato se treba baviti sportom i trenirati, da bi na kraju doživio spektakularan doček, koji je dokaz koliko narod u Crnoj Gori cijeni i voli sport. Mi smo hrabri, puni dobre energije, karaktera, „bijemo” se sa velikim silama koje su mnogo moćnije, i zato je svaki naš uspjeh još veći.”


TOJOTA PREDSTAVILA DIO PROJEKTA ZA OI: ROBOTI KAO POMOĆ GLEDAOCIMA

Najnovija tehnološka rješenja kompanije Tojota biće od izuzetne koristi posjetiocima Olimpijskih igara u Tokiju, a dio njih su već predstavili organizatori Igara.

Posebno interesantni biće roboti koji će imati zadatak da pruže pomoć gledaocima na Nacionalnom stadionu u Tokiju, poprištu cereminije otvaranja i zatvaranja Igara, takmičenja u atletici i završnice fudbalskih turnira.

„Roboti će moći da donesu naručenu hranu ili piće, pruže servisne informacije ili navijače upute ka konkretnom sjedištu na stadionu”, rekao je Mičiko Makino, direktor sektora za odnose sa javnošću Olimpijskih igara u Tokiju.

Takođe, volonteri i radnici angažovani tokom Olimpijskih igara u Tokiju će na borilištima i u Olimpijskom selu imati podršku robota kompanije Panasonik. Posebno će biti korisni prilikom prenosa težih predmeta i prtljaga, i činiće to na efikasniji, bezbjedniji i brži način.


NOVI SASTANAK MOK-A I ORGANIZATORA IGARA U TOKIJU

Organizatori Olimpijskih igara u Tokiju su na zajedničkom sastanku sa čelnicima Međunarodnog olimpijskog komiteta poručili da nema govora o odlaganju Igara.

Ostalo je pet mjeseci do početka OI „Tokio 2020”, a Olimpijska baklja stiže u Japan već krajem marta. Do sada nije zabilježen nijedan smrtni slučaj od koronavirusa u toj zemlji

„Moramo biti jasni pred licem javnosti, a to znači da je prilika da istaknemo da odlaganje ili otkazivanje Igara nije opcija, niti ima racionalnih razloga za to”, rekao je Joširo Mori, predsjednik organizacionog odbora Igara.

Istaknuto je da je prema posljednjim analizama virusa koji je dobio zvaničnu oznaku COVID-19, infekcija manje otporna od klasične influence i jenjava u uslovima visoke vlažnosti i temperature. U Japanu su ljeta sa visokim temperaturama i vlažnosti vazduha.


EGIPAT RAČUNA NA PRVU ZVIJEZDU U TOKIJU: SALAH ĆE IGRATI NA OI

Mohamed Salah, jedan od najboljih fudbalera današnjice, imaće priliku da predstavlja Egipat na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Nastup krilnog napadača Liverpula potvrdio je Šauki Garib, selektor mlade reprezentacije Egipta, koja će na OI moći da računa na tri igrača iz seniorske selekcije.

Po riječima Gariba, Salah je spreman da ispuni olimpijski san, iako će zbog nastupa na OI morati da propusti nekoliko uvodnih kola naredne premijerligaške sezone.

Rami Abas Isa, Salahov agent, je istakao da odluka nije definitivna, ali da je njegov klijent blizu dogovora sa čelnicima nacionalnog saveza Egipta.


12. februar 2020.


NIKAD NIJE KASNO. MADOVS U 49. GODINI JURI OLIMPIJSKI SAN

Sa 49 godina Karlton Madovs trenira sa nadom da će se takmičiti na Olimpijskim igrama u Tokiju. On je veteran koji je 20 godina služio u mornarici.

„Mornarica je bila prilika za polugodišnja pseudo-olimpijska takmičenja”, našalio se, ali priznao da je to težak put. „Bilo je uspona i padova zbog kojih sam bio jači”, kazao je on.

Kad se povukao, udario je o tlo i krenuo ravno prema stazi na Univerzitetu u Tampi. Dok je jurio diplomu,  takmičio se zajedno sa atletičarima. Nije uspio 2016. godine da se kvalifikuje na u Riju, zbog čega mu je bilo jako teško.

Sa još jednom trkom na 800 metara u svom kalendaru, odlučio je da ne odustane. Na završnom prvenstvu osvojio je medalju, što je bio znak da nastavi sprovoditi svoj san. Tada je, takođe, saznao da je trčao sa povrijeđenim stopalima.

„Otišao sam kod doktora nakon trke gdje sam osvojio srebrnu medalju, a on me pitao: Da li znate da imate prelom na oba stopala?”

Od tada se oporavio. Sada ima novog trenera i gotovo svaki dan trenira u nadi da će se plasirati na Olimpijske igre.

„Mislim da prvo treba čuvati san. Trebalo mi je 18 godina da završim četvorogodišnju diplomu, ali nisam odustao.”

Kvalifikacije su 28. februara


11. februar 2020.


SRĐAN MRVALJEVIĆ PAMTI PEKING, PONOSAN JE NA LONDON

Džudisti Srđanu Mrvaljeviću pripala je čast da u Londonu, na svečanoj ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara, nosi crnogorsku zastavu.

„Bila je to najveća čast koju jedan sportista može da doživi u karijeri. Povjerenje i poštovanje koje je naša Crna Gora tim činom ukazala meni, mojoj porodici, klubu, gradu i džudo sportu, je nešto što će čitav život kod mene izazivati najljepše moguće emocije i vraćati mi osmijeh na licu. Zahvalan sam i srećan što sam dio trofejne crnogorske sportske istorije i trudiću se da čitav život pozitivno i afirmativno doprinosim razvitku sporta u našoj zemlji”, kazao je Mrvaljević.

Od Pekinga je redovni učesnik najveće sportske smotre, a upravo je debitantski nastup i njegov i naše zemlje, bio poseban i obojen najjačim emocijama.

„Imao sam čast da Crnu Goru tri puta predstavljam na Olimpijskim igrama, a svakako da je najupečatljiviji bio Peking. Bio je to prvi nastup crnogorskih sportista na Igrama. Ostvario sam tri pobjede, a zatim je uslijedio veoma neizvjestan meč i poraz u produžecima od svjetskog šampiona, što me dovelo do 7. mjesto. Do danas je ovaj rezultat ostao najbolji plasman Crne Gore u pojedinačnim sportovima na Olimpijskim igrama.”

Na rad i disciplinu se oslanja. U sportu, kaže Mrvaljević, ne postoje prečice.

„Postoji požrtvovan rad, ogromno odricanje i strpljenje da bi se došlo do velikog sportskog rezultata. Pored toga potrebna je i podrška matičnih Olimpijskih komiteta, imao sam je svih ovih godina od Crnogorskog olimpijskog komiteta i predsjednika Dušana Simonovića, na čemu sam neizmjerno zahvalan.”

