U susret Tokiju!


1. april 2020.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

Tokio 1964. – sjaj Japana na prvim Igrama koje je organizovala Azija

Čelnici MOK-a su na sjednici u Minhenu 1959. godine izabrali Tokio u konkurenciji Detroita, Brisela i Beča, čime su po prvi put u istoriji Igre povjerili azijskom kontinentu, a i time glavnom gradu Japana „vratili dug“ – Olimpijske igre koje je Tokio trebalo da organizuje 1940. nijesu održane jer je tri godine ranije buknuo Drugi japansko-kineski rat.

A Igre u Tokiju bile su antiratne – olimpijski plamen na ceremoniji svečanog otvaranja upalio je Jašinori Sakai, 19-godišnji mladić mladić koji je rođen u Hirošimi 6. avgusta 1945, tačno na dan kada je na taj grad pala atomska bomba.

U program Igara uvrštena su dva sporta koja su bila popularna u Japanu – džudo i odbojka. Domaćini su osvojili tri zlata u džudou, iako ih je šokirala senzacionalna pobjeda Holanđanina Antona Gesinka u apsolutnoj kategoriji, dok je selekcija Japana trijumfovala u ženskoj odbojci. Prvi muški olimpijski šampion u muškoj odbojci bio je, pak, Sovjetski savez, koji je u finalu savladao Čehoslovačku. Japanci su bili treći.

Vrijedni Japanci uložili su ogromna finansijska sredstva, ali i sve svoje znanje i resurse da bi organizovali 18. Olimpijske igre. Pamti se da je 2,7 milijardi uloženo samo u uređenje Tokija – trgova, ulica, bulevara, saobraćajnih čvorova, ali i olimpijskih borilišta, što je tom megalopolisu donijelo izuzetno privlačan izgled.

Jugoslavija je na Olimpijskim igrama u Tokiju osvojila pet medalja, ponovivši uspjeh iz Antverpena 1928. godine. Odličja su ovoga puta, međutim, bila još sjajnija – dva zlata, jedno srebro i dvije bronze – pa su Jugosloveni u Japanu imali najbolji nastup u dotadašnjoj istoriji.

Prvo zlato za jugoslovensko rvanje grčko-rimskim stilom osvojio je Branislav Simić, a nakon 28 godina pauze i sjaja Leona Štukelja, ponovo je zablistao jedan gimnastičar – Miroslav Cerar donio je SFRJ zlato u disciplini konj sa hvataljkama.

Srebrnu medalju opet su osvojili vaterpolisti, koji su treći put zaredom gledali u leđa Mađarima. Ovoga puta su, zanimljivo, osvojili drugo mjesto iako nijesu doživjeli poraz – u finalnoj grupi su pobijedili Italiju (2:1) i SSSR (2:0), te remizirali sa Mađarskom (4:4). Jugoslavija je osvojila drugo mjesto zbog slabije gol-razlike od Mađara.

Kolekciju medalja jugoslovenskog sporta u Tokiju kompletirali su ponovo Miroslav Cerar, koji je osvojio bronzu na razboju, kao i rvač Branko Martinović (takođe bronza).

Jednu od najljepših priča OI u Japanu ispisao je američki plivač, 18-godišnji Don Šolander koji je postao junak sa četiri zlatne medalje, do tada rekordne (100 i 400 slobodno, te štafete 4×100 slobodno i 4×200 mješovito), uz tri svjetska i jedan olimpijski rekord! Njemu uz rame bila je zemljakinja Šeron Studler sa tri zlatne medalje i jednim srebrom.

Legendarna sovjetska gimnastičarka Larisa Latinjina je sa dvije zlatne, dvije srebrne i dvije bronzane medalje u Tokiju zaokružila nestvarnu kolekciju od 18 olimpijskih medalja – njen rekord ni danas niko nije prevazišao.

Australijska plivačica Daun Frejser, koja je kasnije ostvarila i političku karijeru (tri godine je bila član parlamenta Južnog Velsa), osvojila je treću uzastopnu zlatnu medalju trijumfom u trci na 100 metara slobodnim stilom, a isti podvig napravio je Vjačeslav Ivanov, veslač iz Sovjetskog saveza koji je vezao treću pobjedu u disciplini samac. Mađarski vaterpolista Deši Đarmati, s druge strane, osvojio je petu uzastopnu olimpijsku medalju – u ekipnoj konkurenciji.

Etiopljanin Abebe Bikila postao je prvi olimpijac koji je u maratonu odbranio titulu, i to nakon kratkog oporavka od operacije slijepog creva. Interesantno je da je Bikila na svom prvom pobjedničkom maratonu u Rimu, četiri godine ranije, trčao bos, dok su u Tokiju za njega napravljene posebne patike u kojima je istrčao jedno od najboljih vremena u istoriji olimpijskih trka u najtežoj atletskoj disciplini – 2.12,22.

Olimpijske igre u Tokiju održane su od 10. do 24. oktobra 1964. godine i okupile su 5.151 olimpijca (678 žena) iz 93 države, koji su se nadmetali u 19 sportova.

Amerikanci su se vratili na tron najuspješnijih sportista, sa 36 zlatnih, 26 srebrnih i 28 bronzanih medalja. Sovjetski savez je bio drugi sa 30 zlatnih, 31 srebrnom i 35 bronzanih medalja, a treći su bili domaćini Japanci (16 – 5 – 8).


31. mart 2020.


NAJTROFEJNIJI OLIMPIJCI: FRANCISKA FAN ALMZIK, VELIKANKA BEZ ZLATA

Njemačka plivačka zvijezda Franciska fan Almzik (41) je na 35. mjestu najtrofejnijih olimpijaca i olimpijki – a da nikad nije osvojila zlatnu olimpijsku medalju.
 
Tokom izuzetne karijere, dama iz Istočnog Berlina je zaslužila četiri olimpijska srebra i šest bronzanih medalja. To što je ostala uskraćena za najsjajnije odličje nije bacilo sjenku na njenu karijeru.
 
Uspjesi Fan Almzik su bili izuzetno dragocjeni Njemačkoj nakon ujedinjenja. Kao sportistkinja iz Istočne Njemačke, na Igrama u Barseloni 1992. nastupila je pod zastavom ujedinjene domovine. Imala je samo 14 godina! Tada je dočekala srebra u trci na 200 metara slobodno i štafeti 4×100 mješovito, uz bronze na 100 metara slobodno i 4×100 slobodnim stilom. U Atlanti 1996. ponovo je osvojila srebro na 200 metara slobodno, uz isto odličje na 4×200 slobodno i bronzu na 4×100 slobodnim stilom.
 
U Sidneju 2000. osvojila je bronzu na 4×200 slobodno. Potom je u Atini 2004. nastupila kao iskusna takmičarka i osvojila bronze u štafetama 4×100 mješovito i 4×200 slobodnim stilom.
 
Dvostruka je svjetska šampionka i jedna od najpopularnijih javnih ličnosti u Njemačkoj već decenijama.

GETLIN ZBOG TOKIJA ODLAŽE OPROŠTAJ

Džastin Getlin (38), slavni američki sprinter i bivši olimpijski šampion, kazao je da će učestvovati na Olimpijskim igrama u Tokiju 2021. godine.

Veteran je oprošaj od takmičarskog bavljenja atletikom prvobitno planirao za ljeto 2020. godine. Odlaganje Igara u Tokiju ga neće pokolebati u naumu da se oprosti upravo u Tokiju. Prošle godine u trci na 100 metara osvojio je srebro na Svjetskom prvenstvu u Dohi.

„Veteran sam, ali iza mene je sezona sa najboljom formom. Odlažem oproštaj, jer vjerujem da i u poznim godinama karijere mogu dostići vrhunsku formu. U zatvorenom prostoru sada održavam kondiciju, nije lako. Ali vjerujem da ću već do kraja ovog ljeta biti takmičarski spreman. Zbog Tokija odlažem oproštaj, to me čini gladnim uspjeha kao da sam 15 godina mlađi”, rekao je Getlin.

Olimpijski šampion trke na 100 metara bio je u Atini 2004. godina, a ima i po dva olimpijska srebra i bronze.


NAJTROFEJNIJI OLIMPIJCI: HUBERT VAN INIS, PRVI VLADAR STRELIČARSTVA

Na 36. mjestu najtrofejnijih olimpijaca u istoriji je belgijski streličar Hubert van Inis, sa šest zlatnih i tri srebrne medalje.

Svoje uspjehe Van Inis je ostvario u periodu od 1900. do 1920. godine. Skor bi bio izvjesno još bolji, da nije došlo do otkazivanja Igara 1916. godine, zbog Prvog svjetskog rata.

Interesantno, svoje olimpijske uspjehe ostvario je u razmaku od dvije decenije. Na Igrama u Parizu 1900. slavio je u disciplinama kordon dore i šapele, na 33 metra, a srebro osvojio u kordon doreu na 50 metara.

Na Igrama u Antverpenu, 20 godina kasnije, pobijedio je u gađanju pokretnih meta na 28 i 33 metra, te u timskom gađanju na 33 i 50 metara. Osvojio je i srebro u gađanju pokretnih meta na 50 metara i 28 metara timski. Tada je imao već 54 godine.

U Belgiji je Van Inis sportska legenda bez premca. Milioni djece iz te zemlje u školama slušaju priču o Hubertovom odrastanju, teškim godinama rada u mljekari kao dječak, nakon čega bi sam trenirao.

Interesantno, sa 67 godina Van Inis je, 1933. godine postao šampion svijeta. Njegov unuk Filip učestvovao je na šampionatima planete, kao i praunuka Sara. Preminuo je 1961. godine, u dubokoj starosti u 96. godini, u belgijskom gradiću Cemstu.


30. mart 2020.


DŽUDISTA DANILO PANTIĆ POZIV ZDRAVSTVENOG RADNIKA STAVLJA ISPRED SVEGA

Olimpijska norma je san, a Danilo Pantić, naš džudista, strpljiv je i nada se da će se situacija oko korona virusa smiriti i da će svi sportisti svijeta nastaviti tamo gdje su stali.

Hrabro će se i Crna Gora izboriti sa virusom, ubijeđen je Nikšićanin, koji radi u bolnici Brezovik. Zdravstveni radnik njegov je poziv i prioritet.

„Kako u sportu, tako i na poslu ponašam se profesionalno, odgovorno i disciplinovano. Znamo dobro kakva je situacija, moramo da se čuvamo i sačuvamo zdravlje. Prioriteti su jasni, samo zajedno možemo da se izborimo sa korona virusom”, poručio je nekadašnji juniorski šampion Evrope.

Pantić apeluje: „Upoznati smo sa situacijom. Znamo kako moramo da se ponašamo i na koji način da živimo.”

Naš džudista ne zapostavlja trening. Kad god može održava formu. Istina, uslovi i vrijeme nijesu idealni, ali vedar duh i optimizam u kućnom ambijentu može se sačuvati.

„Imam vremena i za trening. Istina, treniram bez kimona, ali koliko mogu, a vjerujem da možemo svi, tako da održavam kondiciju. Mislim da svako može da osmisli dobar trening”, rekao je on.

Naš džudista bio je u fazi jakih treninga i takmičenja. Ali, i to je stalo. Sve je zamrznuto, do daljnjeg, iako je krenulo dobro.

„Od septembra prošle godine sam blizu norme. Baš sam se spremao za put u Rusiju, ali, bukvalno, preko dana je sve otkazano. Nikome nije bilo lako zbog toga. Bio sam ljut, ali sve sam zadržao u sebi. Prosto se čovjek pomiri sa situacijom. Čeka nas pauza i sve ispočetka. Odustajanja nema. Proći će i ovo. A volje, siguran sam, nikome neće faliti.”, poručio je Nikšičanin.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

Rim 1960. – Televizijske igre u antičkom ambijentu

Tačno 52 godine nakon što je zbog erupcije Vezuva Rim morao da otkaže organizaciju Olimpijskih igara, Vječni grad je dočekao da bude domaćin najveće sportske manifestacije.

Dočekale su i Olimpijske igre, da se nakon Atine 1896. godine ponovo održe u antičkom ambijentu, što je bila dugogodišnja želja osnivača modernog olimpijskog pokreta, francuskog barona Pjera de Kubertena. I ostvarena je, ali 23 godine nakon njegove smrti.

Rim je pobijedio u konkurenciji Lozane, Detroita, Budimpešte, Brisela, Meksiko sitija i Tokija i krenuo u organizaciju Igara koje su po mnogo čemu bile posebne.

Nijesu to bile prve Igre koje je prenosila televizija, ali su bile prve kojima je globalni razvoj i širenje televizije pomoglo u promociji i emitovanju prenosa. Tako su se rodile i prve, prave televizijske olimpijske zvijezde (bokser Mohamed Ali, jedna od njih), a postignut je i ogroman interes širom svijeta, jer je više od 100 TV stanica iz Evrope, Amerike, Kanade i Japana uživo prenosilo nadmetanja. Pamti se i da je TV kuća CBS platila 400 hiljada dolara za ekskluzivna prava prenosa, što je bio svojevrsni početak odnosa televizije i sporta kakav danas poznajemo.

Sa druge strane, organizatori su se potrudili da u domove širom zemljine kugle stignu lijepe scene – tako je maratonska trka startovala ispred Kapitola, a završila se kod Koloseuma, rvački turnir bio je organizovan unutar zidina Maksencijeve bazilike, takmičenja u gimnastici održana su u Karakalnim termama… Moderne i televizijske igre, u pravom antičkom ambijentu – to je bio Rim 1960.

Fudbalska reprezentacija Jugoslavije osvojila je zlatnu medalju – nakon tri uzastopna srebra, konačno razbivši prokletstvo finalne utakmice.

„Plavi“ su do trona rušili Egipat (6:1) i Tursku (4:0), remizirali su sa Bugarskom (3:3), a u polufinalu su imali mnogo sreće – nakon rezultata od 1:1 protiv Italije, bacanjem novčića je određeno ko ide u finale.

Pošto su premostili i takvu prepreku, Milan Galić i drugovi u meču za zlato nijesuimali problema sa Dancima – slavili su 3:1, nakon vođstva od 2:0 na poluvremenu. Golove za jugoslovensku selekciju postigli su Galić, Željko Matuš i Borivoje Kostić.

Drugu medalju za Jugoslaviju u Rimu – srebrnu, osvojio je rvač iz Beograda, Branislav Martinović.

Jednu od najljepših olimpijskih priča, ne samo na Igrama u Rimu, ispisao je Abebe Bikila iz Etiopije, prvi tamnoputi Afrikanac ikada koji je osvojio zlatnu olimpijsku medalju. On je do nje došao svjetskim rekordom u maratonu, pošto je cijelu trasu ulicama Vječnog grada istrčao bos.

Tvrdio je da nije navikao da trči obuven i da mu patike samo predstavljaju smetnju. Uprkos tim riječima, četiri godine kasnije na OI u Tokio je navukao patike – i opet pobijedio, iako je samo nekoliko mjeseci ranije operisao slijepo crijevo.

Dugo je Bikila uživao status nacionalnog heroja u Etiopiji, ali se njegova priča završila tragično – nakon Igara 1968. godine doživio je saobraćajnu nesreću i ostao je paralizovan ispod pojasa, a preminuo je 1973. godine od komplikacija izazvanih tom povredom. Legenda je, međutim, ostala – da se priča i da se pamti…

A pamtiće se i podvig Vilme Rudolf, atletičarke iz Sjedinjenih Američkih Država, koja je osvojila tri zlata u sprinterskim disciplinama (100, 200 i štafeta 4 x 100 metara), od čega dva uz svjetske rekorde. Sva tri zlata posvetila je Džesiju Ovensu, heroju Igara u Berlinu, koji je bio njena životna inspiracija.

Vilma Rudolf je rođena kao 20. od 22 djece Eda i Blanš Rudolf, a imala je samo četiri godine kada je oboljela od dječje paralize. Opaku bolest je pobijedila zahvaljujući nevjerovatnoj upornosti i velikoj želji da se bavi sportom, ali i uz nadljudsku požrtvovanost svoje majke. U Melburnu 1956. imala je samo 16 godina, a osvojila je bronzanu medalju u štafeti 4 x 100 metara, iako je prohodala samo četiri godine ranije.

Zvali su je „zlatna gazela“, zbog gracioznosti pokreta, ali je njena karijera prekinuta već u 22. godini. Nakon povlačenja je radila kao učiteljica, trener i sportski komentator, a umrla je u 54. godini od tumora na mozgu, samo nekoliko mjeseci nakon majčine smrti.

U Rimu je na veliku pozornicu zakoračio jedan od najvećih boksera svih vremena – Kasijus Klej, kasnije poznat kao Mohamed Ali. On se u Vječnom gradu bukvalno prošetao do zlata, a svaka borba bila mu je kao lakši trening, uključujući i finale kada je na konopce bacio najboljeg evropskog boksera u poluteškoj kategoriji tog vremena – Poljaka Zbignjeva Pjatšikovskog.

Zlatnu medalju, osvojenu u Rimu, Klej je kasnije bacio u rijeku Ohajo, rezigniran što su odbili da ga usluže u jednom restoranu rezervisanom samo za bijelce. Replika medalje uručena mu je u Atlanti 1996. godine.

Na Igrama u Rimu, danski jedriličar Paul Elvstrom osvojio je zlatnu medalju na četvrtim uzastopnim olimpijskim igrama (treću u klasi „fin“), čime je postao prvi sportista u pojedinačnim sportovima kome je to pošlo za rukom.

Sa druge strane, mađarski mačevalac Aladar Gerevič osvojio je šestu uzastopnu zlatnu medalju u ekipinim takmičenjima (disciplina sablja), što je i dan-danas nedostignuti rekord kada su ekipni sportovi u pitanju.

Legendarna sovjetska gimnastičarka Larisa Latinjina, najtrofejnija olimpijka svih vremena, u Rimu je osvojila još šest medalja (četiri zlata, po jedno srebro i bronzu) i time nastavila nisku započetu u Melburnu četiri godine ranije.

Igre u Italiji pamtiće se i po jednom tragičnom događaju, pošto je danski biciklista Knut Jensen kolabirao tokom trke, a kasnije je preminuo u bolnici. Bilo je to tek drugi put u istoriji da je neki takmičar preminuo tokom takmičenja na Igrama – prvi put se to dogodilo Portugalcu Fransisku Lazaru, tokom maratona na Olimpijskim igrama u Stokholmu 1912. godine.

Ubjedljivo najuspješniji sportisti u Rimu bili su Sovjeti, koji su osvojili više od četvrtine od ukupno dodijeljenjih zlatnih medalja (43 zlatne, 29 srebrnih i 31 bronzanih medalja). Posebno su se ponosili što su, u jeku Hladnog rata, bili uspješniji od drugoplasiranih takmičara iz Sjedinjenih Američkih država (34 – 21 – 16), ali i od Italijana (13 – 10 – 13), ujedinjenih Njemaca (12 – 19 – 11) i mnogih drugih država, posebno iz kapitalističkog svijeta.


26. mart 2020.


GOJKOVIĆ APELUJE NA STRPLJENJE I DISCIPLINU

Biće vremena za sport

Vladimir Gojković, selektor vaterpolo reprezentacije Crne Gore, vjeruje da će se situacija oko koronavirusa, koja potresa svijet, brzo smiriti i da će „ajkule” možda i tokom ljeta uspjeti da odigraju kvalifikacioni turnir i izbore vizu za Olimpijske igre koje su odložene za narednu godinu.

„Igre su odložene, mogu da razumijem. Situacija oko virusa u svijetu, osim u Kini, ne ide na bolje, ali vjerujem da će se sve ovo ubrzo smiriti”, kazao je Gojković.

O odlaganju Olimpijskih igara rekao je sljedeće:

„Bili su veliki pritisci velikih olimpijskih komiteta i mogu da razumijem. Teško da neko iz individualnog sporta, nakon pauze, može da juri dobra vremena, a niko ne želi na OI sa lošim vremenima. Znači, razumijem inicijativu, bila je logična odluka o odlaganju, možda je bilo samo razmišljanje da li će se čekati još neko vrijeme da se odlože Igre za kraj godine. Ali, evo sada imamo odluku. Mislim da je najpoštenija.”

Selektor „ajkula” je optimista po pitanju održavanja kvalifikacija koje su trebale da se odigraju u martu u Roterdamu.

„Nadam se da će se kvalifikacije organizovati možda već na ljeto i da ćemo imati šansu da se izborimo za ono o čemu svi sanjamo, a to je da odemo na OI. Onda ćemo imati veliko vrijeme da se opet pripremimo, možda još bolje nego što smo imali. Bićemo godinu stariji, s nadom da ovo stanje neće predugo trajati.”

Kazao je da neće imati problema oko tima za veliku smotru, naravno, pod uslovom da Crna Gora ode na Olimpijske igre:

„Očekujem da će svi igrati, vjerovatno niko nije planirao da završi karijeru. Za nas je najveća stavka da se plasiramo na Igre, a imaćemo igrače na raspolaganju.”

Gojković apeluje na disciplinu i razum.

„Najvažnije da se pridržavamo mjera koje su izrečene. Moramo biti disciplinovani i strpljivi. Jer, to je jedini način da se izborimo sa virusom. Niko od nas nije navikao na ovu situaciju, jer je, bukvalno, sve odjednom stalo. Ali, svako od nas može da nađe način da nešto radi, trenira… Nije idealno, ali treba ispoštovati sve, zbog sebe i drugih. Siguran sam da ćemo se izboriti, a kada se stvori mogućnost, vratićemo se normalnom životu. Nije sve u trci, ima načina da sve stignemo.”

I naši vaterpolisti treniraju kod kuće.

„Imaju vremena više nego što su ikada imali. Zato treba iskoristi ovo vrijem na najbolji način. U vaterpolo je malo teže održavati kondiciju, jer ulogu bazena ne može u potpunosti zamijeniti rad na „suvom”.”