Ponosan je na ono što je bilo, a iz kofera uspjeha izdvojio je:

„Bilo ih je dosta. Nekako, kad god bih napravio prvi i istorijski uspeh za crnogorski džudo sport, kod mene je izazivalo posebne emocije. Izdvojiću nekoliko: prva evropska medalja (srebrna) u Moskvi 2006, prvi osvojen Svjetski kup u Budimpešti 2011, svjetsko srebro – Pariz 2011, mediteranski pobjednik 2013, bronza sa Grand Slama Abu Dabi 2016.”

Mrvaljević je i dalje aktivan, pun je elana.

„Još uvek sam aktivan takmičar. Ove godine promijenio sam kategoriju i sada se borim do 90 kilograma. Maštam o četvrtim Olimpijskim igrama i pokušaću da ostvarim normu, ali to nije baš realno. Mnogo više treba očekivati od trenutnih olimpijskih stipendista i mlađe generacije crnogorskih džudista. Takođe, od ove godine obavljam i funkciju sportskog direktora Džudo saveza Crne Gore. Tu su mi ambicije mnogo veće, želim da na jedan kvalitetan način svojim iskustvom i kontaktima doprinesem kvalitetnom razvoju crnogorskog džudo sporta.”, zaključio je crnogorski džudista.


VATERPOLISTI SAZNALI PROTIVNIKE NA OLIMPIJSKOM TURNIRU

Vaterpolisti Crne Gore u kvalifikacijama za Olimpijske igre igraće u grupi A sa selekcijama Gruzija, predstavnika Azije, Kanade, Brazila i Grčke. Kvalifikacije su na programu u Roterdamu od 22. do 29. marta.

Tri najbolje reprezentacije sa turnira plasiraće se na Olimpijske igre u Tokiju. Prve četiri ekipe plasiraće se u četvrtfinale, po principu A1-B4, A2-B3, A3-B2, A4-B1.

Na startu „ajkule” će igrati sa predstavnikom Azije 22. marta, u drugom kolu rival je Kanada, slijedi duel sa Brazilom, pa sa Grčkom i u posljednjem kolu sa Gruzijom.

GRUPA A: Gruzija, Azija 1, Kanada, Brazil, Crna Gora, Grčka.

GRUPA B: Hrvatska, Holandija, Azija 2, Rusija, Njemačka, Argentina.


„LAVICE” SA TAJLANDOM U 2. KOLU OLIMPIJSKIH KVALIFIKACIJA

Crna Gora, Rumunija i Norveška dobile su rivala za olimpijski kvalifikacioni turnir koji će se od 20. marta održati u Podgorici – Tajland.

Prvo je trebalo da bude Sjeverna Koreja, koja je odustala, zatim Kazahstan, koji je zbog odustajanja Kine (zbog koronavirusa) prebačen u grupu sa Mađarskom, Rusijom i Srbijom. Nakon što je od olimpijskih kvalifikacija odustao i Hong Kong, koji je bio peti na prvenstvu Azije, upražnjeno mjesto pripalo je Tajlandu.

Dvije najbolje reprezentacije plasiraće se na OI u Tokiju. „Lavice” će prvi meč odigrati sa reprezentacijom Norveške, u 2. kolu rival je Tajland, a 22. marta Rumunija.


11. februar 2020.


JOŠIOKA O IDEJI DIZAJNA OLIMPIJSKE BAKLjE

Organizatori Olimpijskih igara prošle godine predstavili su olimpijsku baklju, dizajniranu po motivima cvijeta japanske trešnje. Za izradu baklje korišćena je najmodernija tehnologija, a izrađena je od aluminijumskog otpada iz privremenog stambenog prostora izgrađenog za žrtve cunamija iz 2011. godine.

Nedavno se oglasio i dizajner Tokudžin Jošioka koji je pričao o putu ideje do konačne realizacije.

– Najvažnija stvar koju moramo imati na umu prilikom dizajniranja nije stvaranje novog proizvoda, već stvaranje nečega što doprinosi boljem društvu. Počeli smo stavljati pretjeranu vrijednost na praktičnost i luksuz. Mislim da je to poremetilo ravnotežu ove planete. Želim stvoriti dizajn koji može biti funkcionalan, dizajn koji traži društvo.

Jošioka je na početku postupka radio s djecom koja žive na pogođenom području kako bi nacrtao cvjetove trešnje, što mu je na kraju dalo ideju za jednostavni oblik baklje.

– Niko u tom trenutku nije znao hoću li biti u konkurenciji dizajna olimpijske baklje, ali s obzirom na to da je u meni buknula ideja, nisam mogao da se suzdržim. Čak i da je moj dizajn bio odbijen, mislim da ne bih izgubio strast da ga realizujem.


SAD NA OI SA ,,DRIM TIMOM”

Sjedinjene Američke Države objavile su širi spisak od 44 košarkaša koji će konkurisati za tim koji će nastupati na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Među igračima koji bi mogli da otputuju na OI su Lebron Džejms, Kris Pol, Stef Kari, Kevin Durent…

Očigledno da Amerikanci ne žele da im se ponovi ni sličan rezultat kakav je bio na Mundobasketu u Kini kada su osvojili sedmo mjesto.

Na spisku su Malkom Brogdon (Indijana), Majk Konli (Juta), Stef Kari (Golden Stejt), Demar Derozan (San Antonio), Kajri Irving (Bruklin), Damijan Lilard (Portland), Kajl Lauri (Toronto), Kris Pol (Oklahoma), Kemba Voker (Boston), Rasel Vestbruk (Hjuston), Bredli Bil (Vašington), Devin Buker (Finiks), Džejlin Braun (Boston), Džejms Harden (Hjuston), Džo Heris (Bruklin), Donovan Mičel (Juta), Viktor Oladipo (Indijana), Markus Smart (Boston), Klej Tompson (Golden Stejt) i Derik Vajt (San Antonio), Džimi Batler (Majami), Kevin Durent (Bruklin), Pol Džordž (Klipersi), Gordon Hejvord (Boston), Lebron Džejms (Lejkersi), Kris Midlton (Milvoki) i Džejson Tejtum (Boston), Lamarkus Oldridž (San Antonio), Harison Barns (Sakramento), Tobajas Heris (Filadelfija), Brendon Ingram (Nju Orleans), Kajl Kuzma (Lejkersi), Kavaj Lenard (Klipersi), Kevin Lav (Klivlend), Bam Adebajo (Majami), Entoni Dejvis (Lejkersi), Andre Dramond (Klivlend), Drejmond Grin (Golden Stejt), Montrez Herel (Klipersi), Dvajt Hauard (Lejkersi), Bruk Lopez (Milvoki), Džaval Megi (Lejkersi), Mejson Plamli (Denver) i Majls Tarner (Indijana).