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA 

Melburn 1956. – Prijateljske igre na južnoj hemisferi

Prvi put u istoriji modernog olimpizma, MOK je odlučio da organizaciju Igara povjeru gradu sa južne hemisfere – australijski Melburn je bukvalno za jedan glas pobijedio u konkurenciji Buenos Ajresa, Meksiko sitija, Montreala i još šest američkih gradova.

Melburn je dobio domaćinstvo „s rezervom“, mnogi članovi komiteta bili su skeptični, jer su takmičenja morala da se odvijaju kada je na južnoj hemisferi ljeto, a na sjevernoj, odakle je dolazila većina takmičara – zima. Oni su morali da prilagođavaju formu i uslove za trening neuobičajenom dobu godine.

Dodatna poteškoća se pojavila kada se saznalo da Australija ima specifična pravila kada su u pitanju životinje i njihov karantin. Stoga, u Melburn nije bilo moguće dopremiti konje, pa je pronađeno alternativno rješenje – takmičenje u konjičkom sportu odvijalo se čak 15 hiljada kilometara dalje, u Evropi, u švedskom Stokholmu.

Ni tu nije bio kraj problemima. Tadašnji predsjednik MOK-a Ejveri Brendidž bio je jako nezadovoljan prilikom obilaska borilišta nekoliko mjeseci uoči početka Igara, pa se otvoreno razmatrala mogućnost da se organizacija dodijeli Rimu, koji je već pobijedio u kampanji i spremao se za organizaciju naredih Olimpijskih igara, 1960. godine.

Ipak, najviše zahvaljujući dodatnim pozajmicama i intervencijama australijske vlade, pokrajina u kojoj se nalazi Melburn završila je pripreme na vrijeme, a takmičenja su mogla da počnu.

Bilo je, doduše, još problema, političke prirode, koja nijesu imala veze sa domaćinom. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska zauzele su Suecki kanal, Izrael je napao Egipat,  pa su Egipćani bojkotovali Igre, a sa njima se solidarisali Irak i Liban. Sovjetski savez je, takođe, okupirao Mađarsku, što je prouzrokovalo bojkot Holandije, Španije i Švajcarske. Te zemlje su, međutim, učestvovale u konjičkom dijelu Igara, koji se održavao u Stokholmu.

Bojkot Igara neposredno prije početka objavila je i Kina, jer je dozvoljen nezavisni nastup Tajpeha.

Iako su Olimpijske igre, dakle, kroz istoriju uglavnom bile „oaza mira“, kroz njih su se često prelamali brojni politički problemi.

Lijepa vijest je, doduše, bio zajednički nastup dvije Njemačke – Zapadne i Istočne, a domaćini Igara u Melburnu su odlučili da izmijene ceremoniju zatvaranja Igara. Tako je ukinut defile pojedinačnih nacionalnih ekipa, a uveden je defile svih sportista zajedno, kao simbol zajedništva cijelog svijeta. Taj običaj je prihvaćen i na svim narednim Igrama.

Kada su takmičenja u Melburnu krenula, zaboravljeni su svi problemi.  Australijanci su se pokazali kao sjajni domaćini, srdačni i efikasni, pa su ove Igre često nazivane kao „prijateljske Igre“.

A heroj OI u Helsinkiju četiri godine ranije, sovjetski gimnastičar Viktor Čukarin, u Melburnu je osvojio pet novih medalja – tri zlatne, jednu srebrnu i jednu bronzanu. To mu je po povratku u domovinu donijelo Lenjinov orden, koji prije njega nije dobio nijedan sportista SSSR-a.

Njegova zemljakinja, Larisa Semjonova Latinjina, najuspješnija sovjetska gimnastičarka i olimpijka svih vremena, u Australiji je počela svoj nevjerovatni niz – osvojila je prvih šest, od ukupno 18 medalja na Olimpijskim igrama.

Pamti se i njeno rivalstvo sa Mađaricom Agnes Keleti – njih dvije su u Melburnu osvojile čak 12 medalja, po šest. Keleti je osvojila četiri zlata i dva srebra, a Latinjina četiri zlata, srebro i bronzu.

Domaći takmičari, Australijanci, dominirali su u plivanju (pobijedili su u osam od 13 disciplina), Sovjeti su bili najbolji u gimnastici, a Amerikanci, po običaju, u atletici.

Najuspješniji australijanski plivač bio je škotskog porijekla – Marej Rouz, koji je u Melburnu osvojio tri zlatne medalje (na 400 i 1.500 metara slobodno i u štafeti 4×200 metara istim stilom).

I najuspješnija atletičarka na Igrama bila je Australijanka – Ketrin Elizabet, šampionka u trkama na 100, 200 i štafeti 4×100 metara.

Blistali su i košarkaši Sjedinjenih Američkih Država, koji su predvođeni sjajnim Bilom Raselom, 11-ostrukim NBA šampionom, postigli 418 poena više od druge najefikasnije ekipe. Pamti se da su bili dominantniji čak i od „drim tima“, koji se prvi put pojavio u Barseloni 1992. godine.

Posebnu pažnju izazvao je nastup Mađarske, koja je neposredno pred početak OI okupirana od strane Sovjetskog saveza. Te dvije reprezentacije sudarile su se u polufinalu vaterpolo turnira, što je bio vrhunac napetosti. Slavili su Mađari, ali uz nekoliko raskrvavljenih glava, jer su sovjetski vaterpolisti prednjačili u grubostima. Utakmica je bila više puta prekidana. Nakon Igara, 45 mađarskih takmičara je zatražilo azil i prebjeglo na zapad.

Jugoslavija je doputovala u Australiju sa 41 takmičarom, među kojima su bili crnogorski atletičar Veliša Mugoša, fudbaler Nikola Radović i vaterpolista Boško Vuksanović. Posljednja dvojica osvojila su medalje – srebrne, dok je Mugoša, jedan od najboljih crnogorskih atletičara svih vremena, odustao tokom finalne trke na 5.000 metara, pošto je uspješno prošao kvalifikacije.

Fudbaleri i vaterpolisti su, dakle, osvojili srebra, ponovivši rezultate sa prethodnih Igara. Fudbalska reprezentacija je sjajno igrala do finala, gdje ih je zaustavio legendarni sovjetski golman Lav Jašin (1:0), dok su vaterpolisti u finalu izgubili od Mađarske, fudbalskim rezultatom (2:1).

Još jednu, treću srebrnu, posljednju medalju za Jugoslaviju u Melburnu osvojio je legendarni atletičar Franjo Mihalić, koji je završio drugi u maratonu, iza pobjednika, Francuza Alena Mimuna. Interesantno da je šampion iz Helsinkija, Čeh Emil Zatopek, u istoj trci završio kao šesti.

Sovjetski savez je bio prvi u poretku osvojenih medalja (37 zlatnih – 29 srebrnih – 32 bronzane), druga je bila Amerika (32 – 25 – 17), treća Australija (13 – 8 – 4), četvrta Mađarska (9 – 10 – 7), a peta Italija (8 – 8 – 9).


24. mart 2020.


DRAŠKO BRGULJAN, KAPITEN „AJKULA” PORUČUJE

Ne treba nam panika, samo disciplina

„Sjutra smo na pola, a onda još sedam dana i kraj. Izdržavamo. Lično se osjećam dobro, uvijek nađem neku zanimaciju. Trudim se da ostanem miran. Moramo da izdržimo. Tako je kako je, za naše dobro”, kazao je Draško Brguljan, kapiten „ajkula”, koji je sa još nekim kolegama iz vaterpola stigao iz Mađarske u Crnu Goru.

U karantinu je u Danilovgradu. Pokušava da organizuje dane i kroz treninge.

„Radim uglavnom sve ono što većina sportista radi kod kuće. Mogu sebi sve da osmislim.”

U kontaktu je sa porodicom i prijateljima…

„Čujem se svaki dan, više puta. Zahvalio bih se svima koji su mi pružili podršku. Od srca im hvala na pozivima i porukama.”

Naš reprezentativac je u svakodnevnoj komunikaciji sa svojim klubom. Ima informacije iz prve ruke.

„U Budimpešti je sve stalo. Ne rade bazeni, teretane… Oni koji su kod kuće treniraju. Da kažem, nekako se svi ,,krpimo”. Imamo klupsku grupu, tu dobijemo plan i program rada.”

Uslovi u karantinu u Danilovgradu su korektni.

„Smještaj je korektan. Ljudi koji nam donose hranu i održavaju higijenuj su, takođe, korektni. Vojsku ne vidim, ali znam da dobro čuvaju karantin.”

Sport je u drugom planu, priče su sve glasnije o odlaganju Olimpijskih igara.

„Čujem da bi Igre mogle da se odlože. Po meni dobra ideja da se sve pomjeri i situacija smiri. Olimpijske igre su svake četvrte godine, ima prostora da se odlože. Evo i Evropsko prvenstvo u fudbalu je pomjereno. Vidjećemo što će biti sa prvenstvima. Ljeto će pokazati. Fali nam svima sport, ali samo da smo zdravi. Biće sporta, poslije kada krene neće se od sporta moći živjeti.”

Poziva naš vaterpolista na razum, mir i disciplinu.

„Koliko vidim i čujem od prijatelja i društva ljudi se uglavnom pridržavaju mjera, ali ima i izuzetaka. Savjetujem svima, ko god može, da ostane kod kuće. Ima čime dan da se ispuni. Ne treba nam panika. Mir i disciplina su najveći neprijatelji virusu”, poručio je Brguljan.


22. mart 2020.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

Helsinki 1952. – Početak sportskog „hladnog rata“

Evropa se uveliko vratila u normalu nakon teških ratnih godina kada su Pavo Nurmi i Hanes Kolemainen, najveći finski atletičari svih vremena, 19. jula 1952. godine upalili baklju kao znak za početak Olimpijskih igara u Helsinkiju.

Iako je Kolemainen, greškom, umjesto plamena zapalio postolje, taj svečani čin ostao je upamćen po nečem drugom, mogo plemenitijem – Međunarodni olimpijski komitet je, naime, na neki način rehabiltovao Nurmija, najvećeg finskog sportistu svih vremena, kome je zbog kršenja pravila o amaterizmu bilo zabranjeno da učestvuje na OI u Los Anđelesu dvije decenije ranije.

Tako su atletičari koji su zajedno osvojili čak 17 olimpijskih medalja, od čega 12 zlatnih, označili početak Igara u kojima su pobijeni svi dotadašnji rekordi.

Gotovo pet hiljada sportista (tačnije, 4.955) doputovalo je tog ljeta u glavni grad Finske, među njima je bilo 520 žena, a svi oni su se nadmetali u 17 sportova, odnosno 149 disciplina.

U Helsinkiju su učestvovali i takmičari iz Zapadne Njemačke, kojima je bio zabranjen nastup četiri godine ranije u Londonu, ali je za olimpizam i sve ono što će se dešavati narednih godina i decenija, mnogo značajni bio nastup, i to premijerni – takmičara iz SSSR-a.

Sovjetski sportisti su na svom olimpijskom debiju imali toliko zapažen nastup da su bili gotovo ravnopravni do tada neprikosnovenim Amerikancima.

Takmčari iz SSSR-a i svih ostalih iz zemalja Varšavskog bloka nijesu bili smješteni u olimpijskom selu, već u studentskim domovima, a njihova nadmetanja na sportskim borilištima protiv Amerikanaca pretvorila su se u pravi „rat“ između komunista i kapitalista.

Bio je to, zapravo, nastavak jednog rata, bez znakova navoda – hladnog rata dva geopolitička bloka, koji se prenio i na sve naredne Igre, sa kulminacijom u Moskvi 1980. (nijesu učestvovali Amerikanci) i Los Anđelesu 1984. (nijesu učestvovali Sovjeti).

Pravo otkrovenje u Helsinkiju bio je nastup sovjetskih gimnastičara, koji su prosto pomeli konkurenciju i osvojili čak 22 medalje, dok je svim ostalima pripalo 25.

Briljrao je Viktor Čukarin, koji je osvojio četiri zlatne i dvije srebrne medalje, čime je ostao upamćen kao najuspješniji takmičar 15. Olimpijskih igara.

Amerikanci su, ipak, zadržali primat u atletici, a najmlađi olimpijski šampion iz Londona 1948, Robert Matijs, postao je prvi atletičar koji je odbranio zlatnu medalju u desetoboju.

Kada je u pitanju atletika, međutim, apsolutni heroj Igara u Finskoj bio je slavni češki dugoprugaš Emil Zatopek. Čuvena „češka lokomotiva“ trijumfovala je u trkama na 5.000, 10.000 metara i u maratonu. Niko prije, ni poslije njega, nije ponovio takav podvig – zlata u svim najdužim trkačkim disciplinama.

Zatopek se za učešće u maratonu prijavio tek u posljednjem trenutku, i nije zažalio…

Jugoslavija je u Helsinkiju učestvovala sa 96 takmičara u 11 sportova, osvojivši jedno zlato i dvije srebrne medalje.

Prvo zlato za Jugoslaviju nakon Drugog svjetskog rata osvojio je veslački četverac bez kormilara u sastavu: Duje Bonačić, Velimir Valenta, Mate Trojanović i Petar Šegvić.

Posebno zapažen nastup imala je i jugoslovenska fudbalska reprezentacija, koja je redom rušila sve protivnike, na kraju je u finalu poklekla protiv tada najbolje ekipe na svijetu – legendarne mađarske „lake konjice“.

Predvođeni Rajkom Mitićem i Brankom Zebecom, „plavi“ su do finala rušili Indiju (10:1), Dansku (5:3) i Zapadnu Njemačku (3:1). Posebno upečatljiv bio je meč, zapravo dvomeč, sa Sovjetskim savezom.

Na stadionu „Ratinan“ u Tampereu odigrana je jedna od najboljih i najneizvjesnijih fudbalskih utakmica u istoriji olimpizma. Jugoslavija je protiv Sovjetskog saveza vodila 4:0, pa 5:1, ali su Sovjeti u posljednjih 15 minuta dali četiri gola i meč je završen 5:5. Dva dana kasnije igrao se ponovljeni meč i Jugosloveni su potvrdili kvalitet – slavili su sa 3:1 i plasirali se u četvrtfinale.

Nakon pobjeda nad Dancima u četvrtfinalu i Njemcima u polufinalu, Mađari su u finalu bili prejaki – slavili su 2:0, golovima Ferenca Puškaša i Zoltana Cibora.

Mađarski fudbaleri (osvojili zlato uz ukupnu gol-razliku 20:2) zaokružili su sjajan nastup njihovih sportista, koji su osvojili treće mjesto u ukupnom plasmanu medalja, a proslavila se ženska mađarska reprezentacija u plivanju koja je osvojila četiri olimpijske titule. Njihov apsolutni uspjeh spriječila je Džoan Harison, plivačica iz Južne Afrike.

Što se tiče jugoslovenske ekspedicije, srebro su, osim fudbalera, osvojili i vaterpolisti, koji su napravili korak naprijed u odnosu na Evropsko prvenstvo u Beču dvije godine ranije, gdje su uzeli bronzu. Vaterpolista Boško Vuksanović postao je prvi crnogorski sportista sa olimpijskom medaljom.

Najviše medalja na Olimpijskim igrama u Helsinkiju osvojili su Amerikanci (40 zlatnih – 19 srebrnih – 17 bronzanih), drugi na listi bili su Sovjeti (22 – 30 – 19), treći Mađari (16 – 10 – 16), četvrti Šveđani (12 – 13 – 10), potom Italijani (8 – 9 – 4) i Čehoslovaci (7 – 3 – 3).


20. mart 2020.


BAH: NEKA OLIMPIJSKI PLAMEN BUDE SVJETLO NA KRAJU TUNELA

Međunarodni olimpijski komitet (MOK) razmatra različite scenarije za Ljetne olimpijske igre u Tokiju nakon što je pandemija koronavirusa otkazala gotova sva sportska takmičenja širom svijeta, ali samo otkazivanje Igara nije jedan od njih, izjavio je predsjednik MOK-a Tomas Bah za „Njujork tajms”.


Organizatori najveće sportske smotre na svijetu ističu da će Igre početi kako je i planirano – 24. jula. No, Bah tvrdi kako MOK čak ni ne razmišja o otkazivanju Igara.

„Otkazivanje nije uopšte tema. Predani smo uspjehu ovih Igara”, naglasio je.

MOK je u saradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom odlučan da je prerano za odluku o tome kako rješavati uticaj pandemije na Igre.

„Ne znamo kakva će situacija biti. Naravno, razmatramo različite scenarije, ali se situacija razlikuje od mnogih drugih sportskih događaja i profesionalnih liga budući da imamo četiri i po mjeseca do početka Igara”, dodao je Bah.
Bah tvrdi da za konačnu odluku o Igrama neće presuditi finansijski interesi. Zaštita zdravlja svakoga ko učestvuje i ograničavanje širenja virusa su i dalje  glavni ciljevi, napominje predsjednik MOK-a, dodajući kako se svi slažu da je u ovom trenutku svijetu potrebna nada.

„Svih 206 Nacionalnih olimpijskih komiteta, kao i međunarodne sportske asocijacije, smatraju da svijetu u ovoj izrazito teškoj i zabrinjavajućoj situaciji treba simbol nade. Mi bismo, dok god nijesmo sigurni koliko je dugačak, voljeli da olimpijski plamen bude svijetlo na kraju ovog tunela”, zaključuje predsjednik MOK-a.


OLIMPIJSKI PLAMEN STIGAO U JAPAN

Olimpijski plamen je stigao u petak u Japan uz ograničen doček zbog pandemije kronavirusa.

Baklja je sletjela na aerodrom Matsušima koji se nalazi u sjeveroistočnom dijelu zemlje. Ta je regija posebno izabrana kao simbol obnove zone devastirane u cunamiju 11. marta 2011. nakon čega je uslijedila nuklearna nesreća u Fukušimi.

Bivši olimpijski pobjednici Saori Jošida i Tadahiro Nomura su spustili baklju iz aviona, kojim je donešena iz Grčke, i prenijeli je ispred počasne straže.

Nakon govora predsjednika Organizacionog odbora Tokio 2020, Jošira Morija, zapalili su plamen na velikom ružičastom pozlaćenom kotlu u obliku cvijeta japanske trešnje.

„Bilo je predviđeno da baklju dočekaju djeca, ali odlučili smo da umanjimo svečanost iz razloga bezbjednosti”, kazao je  Mori.

Prolazak baklje kroz Japan će biti popraćen svečanostima svedenima na minimum, a ona će krenuti na put po zemlji 26. marta iz regije Fukušima, bez publike.

Baklja će svoj put završiti 24. jula kada je predviđena svečanost otvaranja Igara.


19. mart 2020.


OLIMPIJSKI PLAMEN JAČI OD SVEGA

Organizatori ovogodišnjih Olimpijskih igara u Tokiju u četvrtak su u Atini preuzeli olimpijsku baklju na ceremoniji koja je bila zatvorena za gledaoce, zbog straha od širenja koronavirusa.

Svečanost predaje olimpijskog plamena održana je na drevnom stadionu, mjestu gdje su održane Prve olimpijske igre modernog doba 1896. godine.

U ime organizatora baklju je prihvatio bivši plivač Naoko Imoto koji će je u petak donijeti u Tokio. Predviđeno je kako će put olimpijske baklje po Japanu krenuti 26. marta.

Iako je pandemija koronavirusa zaustavila gotovo sva sportska takmičenja, Međunarodni olimpijski komitet još vjeruje kako bi Igre u Tokiju mogle da se održe u predviđenom terminu od 24. jula do 9. avgusta.


18. mart 2020.


NEUSTRAŠIVI JAPANCI KRENULI KA GRČKOJ

Iz Japana je danas poletio avion ka Grčkoj, odakle će sjutra preuzeti olimpijski plamen, simbol Igara. Plamen će biti preuzet bez uobičajene ceremonije i prisustva sportista. U Japan će stići u petak.

Planirano je da nošenje baklje kroz Japan krene 26. marta iz Fukušime, uz ograničen broj gledalaca.

Nošenje olimpijske baklje kroz Grčku je prekinuto, zbog velikog broja ljudi koji su se oglušili o zabranu vlasti da zabrani masovna okupljanja.


17. mart 2020.


OLIMPIJSKE IGRE KAO DOKAZ DA ĆE ČOVJEČANSTVO POBIJEDITI

Japanski premijer Šinzo Abe rekao je da je grupa sedam svjetskih lidera (G7) podržala „kompletne” Olimpijske igre.

„Činimo sve što je u našoj moći da budemo spremni i cilj nam je održati kompletno takmičenje kao dokaz da čovječanstvo može pobijediti koronavirus”, izjavio je japanski premijer tokom video konferencije i na konferenciji za medije.

Interpretirajući premijerovu izjavu, ministarka Seiko Hašimoto je pojasnila da termin „kompletne” podrazumijeva održavanje Igara ovog ljeta u predviđenom terminu i uz prisustvo publike.


16. mart 2020.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

London 1948. – Leteća domaćica Fani Blankers Koen

Na ruševinama Drugog Svjetskog rata organizovane su Olimpijske igre u Londonu 1948. godine. Englezi su oskudijevali u svemu, baš kao i većina razorenih zemalja, nakon do tada nezabilježenog vojnog sukoba, ali su i pored toga na sjajan način organizovali OI i nastavili olimpijski pokret, koji je zbog ratnog plamena bio prekinut na 12 godina.

Za razliku od antičkih vremena, kada su za vrijeme Olimpijskih igara zaustavljani ratovi, u modernom dobu su zbog ratova zaustavljane Igre.