„Svi znaju da postoje sjajni košarkaši i ekipe. Olimpijske igre će biti sjajno takmičenje i mnogo je ekipa koje su legitimni kandidati za zlatnu medalju”,  kazao je selektor Greg Popovič.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

Sent Luis 1904 – „američke“ Olimpijske igre

Nakon Atine i Pariza, Međunarodni olimpijski komitet donio je odluku da organizaciju trećih Olimpijskih igara povjeri američkom kontinentu, i to „vjetrovitom gradu“ – Čikagu.

Ispostavilo se da je napravljena greška – malo takmičara iz Evrope se usudilo da krene na tako dalek put preko Atlantskog okeana, mnogi nijesu ni imali novca dok je Stari kontinent bio gotovo u potpunosti zaokupljen rusko-japanskim ratom.

Epilog – ogromna većina od 651 učesnika bili su Amerikanci, a takmičilo se samo šest žena. U čak 49 od ukpuno 91 discipline, dakle više od pola, učestvovali su samo sportisti iz SAD. Zato Igre u Sent Luisu mogu i da se nazovu američkim Olimpijskim igrama – figurativno, a skoro i doslovno.

Drugu grešku napravio je tadašnji američki predsjednik Teodor Ruzvelt, koji je odlučio da organizaciju Igara iz Čikaga prebaci jugozapadno – u „rječni grad“ Sent Luis, na obali Misisipija. O pravim razlozima ove selidbe može samo da se nagađa, ali se pretpostavlja da je to urađeno kako bi se olakšala organizacija – Sent Luis je, naime, baš tih dana bio domaćin velikog Svjetskog sajma, u to vrijeme najvažnije manifestacije na planeti. Baš kao u Parizu četiri godine ranije, a loša iskustva nisu opametila organizatore.

Olimpijska nadmetanja opet su trajala četiri i po mjeseca i potpuno su se stopila u opštem „vašaru“ Svjetskog sajma, te su bila gotovo u drugom planu.

Nakon Sent Luisa, osnivač modernog olimpijskog pokreta, francuski baron Pjer de Kuberten, javno se zalagao da Olimpijske igre ubuduće organizuju samo evropski gradovi i države. Posljedica – narednih pet Igara održano je u Evropi (London 1908, Stokholm 1912, Antverpen 1920, Pariz 1924. i Amsterdam 1928.), prije nego što se olimpijski karavan napokon 1932. „vratio“ u Los Anđeles.

OI u Sent Luisu pamtiće se po tome što su se prvi put u istoriji olimpizma takmičili sportisti iz Afrike. Bili su to Len Taunjan i Jan Mašijani – obojica iz Južnoafričke republike. U Sent Luis su, međutim, doputovali kako bi učestvovali na Svjetskom sajmu, a slobodno vrijeme su iskoristili da se takmiče u maratonu.

Upravo je takmičenje u maratonu, održano po velikoj vrućini, donijelo najveće kontroverze, baš kao i četiri godine ranije u Parizu. Amerikanac Fred Lorc osvojio je prvo mjesto, čak mu je i dodijeljena zlatna medalja, ali je kasnije diskvalifikovan jer je, po svjedočenju brojnih takmičara, 17 kilometara trase prešao automobilom koji je vozio njegov menadžer! Lorc je priznao prevaru i kazao da je želio samo da se našali.

Zlato je naknadno dodijeljeno Tomasu Hiksu, takođe Amerikancu, koji je drugi prošao kroz cilj. Ni on, međutim, nije bio „cvjećka“. Utvrđeno je, naime, da je tokom maratona uzeo nekoliko doza biljnog alkaloida strihina (popularnog mišomora), a drmnuo je i nekoliko čašica konjaka. Kolabirao je odmah po prolasku kroz cilj, a ljekari su mu jedva spasili život. Iako je ovo bio prvi slučaj, odnosno preteča dopinga u olimpijskim pokretu, Hiks je zadržao zlatnu medalju. Strihin je danas na listi zabranjenih sredstava.

Pravda, međutim, nije zadovoljena, jer je kubanski poštar Feliks Karbahal, koji je prosio po Havani kako bi sakupio sredstva da stigne do Sent Luisa, završio tek četvrti iako je vodio veći dio trke. Usporili su ga stomačni grčevi, jer je tokom takmičenja pojeo nekoliko jabuka, i to na prazan stomak – cijelih 40 sati prije početka trke nije, navodno, uzimao ništa da jede.

Upkos ovim problemima, i Sent Luis je zaslužan za nastavak i dodatni razvoj olimpijskog pokreta. Na programu su se našle i neke nove discipline, kao što su boks, rvanje slobodnim stilom i desetoboj, a fudbal i košarka su bili prisutni kao demonstrativni sportovi. Skokovi iz mjesta – u vis, u dalj i troskok, definitivno su otišli u istoriju. U Sent Luisu su prvi put dijeljene nagrade za prva tri mjesta (zlato, srebro, bronza).

Najuspješniji takmičar bio je Džordž Ejser, koji je sa drvenom protezom na lijevoj nozi osvojio tri zlatne, dvije srebrne i jednu bronzanu medalju u atletskim disciplinama. Po tri zlata osvojili su i američki atletičari Rej Ivri i Arčki Han (čuveni „meteor iz Milvokija“, pobjednik u trkama na 60, 100 i 200 metara), kao i legendarni kubanski mačevalac Ramon Fonst.

Amerikanci su osvojili čak 239 medalja (79 zlatnih, 82 srebrne i 79 bronzanih), ispred Njemačke sa 13 (4 zlatne, 4 srebrne i 5 bronzanih) i Kube sa devet (4 zlatne, 2 srebrne i 3 bronzane).


ANALIZA KOMPANIJE „GREJSNOUT“: SAD ĆE OSVOJITI 117 ODLIČJA NA OI , KINA 30 MANJE

Analiza kompanije ,,Grejsnout” je jasna: takmičari Sjedinjenih Američkih Država biće dominatni na Olimpijskim igrama u Tokiju po broju osvojenih medalja. Na drugom mjestu biće Kina. Očekuje se da Amerikanci obore rekorde u 30 sportova.

Ova kompanija radila je analizu po modelu koji je bio prilično precizan i na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine. Amerikanci će po njima osvojiti 117 medalja, Kina 87, takmičari iz Rusije, koji će vjerovatno nastupiti pod zastavom olimpijskog pokreta zbog suspenzije sistematskog dopinga, mogli bi da dođu do 66 medalja, ispred Japana koji bi trebao da duplira odličja sa prethodnih Igara.

Među deset najuspješnijih su Australija, Velika Britanija, Holandija, Francuska, Njemačka i Italija.


BRAZIL BRANI ZLATO NA IGRAMA U TOKIJU

Pobjednik iz Rija 2016. godine – Brazil, imaće priliku da brani zlatnu medalju na muškom olimpijskom fudbalskom turniru u Tokiju.