Organizacija XII izdanja Olimpijskih igara, 1940. je prvo povjerena Tokiju, ali je nakon izbijanja Drugog japansko-kineskog rata dodijeljena Helsinkiju. Izbio je, međutim, Drugi Svjetski rat, Igre su otkazane, a optimisti u Međunarodnom olimpijskom komitetu su odlučili da manifestaciju organizuje London – 1944. godine. Britanska prijestonica jeste organizovala Igre, ali tek kada su se stekli geopolitički uslovi – moralo je, naime, da protekne još četiri godine…

MOK je zabranio učešće sportistima iz Njemačke i Japana, zemljama koje su se nalazile pod savezničkom okupacijom. Nije bilo ni sportista iz SSSR-a, jer ta velika zemlja, iako pobjednik u ratu, nije bila član MOK-a. Prvi put su, međutim, kao nezavisne zemlje učestvovale Indija i Pakistan.

Olimpijske igre u Londonu su, infrastrukturno, bile samo blijeda sjenka Igara u Berlinu 12 godina ranije, jer zbog rata nije bilo novca za izgradnju olimpijskog sela, objekata i stadiona, kao ni za putovanja, ali su takmičenja barem bila oslobođena političkog i nacionalističkog predznaka, kao u Hitlerovo doba 1936.

Nova, komunistička Jugoslavija u London je poslala 96 takmičara u sedam sportova, a najviše su se istakli fudbaleri, koji su predvođeni Stjepanom Bobekom, Rajkom Mitićem i Zlatkom Čajkovskim osvojili srebrnu medalju. U finalu su izgubili od Švedske 3:1, predvođene asovima kao što su bili Gunar Gren, Gunar Nordal i Nils Lidholm. Jugoslavija je prije finala pobijedila Luksemburg sa 6:1, te Tursku i Veliku Britaniju sa po 3:1.

Srebrnu medalju osvojio je i atletičar Stevan Gubijan, u disciplini bacanje kladiva. Malo je nedostajalo da se ovaj član beogradskog Partizana uopšte ne plasira u finale, jer su sudije propustile da zabilježe njegov najbolji hitac u kvalifikacijama. On je priznat tek nakon intervencije rukovodstva jugoslovenskog tima. Gubijan je, inače, te 1948. uveo novu tehniku bacanja kladiva, koja se i danas koristi, jer je izbacao hitac tek nakon četvrtog okreta. Snažniji i krupniji takmičari nekada su izbacali kladivo nakon drugog ili trećeg okreta.

U Londonu su nastupila su i dvojica crnogorskih atletičara, braća Mirko i Dušan Vujačić, oba u bacanju koplja.

Olimpijske igre 1948. godine nijesu donijele neke heroje za pamćenje, takmičare koji bi nastavili kontinuitet, najviše zbog toga što je došlo do prekida u održavanju Igara, zbog čega je „propalo” nekoliko generacija. Pamti se da su nakon pauze od 12 godina samo dva takmičara odbranila zlatne olimpijske medalje u pojedinačnim disciplinama – mađaraska mačevalka Ilona Elek i Jan Brzak, češki reprezentativac u kanuu.

Igre su, ipak, imale svog junaka, odnosno junakinju – holandska atletičarka Fani Blankers Koen nije se proslavila samo zbog zlatnih medalja u trkama na 100, 200 i 4×100 i 80 metara sa proponama, već i zbog toga što je sve uspjehe ostvarila trudna! Možda bi osvojila još neku medalju da joj je MOK dozvolio da se takmiči u skoku udalj i skoku uvis, disciplinama u kojima je uoči početka OI oborila svjetske rekorde. Ostao je i njen legendarni nadimak – Leteća domaćica.

Prvu olimpijsku medalju u Londonu, i to zlatnu, osvojio je Emil Zatopek, zvani „češka lokomotiva“, u trci na 10.000 metara, dok je Amerikanac Robert Matijas trijumfom u desetoboju postao najmlađi olimpijski pobjednik u atletici svih vremena. Imao je 17 godina i devet mjeseci…

Sjajan je bio i Finac Veiko Huhtanen, osvajač tri zlatne medalje u gimnastici.

Na Olimpijskim igrama u Londonu učestvovalo je 4.104 takmičara (309 žena) iz 59 zemalja, u 19 sportova, a nakon dominacije Njemaca u Berlinu 1936, na tron su se vratili Amerikanci.

Takmičari iz Sjedinjenih Američkih Država osvojili su 38 zlatnih, 27 srebrnih i 19 bronzanih medalja, a iza njih su, po prvi put tako visoko, bili plasirani Šveđani (16 – 11 – 17). Slijede Francuzi (10 – 6 – 13), Mađari (10 – 5 – 12), Italijani (8 – 11 – 8)…

Olimpijske igre u Londonu su, kada je u pitanju dužina trajanja, prvi put organizovane u današnjem formatu – počele su 29. jula, a završile se 14. avgusta.


PREDAJA OLIMPIJSKE BAKLJE NA PRAZNOM STADIONU

Predaja olimpijske baklje organizatorima Igara u Tokiju biće održana pred praznim tribinama stadiona u Atini zbog pandemije korona virusa, saopštio je Olimpijski komitet Grčke.

Ceremonija će se održati u četvrak u Atini, na stadionu na kojem su 1896. godine održane prve moderne Olimpijske igre.

Olimpijski plamen upaljen je prošlog četvrtka na svečanosti u drevnoj Olimpiji. Trebalo je da nedjelju dana „putuje” kroz Grčku, ali je to prekinuto zbog toga što se na njenom putu našao neočekivano veliki broj ljudi iako su masovni skupovi zabranjeni.

U Grčkoj je potvrđen 331 slučaj zaraze koronavirusom, dok su četiri osobe preminule.


15. mart 2020.


NAJTROFEJNIJI OLIMPIJCI: LJUBOV JEGOVORA, SIBIRSKA VLADARKA

Na 37. mjestu najtrofejnijih olimpijaca je Ruskinja Ljubov Jegorova (53), koja je u skijaškom kros-kantriju osvojila devet olimpijskih medalja.

Na Zimskim olimpijskim igrama u Albervilu 1992. godine, pod zastavom Zajednice Nezavisnih Država, Ljubov je bila najbolja u potjeri na deset kilometara, klasiku na 15 kilometara i štafeti 4×5 kilometara. Takođe osvojila je i srebra na klasiku na 5 kilometara i disciplini 30 kilometara „fristajl”.

Pod zastavom Rusije 1994. u Lilehameru odbranila je zlata u trci potjere i štafeti i dodala trijumf u klasiku na pet kilometara. Takođe osvojila je i srebro na trci 15 kilometara slobodnim stilom.

Njena karijera na vrhunskoj sceni trajala je kratko, od 1991. do 1997. godine. Ipak, njeni rezultati potpuno su obilježili taj period. Takođe, osvojila je i Svjetski kup 1993. godine.

Interesantno, Ljubov je rođena i odrasla u gradu Seversku, na istoku Sibira i počasna je građanka tog grada, ali i Sankt Peterburga i Tomska, a bila je i članica parlamenta Rusije.


FURKADOV OPROŠTAJ SA POBJEDOM

Martin Furkad (31), najbolji bijatlonac prethodne decenije i petostruki olimpijski šampion, završio je takmičarsku karijeru.

Najtrofejniji francuski olimpijac, sa pet olimpijskih zlata, karijeru je zaključio u velikom stilu – pobjedom u trci potjere u finskom Kontiolahtiju. To je za njega bila 83. pobjeda karijere u Svjetskom kupu, deceniju nakon prve.

„Ostvario sam snove i dočekao velike emocije. Borio se, pobjeđivao, gubio, padao, patio pa ustajao. Iznad svega sam rastao i sazrijevao. Olimpijski uspjesi bili su posebna karika na tom putu”, napisao je Furkad u objavi kraja karijere.

Sedmostruki šampion Svjetskog kupa Furkad je istakao da je odlučio da se oprosti od sporta jer želi da se posveti porodici. Na prethodnim Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu 2018. godine osvojio je tri zlata – u potjeri, masovnom startu i miks štafeti.


PREMIJER JAPANA NEGIRAO NAVODE O ODLAGANJU IGARA U TOKIJU

Šinzo Abe, premijer Japana, na konferenciji za medije istakao je da će Olimpijske igre u Tokiju početi bez problema 24. jula, kao što je i planirano.

Za manje od dvije sedmice Olimpijska štafeta stiže u Japan, u prefekturu Fukušime.

„Ubijeđen sam da ćemo uspjeti da suzbijemo pandemiju korona virusa i organizujemo Olimpijske igre bez problema. Bilo kakvo odlaganje nije bilo predmet mojih razgovora, ni sa američkim predsjednikom Trampom, ni sa čelnicima Međunarodnog olimpijskog komiteta ili Svjetske zdravstvene organizacije”, rekao je Abe.

Abe je istakao da je u Japanu mali broj zaraženih u poređenju sa Južnom Korejom, Iranom, a pogotovo Kinom i Italijom. Ukupno je 1.443 zaraženih u Japanu od početka epidemije.


OPORAVAK PO PLANU: FEDERER U TOP-FORMI U TOKIJU

Rodžer Federer se dobro oporavlja nakon operacije koljena u februaru i izvjesno će moći da nastupa na teniskim turnirima već od juna.

Legendarni Švajcarac, trenutno 4. teniser svijeta, je izabrao termin operacije tako da može da tempira formu za najbitniju fazu sezone. Kako prenose švajcarski mediji, Federerov cilj je da u top-formi bude krajem jula, kada se održavaju Olimpijske igre u Tokiju.

Osvajač rekordnih 20 gren slem titula sa Olimpijskih igara ima dvije medalje – zlato u Pekingu 2008. u dublu i srebro iz Londona 2012. godine u singlu.

Očekuje se da prije Tokija Federer nastupi na turnirima u njemačkom Haleu u junu, a potom i na svom najdražem gren slemu u Vimbldonu.


14. mart 2020.


NAJTROFEJNIJI OLIMPIJCI: ALISON FELIKS, MODERNA KRALJICA SPRINTA

Amerikanka Alison Feliks (34), prva zvijezda modernog atletskog sprinta u konkurenciji dama, na 38. je mjestu najtrofejnijih olimpijaca.

Šampionka iz Los Anđelesa osvojila je devet olimpijskih medalja do sada – šest zlata i tri srebra. U Pekingu 2008. godine slavila je u štafeti 4×400 metara. U Londonu 2012. osvojila je zlato u trkama na 200 metara i štafetama 4×400 i 4×100 metara. U Rio de Žaneiru 2016. odbranila je zlato u štafetama. Srebrne medalje je osvojila 2004. u Atini (200 metara), Pekingu 2008. godine (200 metara) i Rio de Žaneiru 2016. godine (400 metara). Prvu olimpijsku medalju osvojila je sa samo 18 godina u Atini.

Njena karijera na vrhunskom nivou traje već deceniju i po. Na šampionatima svijeta osvojila je čak 13 zlatnih medalja. Trke na 200 i 400 metara njena su specijalnost.

Tokom karijere je uspjela da završi koledž i ima diplomu učiteljice. Alison je 2018. postala majka, a godinu kasnije osvojila je dva najsjajnija odličja na šampionatu svijeta u Dohi.


ODLAZAK LEGENDE – DANE ZATOPKOVE

Dana Zatopkova, velikanka češke atletike i slavna olimpijska šampionka, preminula je u 97. godini.