Brazilci su posljednji meč kvalifikacionog turnira Južne Amerike zatvorili pobjedom od 3:0 nad Argentinom.

Tokio 2020. godine biće 14. učešće Brazila na olimpijskom turniru. U svojoj istoriji osvojili su zlatnu, tri srebrne i dvije bronzane medalje.


10. februar 2020.


DANKA KOVINIĆ 88. NA WTA LISTI

Naša najbolja teniserka Danka Kovinić, na novoj WTA listi, kao i prošle sedmice, zauzima 88. mjesto.

Uspjela je da sačuva 714 bodova, te ima tri manje od Ukrajinke Katerine Kozlove i deset od Misaki Doi iz Japana.

Promjena nije bilo među deset najboljih teniserki.

Ešli Barti iz Australije predvodi elitu, iza nje je rumunska teniserka Simone Halep, zatim Čehinja Karolina Pliškova, Ukrajinka Elina Svitolinea…


Pamti Peking

VELJKO USKOKOVIĆ: IMAO SAM ČAST DA NOSIM CRNOGORSKU ZASTAVU

Prvi put na Olimpijskim igrama u Pekingu vijorila se crnogorska zastava. Na svečanoj ceremoniji otvaranja nosio je kapiten „ajkula” Veljko Uskoković, legenda svjetskog vaterpola.

„Trenutak svečan i veličanstven. Doživljaj koji se pamti do kraja života. O tom trenutku svaki spotista sanja i potajno se nada da će otići na Olimpijske igre. Imao sam zadovoljstvo da učestvujem na tri! Najveći san dosanjao sam 2008. godine u Pekingu. Imao sam čast da na Igrama nosim zastavu. Možda je to bio i najveći momenat u mojoj sportskoj karijeri, koju sam odužio do 38, 39 godine, ali baš sa ciljem na odem na Igre. Dobio sam priliku sa mojom Crnom Gorom. Peking nikad neću zaboraviti. Na jednom mjestu bili smo sa najboljim sportistima. Neopisiv događaj i nevjerovatno iskustvo” ispričao je Uskoković.

Olimpijske igre u Pekingu zadivile su planetu. „Ajkule” su osvojile četvrto mjesto.

„Veliko takmičenje, najveće na planeti. Privilegija je nastupati na Olimpijskim igrama, igrati protiv najboljih, a pobjede i porazi su sastavni dio takmičenja. Peking je došao poslije Malage gdje smo se izuzetno fizički i emotivno istrošili. Sa ovim  hendikepom smo otišli na Igre. Međutim, pored svega smo igrali zapaženu ulogu. Sa Mađarima u polufinalu smo duži period vodili, imali igru i rezultat, možda nije momenat da se priča, ali nekim čudnim sudijskim odlukama – izgubili smo.  U meču za bronzu protiv Srbije nijesmo uspjeli, kao ni naredna dva puta, ali se nadam da smo ispucali sve bonuse i da ćemo na sljedećim Igrama, iako se još nijesmo plasirali, ali duboko vjerujem da hoćemo, osvojiti medalju.”

Naš izuzetni sportista imao je razloga da slavi bogatu karijeru. Pamti puno, prisjeća se evropskog zlata 1991. godine. Ali i čuvene Malage.

„Bilo je, zaista, puno lijepih trenutaka, svaki pamtim, od starta do kraja. Debitovao sam 1991. godine na Evropskom prvenstvu u Atini i to na najbolji način. Bio sam ponajbolji igrač i strijelac kompletnog EP od kojeg je krenula, slobodno mogu da kažem, blistava karijera. Bio je to izuzetan i upečatljiv momenat. Još jedan momenat, novi da kažem, bio je sa našom reprezentacijom. Mimo svih očekivanja osvojili smo zlatnu evropsku medalju u Malagi. Nijesmo bili favoriti, a igrali smo najbolji vaterpolo. Obradovali smo sebe i naciju. Ove dvije medalje, sjajni momenti, apsolutno su obilježili moju karijeru.”


9. februar 2020.


TOJOTA VOZILA NA ELEKTRIČNI POGON

Iz kompanije Tojota, jednog od glavih partnera Olimpijskih igara 2020, najavljeno je da će gotovo 90 odsto vozila koja će se koristi tokom Igara biti – na elektirčni pogon.

Čuvena automobilska kompanija se nada postizanju cilja s najnižom emisijom gasova ikada za službena vozila koja se koriste na Olimpijskim i Paraolimpijskim igrama.

Kako je i „ekološke igre“ jedan od slogana predstojećeg sportskog spektakla u glavom gradu Japana, Organizacioni odbor je napravio izvještaj o održivosti u kojem se ističu vozila na električni pogon kao vrlo profitabilna investicija.

Odbor se u tom izvještaju obavezuje da će „koristiti službenu flotu s niskim zagađenjem, niskom emisijom CO2, istovremeno iskorišćavajući najsavremeniji energetski javni prevoz na svijetu“.


NADAL JOŠ NE ZNA DA LI ĆE IGRATI U TOKIJU

Rafael Nadal izjavio je da još nije donio odluku o tome hoće li igrati na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Španac je nedavno na Australijan openu takmičenje završio u četvrtfinalu, što ga je koštalo gubitka prve pozicije na ATP listi. Nadal je dilemu u vezi Igara otkrio novinarima u Južnoj Africi, uoči egzibicionog meča sa Rodžerom Federerom.

„Moram još da vidim, sezona je duga, naporna, pritom sam malo odmarao između dvije sezone. Sve su to faktori od kojih zavisi šta ću odlučiti”, poručio je španski teniser.

Nadal ima olimpijsko zlato iz Pekinga 2008, kao i zlato iz Rija 2016. godine u dublu sa Markom Lopesom.

Novak Đoković i Rodžer Federer najavili su siguran nastup u Tokiju.

Đoković, koji ima samo bronzu iz Pekingu, ne krije da mu je olimpijsko zlato veliki cilj, kao i Federeru, koji ima srebro iz Londona 2012, plus zlato u dublu sa Stanislasom Vavrinkom iz Pekinga.


8. februar 2020.


SUPER MAMA: ALISON FELIKS IZ TOKIJA ŽELI U ISTORIJU

Prošle godine u ovo vrijeme, Alison Feliks je dobila prve post-porodiljske instrukcije svog dugogodišnjeg trenera Bobija Kersija, koji joj je savjetovao da provede 30 minuta na traci u lokalnom fitnes centru.

Iza najtrofejnije atletičarke u istoriji Olimpijskih igara bio je najteži period života – njena kćerkica Kamrin rođena je prije vremena sa samo 1,5 kilograma, i provela je prvih 29 dana života u bolnici, u inkubatoru.