Pod zastavom Čehoslovačke osvojila je zlato na Olimpijskim igrama 1952. godine u Helsinkiju u bacanju koplja – samo sat nakon što je njen muž Emil Zatopek pobijedio na olimpijskoj trci na 5.000 metara.

Učestvovala je na Olimpijskim igrama četiri puta, a srebro je osvojila u Rimu 1960. godine. U njemačkom Frankfurtu 1958. godine oborila je svjetski rekord. Sa 35 godina postala je najstarija svjetska rekorderka atletike u bilo kojoj disciplini.

Njen suprug Emil oborio je čak 18 svjetskih rekorda tokom karijere i ostao zapamćen kao jedan od najboljih trkača u istoriji na „dugim prugama“.


SLAVNA LORIN VILIJAMS PRIČALA O ZAHTJEVNOM ŽIVOTU OLIMPIJACA

Lorin Vilijams, prva Amerikanka koja je osvajala medalje i na Zimskim i na Ljetnjim olimpijskim igrama, istakla je da svjetska javnost uopšte nije svjesna koliko je zahtjevan život olimpijaca, pogotovo onih koji se bore za odličja.

Vilijams, koja je četiri puta učestvovala na Olimpijskim igrama, je kazala da čak 80 procenata američkih olimpijaca teško uspijeva da sakupi novac za odgovarajuće treninge. Lorin je olimpijska odličja osvajala u bobu i atletskom sprintu, a sada vodi kompaniju za finansijsko planiranje.

„Kada se uzme sve u obzir, troškovi treninga, putovanja, plaćanja trenera, učestvovanja na jakim turnirima i kvalifikacionim takmičenjima, troškovi američkih olimpijca iznose u prosjeku oko 50 hiljada dolara. Najčešće nečiji sportski snovi zavise umnogome od sponzorstava, dobre volje donatora. A uvijek se očekuju vrhunski rezultati”. kazala je Vilijams.

Istakla je da je upoznata sa slučajem nekoliko olimpijaca koji rade više poslova da bi finansirali pripreme. Takođe, poznat je i slučaj sportista koji za olimpijski nastup javno traže podršku putem onlajn-donacija.


CEREMONIJA OTVARANJA „AKTAVIKS CENTRA” ODLOŽENA

Izgradnja „Akvatiks centra”, borilišta za većinu sportova u vodi za Olimpijske igre u Tokiju, je završena. Jedan od najljepših novih objekata vezanih za Igre u Tokiju ima kapacitet za 15 hiljada gledalaca. U njemu će se održati takmičenja u plivanju, skokovima u vodu i sinhronom plivanju.

Prvobitno, ceremonija otvaranja „Akvatiks centra“ je planirana za 22. mart. Ipak, organizatori su odlučili da je odlože, zbog pandemije koronavirusa.

Ovo je jedno od 13 borilišta lociranih u zalivu Tokija, jugoistočno od Olimpijskog sela.


13. mart 2020.


NAŠ BACAČ DISKA – DANIJEL FURTULA

Optimista nakon obaranja nacionalnog rekorda

Danijel Furtula je nakon sedam godina oborio crnogorski rekord u bacanju diska. Atletičar, naš olimpijac, vjeruje da je rezultat ostvaren u Splitu 7. marta – 64,86 metara, najava još boljih rezultata.

Prethodni nacionalni rekord popravio je za 26 centimetara. Hitac za rekord bačen je u drugoj seriji.

„Rezultat dobija za mene dodatno na značaju jer je ostvaren na prvom ovosezonskom takmičenju. To je potvrda odličnog rada sa trenerom Rolandom Vargom iz Zagreba. Izuzetno sam zadovoljan kako naša saradnja teče od prvog dana. I daje mi nadu da sam na pravom putu, ka sve boljim rezultatima na velikim takmičenjima. Konačno, i ka Olimpijskim igrama u Tokiju”, rekao je Furtula.

Mojkovčanin je istakao koliko je ostvareni rezultat u Splitu zaista dobar u širim okvirima. Olimpijska norma iznosi 66 metara.

„Moj skor iz Splita je trenutno drugi u Evropi ove sezone, a šesti ili sedmi u svijetu. Daje mi za pravo da se nadam, da ću u narednom periodu biti redovan učesnik velikih planetarnih takmičenja i sve konkurentniji”, rekao je Danijel.

U cijeloj situaciji oko širenja korona virusa u Evropi, Danijel je sa trenerom bio prinuđen da prekine pripreme, nedaleko od Pule u Hrvatskoj.

„Cijela situacija sa epidemijom virusa je uticala na to da se otkaže Zimski kup u Portugalu, gdje sam planirao nastup. Sada čekamo odluke vezane za niz takmičenja koja su bila planirana tokom proljeća”, kazao je on.

Ovih dana boraviće u Zagrebu, narednih dana možda nastaviti rad i u domovini.

„Bez obzira na svu situaciju, već dugo sam u sportu tako da znam kako da se suočim sa različitim i neplaniranim izazovima. Biću u procesu treninga, nastojaću da održim i popravim formu. Vjerujem da će se Olimpijske igre u Tokiju održati, nastup i dobar rezultat bi bio kruna sezone napretka za mene”, zaključio je Danijel Furtula.

Mojkovčanin ima 27 godina, a na Olimpijskim igrama nastupio je prvi put 2012. godine u Londonu, kada je ostvario 38. mjesto. Dvostruki je šampion Igara malih zemalja Evrope, ima bronzu sa Mediteranskih igara u turskom Mersinu i Evropskog prvenstva za atletičare do 23 godine u finskom Tampereu, osvojene 2013. godine. Prošle godine na Svjetskom prvenstvu u Dohi, glavnom gradu Katara, bio je na 18. mjestu.


12. mart 2020.


NAJTROFEJNIJI OLIMPIJCI: JAN TORP, AUSTRALIJSKI „TORPEDO”

Jan Torp (37), proslavljeni australijski plivač, na 41. je mjestu najtrofejnijih olimpijaca.

Tokom olimpijske karijere popularni „Torpedo” je osvojio osam medalja – pet zlatnih, tri srebrne i bronzanu. Na Igrama u Sidneju 2000. godine trijumfovao je na trkama 400 metara slobodnim stilom i štafetama 4×100 i 4×200 metara. Četiri godine kasnije u Atini slavio je u finalima trka na 200 i 400 metara slobodnim stilom.

Torp je osvajač 11 zlata sa šampionata svijeta, po čemu je na trećem mjestu najtrofejnijih plivača u istoriji. Sportska dostignuća učinila su ga najpolularnijim sportistom u dugom periodu od početka 21. vijeka do danas.

Njegova dostignuća su izuzetno pomogla razvoju modernog vrhunskog sporta – postavio je nove standarde u tehnikama plivanja slobodnim stilom, ali i načinu fizičke i mentalne pripreme za velika takmičenja. Bob Bouman, trener legendarnog američkog plivača Majkla Felpsa, Torpa je nazvao „najvećim plivačem u istoriji na srednje distance”.

Karijeru je završio 2006. godine, u 24. godini, u momentu kada je i dalje ostvarivao vrhunske rezultate.

Vodeći centar za sportove u vodi u najvećem australijskom gradu Sidneju nosi ime Jana Torpa.


ZASIJAO OLIMPIJSKI PLAMEN

Olimpijski plamen, jedan od simbola olimpizma od antičkih dana, zasijao je na ceremoniji u antičkoj Olimpiji, u Grčkoj.

U sjenci hrama boginje Here, poznate grčke glumice našle su se u ulozi antičkih sveštenica. Koristeći tehniku konkavnih ogledala, radi fokusiranja sunčevih zraka na baklju od srebra, zapaljen je plamen.

„Plamen je zasijao u teškim okolnostima za planetarni sport, tokom širenja epidemije koronavirusa. Sada, 19 sedmica prije početka Olimpijskih igara u Tokiju, istaći ću još jednom riješenost da uspijemo u organizaciji spektakla. To uvjerenje dijelim sa hiljadama takmičara i čelnika sportskih organizacija širom planete”, kazao je Tomas Bah, predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, koji je bio prisutan na ceremoniji u Olimpiji.

Svečanom momentu prisustvovao je samo mali broj akreditovanih lica, što je bila preporuka Ministarstva zdravlja Grčke.

Tokom naredne sedmice olimpijska baklja posjetiće nekoliko grčkih gradova. Nakon toga 19. marta stiže u Tokiju i u Japanu će biti do početka Olimpijskih igara.


FINA ZBOG KORONAVIRUSA ODLOŽILA VATERPOLO KVALIFIKACIJE ZA OI

Olimpijski kvalifikacioni turnir u vaterpolu umjesto 22. marta odigraće se, najvjerovatnije, u terminu od 31. maja do 7. juna, odlučila je FINA, međunarodna organizacija nacionalnih sportskih saveza za vaterpolo, plivanje i skokove u vodu. FINA je turnir pomjerila zbog koronavirusa.

„Ajkule” će u Roterdamu igrati u grupi sa Grčkom, Turskom, Brazilom, Kanadom i Gruzijom. U grupi B su Hrvatska, Njemačka, Rusija, Rumunija, Holandija i Francuska.

Plasman na Olimpijske igre izboriće tri najbolje reprezentacije.

FINA je odložila duel četvrfinala Svjetske lige, Crne Gore sa Hrvatskom, koji je bio planiran za 17. mart u Podgorici. FINA planira da se ovo takmičenje nastavi u septembru i oktobru.


PRVO NADMETANJE NA IGRAMA U TOKIJU VEĆ 22. JULA

Organizatori Olimpijskih igara u Tokiju su saopštili da će prvo zvanično nadmetanje na Igrama biti duel u softbolu, između selekcija Japana i Australije.
 
Meč je zakazan za 22. jul, dva dana prije zvaničnog početka i ceremonije otvaranja Igara u Tokiju. Biće odigran u Fukušimi, na novosagrađenom stadionu u gradu koji je u martu 2011. godine bio pogođen zemljotresom, cunamijem i nuklearnom katastrofom. Tako je ovaj duel jak simbol preporoda i razvoja, što su neke od ključnih poruka organizatora Olimpijskih igara u Tokiju.
 
Softbol (varijanta bejzbola za žene) je bio u olimpijskom programu od 1996. do 2008. godine. Tri puta trijumfovale su Amerikanke a jednom Japanke. Između 2012. i 2016. nije bio olimpijska disciplina, da bi bio vraćen za Igre u Tokiju.

11. mart 2020.


NEMA ODLAGANJA KVALIFIKACIONOG RUKOMETNOG TURNIRA ZA OI U PODGORICI

Petar Kapisoda, predsjednik Rukometnog saveza Crne Gore, potvrdio je iz Bazela da neće biti odlaganja kvalifikacionih olimpijskih rukometnih turnira.