Alison je, pritom, tokom trudnoće imala preeklampsiju, problem sa povišenim krvnim pritiskom, koji je mogao da dovede i do fatalnih komplikacija.

Alison Feliks sa kćerkicom Kamrin

Pet mjeseci nakon porođaja, i nakon što se mala Kamrin izborila, Alison je već bila spremna za prvu trku kao majka.

„Bilo je vrlo emotivno, a posebno me dirnulo to što su me najavili kao Kamrininu majku”, kazala je Feliks.

Deset i po mjeseci kasnije, Feliks je postala carica „kraljice sportova” – slavna američka atletičarka je u Dohi osvojila 12. i 13. zlatnu medalju na svjetskim prvenstvima i oborila rekord Useina Bolta, kao članica američkih štafeta mješovite i ženske ekipe na 4×400 metara.

Za 2020. godinu ima veliki cilj – da ode na Olimpijske igre i pokuša da osvoji desetu medalju, čime bi nadmašila Marlen Oti koja, takođe, ima devet olimpijskih odličja.

Feliks je, međutim, najuspješnija, jer je jedina atletičarka koja je šest puta bila olimpijska šampionka. Najavila je da će učestvovati na američkim kvalifikacijama na 200 i 400 metara, ali da će, ako u obje discipline obezbijedi mjesto u reprezentaciji, morati da se odluči na kojoj dionici će trčati u Tokiju.

„Sve je na stolu. Mislim da sam u boljoj formi nego prošle godine. Međutim, ranije sam se borila za medalje i rekorde, ali više ne. Sada želim da ukažem da je od svega važnije imati lijep život i zdravu porodicu. Ništa ne može da se mjeri sa tim”, kazala je 35-godišnja atletičarka.


7. februar 2020.


DUKIĆ JEDRI KA SVOM NAJVEĆEM IZAZOVU – TOKIJU

Kao i pred London 2012. i Rio 2016. godine, Milivoj Dukić daleko od očiju javnosti i najveće sportske scene jedri ka Tokiju. Naš jedriličar, dvostruki olimpijac, trenutno je na „drugom kraju svijeta”, u Melburnu, gdje od 11. februara učestvuje na Svjetskom prvenstvu.

„Prvenstvo traje do 16. februara. Prva tri dana su kvalifikaciona, dok su preostala tri finalna. Dobro sam se pripremao tokom ove predsozone, tako da, ako je suditi po tome, osjećam da dobro napredujem. Što se samih ambicija tiče, ne bi valjalo da sebi postavljam prevelike zahtjeve i ciljeve, ali isto tako osjećam da sam spreman da mogu da se takmičim u samom vrhu”, kaže Dukić.

Pripreme za olimpijsku godinu je odradio, kako kaže, po planu – prvi ciklus je proveo u Grčkoj u oktobru prošle godine, u novembru i decembru se spremao na Tenerifima, a u januaru u Hrvatskoj. Svjetsko prvenstvo je značajno takmičenje, ali olimpijske vize se vade u aprilu u Đenovi i tada Dukić želi da bude u top formi.

„Posebno teško je doći do norme u ovom olimpijskom ciklusu jer su nam smanjili kvote sa 46 zemalja, koliko ih je nastupilo u Riju,  na 35, koliko će ih biti u Tokiju. To je za Evropu bio veliki udarac, jer naš kontinent ima najveći broj zemalja koje se nalaze u samom svjetskom vrhu jedrenja. Olimpijske kvalifkacije koje predstoje biće jedne od najtežih, jer samo dvije zemlje mogu da izbore normu, a u konkurenciji će biti više od dvadeset. Uradiću sve što mogu da bih ponovo bio dio najvećeg sportskog spektakla”, ističe Dukić.

Naredna otežavajuća okolnost za našeg sjajnog sportistu su finansije.

„To je neizostavan dio današnjeg sporta. Neprestano se ulaže u nove tehnologije,  pa je gotovo nemoguće da države koje nisu u mogućnosti da to priušte svojim takmičarima zadrže korak sa  zemljama kao što su Australija, Novi Zeland, Engleska, Francuska, SAD… Ja sam uspio da zatvorim finansijsku konstrukciju zahvaljujući velikoj podršci i razumjevanju Crnogorskog olimpijskog komiteta, Opštine Herceg Novi, privrednika Herceg Novog i Jedriličarskog saveza”, ističe Dukić.

Jedna stvar ga, međutim, posebno veže za jedrenje.

„Mislim da ne bih uspjevao da se bavim ovim sportom na ovom nivou bez ozbiljne doze strasti”, ističe Dukić.

Iza njega su dva učešća na Olimpijskim igrama.

„Mnogo ljepša sjećanja me vežu za London nego za Rio, jer sam tada bio dosta  mlad i sve što se odnosilo na Igre na mene je ostavilo snažan utisak, a i sama organizacija igara u Londonu je bila fenomenalna. Što se tiče Rija, imam blago razočaranje zbog rezultata, jer sam lično očekivao da mogu da ostvarim mnogo više”, zaključio je 26-godišnji Dukić.


6. februar 2020.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

Pariz 1900 – Igre koje su trajale skoro pola godine

Olimpijske igre u Parizu 1900. godine, na prelazu u XX vijek, pamte se kao vjerovatno najslabije organizovane igre u istoriji. Četiri godine nakon Atine, gdje su Grci sa ogromnim entuzijazmom začeli moredni olimpijski pokret, Francuzi nijesu bili ni približno tako motivisani, bez obzira što je osnivač Međunarodnog olimpijskog komiteta Pjer de Kuberten bio rođeni Parižanin. Baš zbog barona Kubertena, vjerovalo se da će Francuzi biti jednako dobri organizatori kao i Grci, ali svi koji su mislili tako – grdno su se prevarili.

Takmičenje u golfu na Igrama u Parizu

Zbog nedostatka finansijskih sredstava i dobre volje francuske države, odlučeno je da Olimpijske igre budu dio velike svjetske izložbe, koja je 1900. godine održana u Parizu i trajala je pet i po mjeseci.

Tačno toliko, kakav apsurd, trajale su i Olimpijske igre, bez ceremonija svečanog otvaranja i zatvaranja. Direktor izložbe Alfred Pikar smatrao je sport totalno bespotrebnom aktivnošću i nije želio da pomogne baronu Kubertenu, koji se usprotivio zbog dužine trajanja, pa je na kraju doživio čak i to da bude isključen iz organizacionog odbora.

Uprkos ovim zavrzlamama i spletkama, Olimpijske igre su održane, što je najveći uspjeh Pariza 1900, uz činjenicu da su po prvi put u istoriji na Igrama učestvovale dame. Bilo ih je 22, od ukupno 997 sportista i sportistkinja iz 24 zemlje.

U svim olimpijskim antologijama ostalo je upisano da je engleska teniserka Šarlot Kuper osvojila prvu olimpijsku medalju u ženskoj konkurenciji. Ona je bila najbolja teniserka tog doba, pet puta je slavila na Vimbldonu, čak osam puta zaredom igrala je u finalu, što je rekord koji je skoro vijek kasnije oborila Martina Navratilova (devet).

Nekoliko novih sportova dobilo je prefiks „olimpijski“, poput vaterpola, fudbala, veslanja, jedrenja, ali i golfa, kroketa, navlačenja konopca, kriketa i pola, koji su kasnije nestali iz olimpijskog programa.

OI u Parizu obilježili su i u početku tihi, a potom sve glasniji protesti američkih sportista. Neki od njih, naime, iz vjerskih razloga nisu željeli da se takmiče nedjeljom. U istoriji modernih Olimpijskih igara zato je ostao upisan sukob američkih atletičara Alvina Krenclajna i Majera Prinštajna, koji su se dogovorili da ne nastupaju u finalu takmičenja skoka u dalj, pošto su osvojili prva dva mjesta u kvalifikacijama.

Krenclajn je, ipak, prekršio dogovor, učestvovao je u finalu i za jedan centimetar nadmašio Prinštajnov rezultat iz kvalifikacija. Od kolege i rivala zato je na pobjedničkom postolju dobio – pesnicu u glavu. Ovaj klasični nokaut nije, međutim, uzdrmao Krenclajna, rođenog Bečliju (kao dijete se odselio u Ameriku), koji je osvojio i zlata u trkama na 60 metara, 110 i 200 metara s preponama, pa je sa četiri najsjajnija odličja postao najuspješniji takmičar drugih Olimpijskih igara.

Alvin Krenclajn

U rubriku „zgode i nezgode“ ušla je i maratonska trka, koja je protekla uz velike primjedbe takmičara, naročito inostranih, da je staza bila jako loše obilježena. Amerikanac Artor Njuman, koji je završio peti, tako se do kraja života kleo da ga tokom trke niko nije pretekao. Slavio je Luksemburžanin Mišel Teato, po svjedočenju brojnih učesnika, koji je osvojio zlato jer je najbolje poznavao Pariz i brojne prečice do cilja.

Tri zlata osvojio je i Amerikanac Roj Evri, koji je najbolje skakao – iz mjesta. Slavio je u troskoku iz mjesta, skoku u dalj iz mjesta i skoku u vis iz mjesta.

U Parizu su i prvi put učestvovali mješoviti parovi, a neki osvajači medalja nikada nijesu identifikovani. Zna se, međutim, da su ubjedljivo najuspješniji bili Francuzi sa 101 medaljom (26 – 41 – 34) ispred Amerikanaca (19 – 14 – 14) i Britanaca (15 – 6 – 9).

Bez obzira na organizacioni fijasko, Olimpijske igre u Parizu predstavljale su važan korak u razvoju olimpijzma, jer je broj učesnika i disciplina gotovo učetvorostručen, a broj olimpijskih legendi nakon Atine brzo se širio…


5. februar 2020.


MAJDA MEHMEDOVIĆ VJERUJE U PLASMAN NA OLIMPIJSKE IGRE U TOKIJU

Za Majdu Mehmedović nema dileme, Olimpijske igre u Londonu donijele su joj najjaču i najljepšu emociju. Olimpijsku medalju čuva u srcu. Nada se da će sa nacionalnim timom poentirati u martu u Podgorici i u julu pakovati kofere za Tokio.

Majda Mehmedović slavi medalju 2012. godine

„Možda 2012. godine nijesam bila svjesna koliko nam je medalja donijela, ne samo nama, nego kompletnoj našoj državi. Da mi je neko rekao prije deset godina da ću igrati u Londonu, a nakon toga u Riju, i da ću imati šansu da se borim za treće Olimpijske igre, ne bih vjerovala. Zato, jedva čekam kvalifikacioni turnir u martu. Vjerujem da ćemo ostvariti cilj“, ispričala je Mehmedović.

Upozorava Majda na veliki ulog u martu. Očekuje maksimum od rivala. Put do Tokija nije lak.

„Mislim da će na turniru sve igrati važnu ulogu. Možda nam ide u prilog što su kvalifikacije u Podgorici. Nadam se da ćemo uz našu publiku doći do cilja. Imaćemo ispred sebe veliku Norvešku i Rumuniju, koja će biti jača nego što je bila na Svjetskom šampionatu. Neće nam lako biti, ali vjerujem u naš tim. Nadam se da ćemo u teškoj sezoni imati dovoljno snage, znanja i hrabrosti. Vjerujem da ćemo zadržati fokus i da nećemo razmišljati o koraku naprijed, nego polako, korak po korak, kao i do sada“.

Sjećanja na London još su svježa

Za svaku od igračica nacionalni dres je poseban motiv da se ide i preko granica.

„Nacionalni dres je motiv i želja da se da više od onoga koliko se stvarno može. Znamo dobro koliko je Crna Gora bila ponosna i srećna na nas nakon Londona. Vjerujem da možemo uraditi i u skorijoj budućnosti iste stvari koje smo uradili u Londonu. Reprezentacija je poseban motiv. Zato što smo takve i zbog toga što jesmo – mi smo lavice“, ističe Majda.

Čast je učestvovati na Olimpijskim igrama

„Iskreno, vidim nas i na trećim Olimpijskim igrama. Igre su toliko velike da se osjećanja teško mogu opisati. Prije svega to je najprestižnije takmičenje, a nemaju svi privilegiju da učestvuju. Nije samo takmičenje kao takmičenje posebno, već i čin otvaranja i zatvaranja Igara. Zaista je nevjerovatan osjećaj. U Londonu smo debitovale, osvojile medalju, u Riju naše slabije izdanje… Baš i zbog toga bih voljela da se kvalifikujemo i pokažemo se u najboljem svjetlu“.


UČINIĆEMO SVE DA ZAŠTITIMO SPORTISTE: KORONA VIRUS BRINE ORGANIZATORE OI

Organizatori Olimpijskih igara u Tokiju ozbiljno su zabrinuti zbog širenja koronavirusa i na uticaj koji može da ima na takmičenje koje će se održati na ljeto. Nekoliko kvalifikacionih takmičenja je već odloženo zbog virusa.

Izvršni direktor organizacionog odbora Toširo Muto je izrazio nadu da će virus biti „iskorijenjen u najkraćem mogućem roku“.

Gradonačelnik Olimpijskog sela Saburo Kavabuči je naveo da vjeruje da će Igre proći „glatko“.

„Učinićemo sve što možemo da zaštitimo sportiste i omogućimo im da daju sve od sebe na Olimpijskim igrama“, rekao je Kavabuči.

Zvaničnici japanske vlade, uključujući premijera Šinza Abea, istakli su da će učiniti sve da umanje uticaj virusa na Igre koje će početi 24. jula.