„Prvo se razmišljalo o tome da se kvalifikacioni turniri za Olimpijske igre odlože, međutim, svi zajedno smo došli do toga da niko ne garantuje da će u junu biti drugačija situacija. Za sad je samo turnir u Španiji upitan, ostali turniri muški i ženski idu po rasporedu. Međutim, uzelo se u obzir da se situacija na dnevnom nivou mijenja od države do države, a ako nastanu novi problemi zbog koronavirusa, u hodu će se rješavati. Za nas je bitno da turnir ide po planu i programu, s tim što moramo da poštujemo odluke Ministarstva zdravlja”, rekao je Kapisoda.

„Lavice” će 20. marta igrati sa Norveškom, dan kasnije protiv Tajlanda, a posljednji meč sa Rumunijom. Prve dvije selekcije plasiraće se na OI.

Utakmice će se igrati bez prisustva gledaoca.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

Berlin 1936. – Džesi Ovens, simbol slobode

U ogromnoj sjenci nadolazećeg nacizma, u Berlinu su 1936. godine održane XI Olimpijske igre. Međunarodni olimpijski komitet povjerio je Njemcima organizaciju najveće svjetske sportske manifestacije još 1931. godine – dok nacisti nijesu bili na vlasti – i to kao kompenzaciju jer se u Berlinu zbog Prvog svjetskog rata nijesu održale VI Igre. Kada su, međutim, odlučili da daju Berlinu prednost u odnosu na Barselonu, u MOK-u nijesu znali da će 1933. Hitler preuzeti vlast u Njemačkoj. Ostalo je istorija – iako se pamte kao najbolje organizovane do tada, Olimpijske igre u Berlinu i dan-danas su ostale „crna tačka” olimpijskog pokreta. Cijelo takmičenje iskorišćeno je u propagandne svrhe, svaki uspjeh svojih sportista njemački nacistički zvaničnici koristili su za afirmaciju teorije o superiornosti arijevske rase.

Još prije početka Igara, kada je i moglo da se osjeti šta se sprema, javnost je pokušala da pritisne MOK, kako bi se Berlinu oduzela organizacija. Nakon mnogo polemika, presudila je riječ predsjednika Olimpijskog komiteta Sjedinjenih Američkih Država, Everija Brendidža: „Ne treba miješati politiku i sport! Berlin je bio spreman – Igre su mogle da počnu…Šta su izgradili Njemci, odnosno Hitler?”

Za Igre u Berlinu je korišćen supermoderni stadion od granita, kapaciteta 100 hiljada mjesta, kao i nekoliko manjih arena, a instalirana je i nova, nikad ranije viđena, audio i vizuelna tehnika kao neka vrsta propagandnog materijala, te su prvi put u istoriji takmičenja prenošena direktno, a ljubitelji sporta su mogli da prate Igre na 25 ogromnih ekrana raspoređenih po gradskim trgovima u Berlinu i Potsdamu. Leni Rifenštal, slavna njemačka filmska režiserka, snimila je po nalogu nacističkih lidera prvi dokumentarac o Olimpijskim igrama. Film koji je u početku osporavan, a kasnije slavljen kao pravo malo remek-djelo, afirmisao je estetiku tijela na do tada neuobičajen način.

Frankova Španija nije učestvovala u Berlinu, SSSR takođe, ali Hitler nije mario – ceremonija svečanog otvaranja bila je najspektakularnija do tada viđena. Ogromno interesovanje vladalo je u njemačkoj javnosti za ovaj događaj, o čemu svjedoči čak četiri miliona prodatih karata. Centralna ličnost Igara, međutim, nije bio Njemac – slava je pripala tamnoputom američkom atletičaru Džesiju Ovensu, jednoj od najslavnijih ličnosti u istoriji olimpizma.

Ovens je u Berlinu osvojio zlatne medalje u najatraktivnijim disciplinama – trkama na 100, 200 metara, štafeti 4×100 metara i skoku udalj, što je kasnije ponovio samo njegov zemljak Karl Luis, u Los Anđelesu 1984. godine. Njegov uspjeh totalno je izludio Adolfa Hitlera, a samim tim i orgomnu većinu Njemaca – Firerovo nezadovoljstvo bilo je zabilježeno i kamerom. Hitler, koji je propagirao teoriju o dominaciji arijevaca i rasnoj inferiornosti tamnoputih ljudi, nije ni čestitao Ovensu.

Uprkos sjajno organizovanim Igrama, bilo je kontroverzi. Na fudbalskom turniru, na primjer, Peru je u četvrtfinalu pobijedio Austriju sa 4:2, ali su posljednja dva gola postignuta iz gužvi kada su navijači napali jednog austrijskog fudbalera.

Na sam zahtjev Hitlera meč je poništen, ali su Peruanci odbili da igraju – Austrija je prošla u polufinale, potom i u finale, gdje je savladana od strane moćnih Italijana, u to vrijeme svjetskih šampiona. I pored sjajnog bljeska Džesija Ovensa, najviše medalja pokupili su domaći takmičari, Njemci (33 zlatnih, 26 srebrnih, 30 bronzanih medalja), koji su srušili dugogodišnju dominaciju Sjedinjenih Američkih Država (24 – 20 – 12). Posebno sjajan nastup Njemci su imali u gimnastici, a Konrad Frej i Alfred Švarcman osvojili su ukupno 11 medalja.

Neke od istaknutih ličnosti Olimpijskih igara u Berlinu su i holandska plivačica Rie Mastenbrok, koja je osvojila tri zlata i jednu srebrnu medalju, kao i američka skakačica u vodu Merdžori Gestring i danska plivačica Inge Sorensen.

Gestring je osvojila zlato u skokovima u vodu s daske od tri metra i sa 13 godina i 268 dana postala najmlađa olimpijska šampionka svih vremena! Sorensen je napravila korak više, osvojila bronzu u trci na 200 metara prsno, a imala je samo 12 godina i 24 dana. Ona je postala najmlađa osvajačica olimpijske medalje svih vremena.

Pamti se i podvig mađarskog vaterpoliste Olivera Halašija, koji je osvojio treće olimpijsko odličje, drugo zlatno, iako mu je u djetinjstvu, nakon saobraćajne nesreće, lijeva noga amputirana do koljena. Jugoslovenska ekspedicija nikada do tada nije bila brojnija, nastupilo je čak 86 takmičara, ali su rezultati bili slabi. Samo je Leon Štukelj, gimnastičar, najuspješniji jugoslovenski olimpijac svih vremena, osvojio srebro u vježbanju na krugovima. Bila mu je to šesta i posljednja olimpijska medalja, uz tri zlata i dvije bronze.


POPOVIČ: PRIPREME ZA OI TEKU PO PLANU

Greg Popovič, legendarni NBA trener i selektor košarkaške selekcije Sjedinjenih Američkih Država, kazao je da sve pripreme štaba njegove reprezentacije teku sa jasnim uvjerenjem da će Olimpijske igre u Tokiju početi 24. jula.

U izjavi uoči meča njegovog San Antonija u utorak, za američku televiziju TNT, Popovič je istakao da koronavirus ne mijenja na bilo koji način njegove planove priprema.

„Sve što radim u svakodnevnom ritmu je na bazi jasnog uvjerenja da ćemo ovog ljeta imati, po planu i utvrđenom rasporedu, Olimpijske igre u Tokiju. Ne razmišljam o odlaganju niti imam bilo kakvu informaciju da je to opcija”, rekao je Popovič.

Na njegovom spisku potencijalnih reprezentativaca trenutno je više od 40 imena, a radi se o, bez izuzetka, najboljim američkim košarkašima u NBA ligi.


10. mart 2020.


PLAMEN U OLIMPIJI BEZ PRISUSTVA PUBLIKE

Tradicionalna ceremonija paljenja Olimpijskog plamena, u antičkom svetilištu u Olimpiji u Grčkoj, biće održana u četvrtak, ali bez posjetilaca.

Grčki olimpijski komitet je dao saopštenje za javnost da se vodi preporukom Ministarstva zdravlja Grčke, vezanom za epidemiju koronavirusa. Samo će 100 zvaničnih i akreditovanih lica biti prisutno na ceremoniji. Proba ceremonije, koja je na programu u srijedu, biće potpuno zatvorena za javnost.

Olimpijska baklja će osam dana provesti u Grčkoj, nakon čega putuje za Japan.
U zavisnosti od epidemiološke situacije, biće odlučivano da li će prolazak olimpijske baklje kroz grčke gradove, tokom narednih dana, biti praćen prisustvom građana na ulicama, ili će to biti zabranjeno.


INDONEZIJA ŽELI OLIMPIJSKE IGRE 2032. GODINE

Predsjednik Indonezije Joko Vidodo najavio je ambicioznu kandidaturu za organizaciju Olimpijskih igara 2032. godine u novom glavnom gradu na ostrvu Borneo.


Četvrta najmnogoljudnija zemlja svijeta je prošle godine ušla u projekat izgradnje novog glavnog grada, vrijednog oko 32 milijarde eura. Na taj način Indonezija će dobiti metropolu izgrađenu po najstrožim standardima ekologije i održivosti.

Ova država se odlučila na ovakav korak zato što je aktuelni glavni grad Džakarta već godinama prenaseljen i prezagađen, nalazi se na trusnom području i sve više tone u more.

Po saznanjima indonežanskih medija, olimpijski projekat u novom gradu finansirala bi banka Softbank, čiji su čelnici bivši britanski premijer Toni Bler i krunski princ Abu Dabija šeik Mohamed Bin Zajed. Odluka o domaćinu Igara 2032. godine biće donešena na jesen 2025. godine.


09. mart 2020.


VATERPOLO TURNIR U NJEMAČKOJ: CRNA GORA BOLJA OD GRUZIJE

Vaterpolisti Crne Gore savladali su Gruziju 15:10 na startu turnira u Njemačkoj. Po tri gola postigli su Aleksandar Ivović i Aleksa Ukropina, po dva su dali Đuro Radović, Stefan Vidović i Stefan Pješivac, a po gol Dimitrije Obradović, Vladan Spaić i Dragan Drašković.

„Ajkule” sjutra igraju sa Rumunijom, a na kraju turnira sa domaćinom.

Turnir u Njemačkoj je u sklopu priprema za olimpijske kvalifikacije koje počinju 22. marta u Holandiji.

„Očekivana pobjeda. Mislim da smo dobro odigrali utakmicu, bilo je nekoliko grešaka koje su očekivane za početak priprema. Prva utakmica je uvijek specifična. Moramo da iskoristimo ovaj turnir za pripremu za Roterdam, pošto imamo jako malo vremena do starta kvalifikacionog turnira. Imamo i taj meč sa Hrvatskom u Podgorici i nadam se da ćemo spremni dočekati kvalifikacije za OI”,  kazao je Stefan Pješivac.


OLIMPIJSKI SAN DJEVOJAKA IZ MIČIGENA

Tri sestre u Tokiju?

Sestre Ali, Gabi i Keti Deluf, američke plivačice iz grada Gros Point u državi Mičigen, nadaju se da će izboriti plasman na Olimpijske igre u Tokiju.

Najstarija Ali, bivša članica Univerziteta Mičigen, bila je blizu olimpijske vize prije četiri godine u Rio de Žaneiru. Sada ističe da je sazrela i unaprijedila rezultate. Srednja Gabi je mlađa dvije godine i takmiči se isključivo u disciplinama slobodnim stilom. Najmlađa Keti je zvijezda u usponu.