KRALJ I KRALJICA MARATONA STIŽU U TOKIO

Svjetski rekorderi u maratonu dolaze u Tokio po zlato. Elijud Kipčoge i Brigid Kosgej biće dio kenijskog tima na Olimpijskim igrama.

Elijud Kipčoge

Kipčoge je svjetski rekorder, a vrijeme 2:01:39 je istrčao u Berlinu 2018. Kosgei ima najbolje vrijeme kod maratonki – 2:14:04. Oborila je rekord prošle godine u Čikagu.


OLIMPIJSKO SELO – ATRAKCIJA IGARA

Jedna od atrakcija Olimpijskih igara u Tokiju biće i olimpijsko selo, u kome će biti smješteni sportisti iz svih zemalja svijeta.

Detalj iz Olimpijskog sela u Tokiju

Atrakcija za sebe je i „seoski trg“ – mjesto gdje će takmičari provoditi slobodno vrijeme. Cijeli trg je izgrađen od drveta, koje je u Tokio došlo iz 63 japanske prefekture.

Pogledajte video snimak ovog spektakularnog zdanja.


4. februar 2020.


DRAŠKO BRGULJAN VIDI NAPORAN PUT DO TOKIJA, ALI VJERUJE U SNAGU „AJKULA”

Kapiten ,vaterpolo reprezentacije Draško Brguljan vidi težak put do Tokija. Vidi stresan i naporan kvalifikacioni turnir. Ali, vidi snagu volje i veliki karakter kod igrača da se po četvrti put obezbijedi učešće na Olimpijskim igrama.

Draško je učestvovao na OI u Pekingu, Londonu i Riju, teško da se snaga i moć Igara može uporediti sa bilo kojim drugim takmičenjem.

Draško Brguljan

– Teško je objasniti doživljaj Olimpijskih igara. Tu ste gdje ste – sa najboljim sportistima na planeti. Zapravo, shvatite gdje ste i u kakvom ste društvu već u olimpijskom selu, jer najbolji svakodnevno prolaze pored vas. Zaista je to najbolji mogući osjećaj, nešto najbolje na svijetu što postoji.

Peking, London, Rio, gdje je bilo najbolje, gdje su emocije najviše radile?

– Priča za sebe, ali, u suštini, Olimpijske igre nosile su jednako jaku emocije. Uvijek smo igrali polufinala i utakmicu za treće mjesto. Nažalost, svaki put smo gubili, ali je i svaki put bilo napeto. Najbolju ekipu smo imali u Londonu gdje je bila naša velika šansa. Do zadnjeg momenta smo bili u priči za medalju. U Riju smo stizali Italijane, a u Pekingu nijesmo uspjeli da se oporavimo od polufinala. U Londonu smo imali ekipu koja je trebalo da uzme medalju, ali nije.

Pored kvaliteta, rada, malo sreće, karakter igra važnu ulogu u sportu, a koliko je karakterna sadašnja reprezentacija?

– Ova reprezentacija ima karakter. Od Evropskog prvenstva u Beogradu  i nakon Olimpijskih igara u Riju ekipa se promijenila, ali je od 2016. godine  sazrela najviše u mentalnom dijelu, a ima karakter koji je krasio u Budimpešti.

Vaterpolo reprezentacija Crne Gore

Olimpijske kvalifikacije su u martu, koliko ste oprezni?

– Turnir je specifičan, mnogo ga je teže igrati od nekog velikog takmičenja. Svaki dan se igraju utakmice – osam utakmica u osam dana. Istina, biće lakših utakmica, ali može se dobiti i komplikovan raspored. Više puta sam igrao turnire i upoznao se sa velikim stresom i tenzijama, jer je svaki put bilo teško. Imamo primjere iz prošlih kvalifikacija kada uđe strah kod favorita.  Mađari su na jednu loptu izbacili Njemce za Rio, Italija, takođe, na jednu loptu Rumune za Rio, biće toga i u martu. Ali, sa tim moramo da se nosimo. Naravno, i konkurencija je jaka, nikad jača. Tu su Hrvati, kojima je obaveza da se kvalifikuju, Grci su odlični, Njemci će tražiti šansu, nadaju se Olimpijskim igrama. Rusi su, takođe, dobri, a odlično su igrali u Mađarskoj na Evropskom prvenstvu. Puno stvari zavisiće još od rasporeda. Čeka će nas paklenih osam dana, ali uz igru koju smo pokazali na EP, pa i malo slabiju, vjerujem da se možemo kvalifikovati – optimista je Brguljan.

Krvavi rad!

– Mnoge osjećaje, poput onih sa posljednjeg Evropskog prvenstva, teško je zamijeniti. Zbog onakvih utakmica radimo godinama „krvavo”, e, sad, nekad se to ne vrati, ali, uglavnom, na kraju isplati se veliki rad – zaključuje Draško.


3. februar 2020.


POLA GODINE DO POČETKA IGARA – VATROMET OBASJAO TOKIO

Blještavi vatromet obasjao je nebo iznad Tokijskog zaliva 24. januara – organizatori su obilježili pola godine do početka Olimpijskih igara.

Više stotina gledalaca okupilo se u Odaibi, popularnom visokotehnološkom zabavnom centru u Tokijskom zalivu, kako bi proslavili dan od kojeg je ostalo tačno šest mjeseci do ceremonije svečanog otvaranja.

Nekoliko dana prije toga, u Odaibu su „stigli“ čuveni olimpijski prstenovi, a atmosfera pravog olimpijskog duha sve više se osjeća u cijelog megalopolisu.

Vatromet, u obliku pet isprepletanih prstenova u crvenoj, plavoj i zelenoj boji, osvijetlio je nebo iznad mosta duge.

Olimpijski prstenovi biće izloženi na obali morskog parka Odaiba sve do avgusta, kada se Olimpijske igre završavaju i biće zamijenjeni simbolom Paraolimpijskih igara – u pitanju su tri „agitosa“.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

Francuski baron Pjer de Kuberten osnovao je 1894. godine Međunarodni olimpijski komitet, a nedugo nakon toga na Sorboni održan je i prvi olimpijski kongres. Dvije godine kasnije, istorija je i zvanično krenula – u Atini su 1896. održane prve moderne Olimpijske igre, jedine u 19. vijeku. Održane su otprilike 1.500 godina nakon što su, kako se vjerovalo, upriličene prve antičke Olimpijske igre – takođe u Atini, u staroj Grčkoj, oko 776. godine prije nove ere.

Atina 1896. rađanje modernog olimpizma

Kuberten je predložio periodično okupljanje i takmičenje sportista cijelog svijeta, ali nije mogao ni da pretpostavi kakav će uspjeh već od starta postići održavanje Olimpijskih igara (svake četiri godine). U Grčkoj, postojbini olimpizma, od 6. do 10. aprila te 1896. godine okupio se 241 sportista (takmičili su se samo muškarci), a na programu je bilo devet sportova, odnosno 43 discipline. Atletika, rvanje, dizanje tereta, mačevanje, tenis, gimnastika, biciklizam, streljaštvo – samo su neki od sportova u kojima su uživali navijači na krcatim tribinama otvorenog stadiona Panatinaiko.

Odluka MOK-a da prve Olimpijske igre budu dodijeljene gradu u kojem je rođen olimpijski pokret nije nikoga iznenadila, ali Grci su bili više nego spremni. Grčka mitologija je prepuna je primjera raznih igara, od Odiseja koji je pobijedio u trci i dobio Penelopu kao nagradu, do brojnih drugih.

Vječna slava na prvim Igrama modernog vremena pripala je Grku Spiridonu Luisu, koji je je pobijedio u maratonskoj trci, trčanoj na stazi od Maratonskog polja do Atine. U trci je učestvovalo oko 20 takmičara, najviše Grka a Luis je istrčao dionicu za dva sata, 58 minuta i 50 sekundi, ubjedljivo slavivši prvo mjesto. Zanimljivo je da nije vodio od početka, jer su prva 32 kilometra pripala Francuzu Albinu Lemusijeu, koji je morao da odustane zbog iscrpljenosti.

Vođstvo je potom preuzeo Australijanac Tedi Flak, koji je takođe kolabirao, da bi se u posljednjih nekoliko kilometara pitao samo Spiridon Luis. Pune tribine Olimpijskog stadiona, gdje je bio finiš trke, u napetosti su iščekivale takmičare, a kada je policijski glasnik javio da je u vođstvu domaći takmičar, oduševljena masa je počeka dav skandira „Helen, Helen…”

Ostalo je zapisano i da je Spiridon tokom trke pio vino, mlijeko i sok od pomorandže, te da je pojeo jedno uskršnje jaje. Kao nagradu za istorijsku pobjedu dobio je mnogo nakita i doživotne privilegije brijanja u jednoj berbernici, ali nije poznato da li je prihvatio sve ove darove. Poznato je da se više nikada nije bavio sportom.

Najuspješniji takmičari na OI u Atini 1894. godine bio je Karl Šuman, njemački rvač i atletičar, koji je osvoji četiri prva mjesta u dva sporta i četiri discipline. Pamtiće se i ime prvog olimpijskog pobjednika modernog doba – u pitanju je Amerikanac Džejms Konoli, koji je osvojio prvo mjesto u troskoku. Nije se takmičio samo u toj disciplini, skakao je i uvis i udalj, osvojivši drugo, odnosno treće mjesto.

Istakao se i Mađar Alfred Hajoš, po zanimanju arhitekta – prvi olimpijski šampion u plivanju. On je osvojio dvije zlatne medalje – u trkama na 100 i 1.200 metara slobodnim stilom. Alfred je imao samo 13 godina kada mu se otac utopio u Dunavu, i tada je odlučio da postane dobar plivač. Od kombinacije njegovih plivačkih vještina i znanja u arhitekturi profitirala je cijela Mađarska, jer je upravo Alfrer Hajoš projektovao prvi zatvoreni bazen u Budimpešti, na ostrvu Margit Siget, koji i danas nosi njegovo ime.

Bilans prvih modernih Olimpijskih igara je sljedeći: Amerikanci su osvojili najviše zlatnih medalja (11), ispred razočaranog domaćina, Grčke, čiju su takmičari uzeli jedno zlato manje. Utjeha Grcima bila je u tome što su ukupno osvojili najviše odličja, čak 47, naspram Amerikanaca sa 19.


JAPAN ŽELI I ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE

Nakon što su dobili organizaciju Ljetnjih, Japanci žele i Zimske olimpijske igre. Tokio 2020. i, možda, Saporo 2030. – zimski centar na sjeveru Japana podnio je kandidaturu i već ga mnogi smatraju glavnim kandidatom za dobijanje domaćinstva.

Saporo ima iskustva – već je organizovao Zimske olimpijske igre 1972. godine

Očekuje se, međutim, da će ozbiljne protivkandidate imati u Solt lejk sitiju, koji je već organizovao ZOI 2002. i, zanimljivo, Barselonu, koja nudi zimske centre na obroncima Pirineja. Ta dva grada tek treba da zvanično podnesu kandidature.

Prednosti ovog grada su izuzetan kvalitet borilišta, saobraćanja infrastruktura i najviši mogući ekološki standardi.

Već na predstojećim, Ljetnjim olimpijskim igrama, u Saporu će biti izmještena maratonska trasa, zbog velikih vrućina koje se očekuju u Tokiju.


OVAKO ĆE IZGLEDATI ULAZNICE ZA OLIMPIJSKA TAČMIČENJA

Organizacioni odbor olimpijskih i paraolimpijskih igara predstavio je karte za Olimpijske igre u Tokiju, na događaju na kojem su glavnu riječ vodili paraolimpijski gosti iz Japana i inostranstva.

Predstavljeno je ukupno 59 karata za olimpijske i 25 za paraolimpijske manifestacije. Očekuje se da će ulaznice biti isporučene u maju.

Svaka karta sadrži sportski piktogram koji odgovara specifičnoj disciplini, piktogram mjesta, amblem Igara u Tokiju i kod obojen prema mjestu i gradu koji je domaćin događaja.

Dizajn karata zasnovan je na vizuelnom identitetu OI, a u njegovoj izradi korišćena je tehnika „kasane no irome“ – u pitanju je šema boja koja se koristila za izradu kimona tokom Hejan perioda (789. – 1185. godina).

Ta šema odražava četiri preklapajuće prirodne boje, koje reprezentuju četiri japanska godišnja doba.

Dizajn karata za ceremonije svečanog otvaranja i zatvaranja Igara biće objavljen naknadno.


31. januar 2020.


Pola godine je ostalo do početka Olimpijskih igara u glavnom gradu Japana.

Četvrti put na najvećoj smotri i festivalu sporta učestvovaće i crnogorski sportisti.

U susret 32. Igrama modernog doba, Crnogorski olimpijski komitet je pokrenuo posebnu rubriku u kojoj će ljubitelji sporta svakog dana moći da čitaju aktuelnosti vezane za organizaciju, moći će da se podsjete i upoznaju sa istorijatom Igara, počev od prvih, održanih u Atini 1896. godine, te da pročitaju priče o olimpijskim herojima…

Posebno, pratićemo i put naših sportista do Tokija, a prenijećemo i sjećanja naših takmičara sa Igara u Pekingu, Londonu i Riju.

Budite sa nama sve do Tokija.

 

Sponzori i partneri

  • plantaze

Partneri MOK-a

Dokumenta

 

     

0
Web Design BangladeshWeb Design BangladeshMymensingh