„Niko nije uspio da olimpijski san ostvari sam. Ponosna sam što u toj ambiciji imam podršku i motivaciju koje mi svakog dana donose sestre”, rekla je Gabi Deluf.

Trenutno su na trening kampu u San Dijegu. Sa njima je i četvrta sestra Džeki, koja je, ipak, premlada da bi konkurisala za olimpijski tim najveće plivačke sile.


SELEKTOR „TIMA SNOVA” ŽELI OPORAVLJENU ZVIJEDZU ZA TOKIO

Popovič: Čekam zdravog Djurenta

Kevin Djurent imaće šansu da nastupi na Olimpijskim igrama u Tokiju za selekciju Sjedinjenih Američkih Država, iako će izvjesno preskočiti kompletnu aktuelnu NBA sezonu.

Po mnogima najbolji igrač u napadu moderne košarke, zvijezda Bruklin Netsa, trenutno se oporavlja od teške povrede – pokidane Ahilove tetive. Ipak, do početka ljeta mogao bi da se vrati na teren. O tome je govorio selektor američkog „Tima snova“ Greg Popovič.

„Ukoliko Djurent bude osjećao da je potpuno spreman i imao podršku ljekara i kluba, naravno da će biti u konkurenciji za olimpijski tim. Ne želim da bude 60 ili 70 procenata spreman, da to ugrozi njegov oporavak i on to zna. Ipak, vjerujem da ima dovoljno vremena da se oporavi”, rekao je Popovič.

Dvostruki NBA šampion dva puta osvajao Olimpijske igre, u Londonu 2012. i Rio de Žaneiru 2016. godine. Ukoliko nastupi u Tokiju, biće to 13 mjeseci nakon teške povrede koju je zadobio u prošlogodišnjem NBA finalu.


NAJTROFEJNIJI OLIMPIJCI: MICUO CUKAHARA, JAPANSKI PRINC GIMNASTIKE

Na 43. mjestu liste najtrofejnijih olimpijaca je čuveni japanski gimnastičar Micuo Cukahara (73), osvajač pet zlatnih, tri bronzane medalje i jednog srebra. Tokom duge karijere bio je nepobjediv u disciplini razboj, a izuzetan i na gredi, krugovima i u višeboju. Olimpijska odličja osvajao je na Igrama u Meksiko Sitiju 1968, Minhenu 1972. i Montrealu 1976. godine.

Bio je rijetko inovativan šampion, po kojem je nazvan dvostruki salto, kojim je završavao rutinu na razboju – „mjesečev salto“. Takođe, razvio je posebnu atraktivnu tehniku početka rutine na gredi, koju danas u svijetu gimnastike zovu prosto – „Cukahara“.

Dugogodišnji je potpredsjednik Gimnastičarskog saveza Japana. Nakon karijere oženio je koleginicu iz reprezentacije Čieko Odu. Njegov sin je Naoja Cukahara, koji je na Olimpijskim igrama u Atini 2004. osvojio zlato u timskom takmičenju.


AMERIČKA PLIVAČICA CILJA PET OLIMPIJSKIH ZLATA

Ledecki već u formi

Keti Ledecki (22), slavna američka plivačica, ostvarila je peto najbolje vrijeme u istoriji u trci na 1.500 metara slobodnim stilom na mitingu u američkom gradu De Moan. Vrijeme od 15:29,51 minuta je bilo za čak 46,83 sekunde bolje od drugoplasirane plivačice.

„Ovo je tek početak, nije mi cilj da budem u idealnoj formi sada, već u Tokiju na Olimpijskim igrama. Ipak već mogu reći da sam u dobroj formi. Zadovoljna sam, vjerujem da ovo može biti nezaboravna godina za mene”, rekla je Ledecki.

Djevojka iz Vašingtona je petostruka olimpijska šampionka, a na trkama na 800 i 1.500 metara neporažena je već osam godina. Na Igrama u Tokiju ima plan da osvoji zlato na trkama na 200, 400, 800 i 1.500 metara slobodnim stilom, kao i u štafeti 4×200 metara.


08. mart 2020.


ČAST DA NOSI ZASTAVU NA IGRAMA U TOKIJU IMAĆE DVOJE SPORTISTA

Reprezentacije će na otvaranju i zatvaranju Olimpijskih igara sa dvije zastave, koje će nositi sportisti oba pola – ovo je izmjena u protokolu koju je odobrio Izvršni odbor Međunarodnog olimpijskog komiteta.

Odluka će se primijeniti već u Tokiju gdje će nacionalni timovi istupiti sa dvoje sportista sa nacionalnim barjakom. Zanimljivo da je odlučeno da svi nacionlni timovi u svečanom činu moraju imati najmanje jednu ženu.


NIKAD NIJE KASNO

Barns nakon 16 godina ponovo na OI

Možda vam ime Dejvid Barns ništa ne znači, ali njegova priča je sve sem nezanimljiva. On će predstavljati  australijski streličarski tim na Olimpijskim igrama u Tokiju. Posljednji put na OI učestvovao je u Atini prije 16 godina i nakon toga je odlučio da prestane da se bavi sportom. Poslije pauze više od decenije, ovaj 34-godišnjak vratio se na scenu 2017. godine.

„Vratio sam se u akciju 2017. godine i sada treba da se takmičim u Tokiju. Nevjerovatan je osjećaj vratiti se na Olimpijske igre. U Atini sam bio tinejdžer, bez stvarnih obaveza. Ali sam nakon Atine brzo napredovao. Danas sam i ja otac, bavim se sopstvenim poslom i upravo sam u potpuno drugačijoj fazi života. Sada sam mnogo koncentrisaniji i efikasniji. Znajući da će moja djeca moći da me vide na Olimpijskim igrama je sjajna motivacija”, rekao je Barns.


07. mart 2020.


SVI SPORTSKI OBJEKTI U FUNKCIJI ZA OLIMPIJSKE IGRE

Japanski olimpijski komitet je objavio da je od juče u funkciji posljednji objekat, plivački centar, kojeg će otvoriti 22. marta! Sva sportska borilišta su završena, pet mjeseci prije početka Olimpijskih igara.

Za Olimpijske igre u Tokiju predviđena su 43 sportska objekta. Japanci su izgradili osam novih, 25 su preuredili, a deset objekata je privremenih ili montažnih.


PUT OLIMPIJSKE BAKLJE

Organizatori OI otkrili su da će specijalna letilica nositi olimpijski plamen u Japanu.

Avion će poletjeti iz Tokija za Atinu 18. marta, a svečanoj ceremoniji prisustvovaće ambasador baklje Tadahiro Nomura, koji je osvojio posljednju od tri zlatne olimpijske medalje u džudou, u Atini 2004. godine. Njemu će se pridružiti Saori Iošida, koja je osvojila prvo, od tri olimpijska zlata, takođe u Atini 2004. godine. Oni će otputovati u Atinu da sakupe plamen u posebnu sigurnosnu lampu.

Oni koji prisustvuju ceremoniji odlaska zamoljeni su da nose zaštitne maske za lice, peru ruke i takođe poštuju „odgovarajući etiket protiv kašlja“ kao dio mjera sprovedenih zbog izbijanja koronavirusa. Od novinara i zvaničnika zatraženo je da ne prisustvuju ceremoniji ako pate od simptoma prehlade ili gripa. Povratak je planiran 20. marta. Avion će sletjeti u vazduhoplovnu bazu Matsušima gde će tim „Blue Impulse” dočekati njen dolazak praveći pet olimpijskih prstenova na nebu. Ceremonija dobrodošlice od strane školaraca iz regiona prvobitno je planirana da bude glavni dio proslava, ali to se neće desiti zbog preduzetih mjera za sprečavanje širenja koronavirusa.

Prve nedjelje plamen će biti prikazan u Memorijalnom parku u gradu Išinomaki, a onda će uslijediti putovanje obnovljenom parnom lokomotivom, a putovaće se željeznicom Sanriku, koja je sada ponovo u funkciji nakon što je prugu djelimično uništio cunami 2011. godine. Put baklje počeće 26. marta i očekuje se da traje 121 dan.


OLIMPIJSKA BAKLJA BIĆE UPALJENA ZA 5 DANA

Olimpijska baklja biće upaljena 12. marta upaljena u Grčkoj, a nakon sedam dana putovanja po toj državi biće predata predstavnicima Tokija.

Međutim, sama svečanost predaje baklje organizatoru Olimpijskih igara održaće se bez prisustva djece zbog epidemije koronavirusa, kao i svečanost dočeka u Japanu, saopštio je predsjednik Organizacionog komiteta Olimpijskih igara u Tokiju Joširo Mori.

Kako i dolikuje, grčki sportisti nosiće olimpijski plamen do predaje baklje domaćinu Igara.


06. mart 2020.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

Los Anđeles 1932. – Uspješne igre u godinama krize

Bilo je to doba velike ekonomske krize, koja se iz Sjedinjenih Američkih Država prenijela na cijeli svijet, ali su Amerikanci u Los Anđelesu 1932. mnogo uspješnije organizovali Olimpijske igre nego što je to bio slučaj u Sent Lusiu 28 godina ranije.

Neki proračuni, koji doduše nikada javno nijesu objavljeni, govore da su organizatori ostvarili profit od milion dolara, što je sušta suprotnost u odnosu na prethodne Igre, u Amsterdamu i posebno u Parizu.

Ekonomska kriza je, međutim, ostavila traga na drugi način, kao i udaljenost i izolovanost Kalifornije od ostatka svijeta, prije svega Evrope – na Igrama je, naime, nastupilo samo 1.332 takmičara, što je gotovo upola manje nego u Holandiji četiri godine ranije.

Najslikovitiji primjer je Kraljevina Jugoslavija, koja je imala samo dvojicu takmičara u atletici – u pitanju su zubar iz Zagreba Veljko Narandžić i profesor iz Zemuna Vilim Mesner, koji su o svom trošku otputovali u Kaliforniju nakon što je Jugoslovenski olimpijski komitet (JOK) zbog ekonomske krize odbio da finansira put bilo kojeg takmičara.

Narandžić se nadmetao u bacanju koplja i zauzeo je pretposljednje mjesto u kvalifikacijama, dok se Mesner povrijedio uoči takmičenja i nije upisao nastup.

Dakle, jedan takmičar, koji je stigao o svom trošku, ali je Jugoslavija barem sačuvala kontinuitet učešća na Olimpijskim igrama.


U Los Anđelesu je prvi put u istoriji olimpizma izgrađeno olimpijsko selo, sa 550 dvosobnih kućica, ali su u njima bili smješteni samo muški takmičari. Dame su boravile u hotelu imena „Čepmen park“.

Izgrađen je i fantastičan stadion, „Koliseum“, koji je tokom ceremonije svečanog otvaranja primio svih 105 hiljada gledalaca. Instalirane su i kamere za foto-finiš na atletskim takmičenjima, pa je na takvim, modernijim Olimpijskim igrama nego ranije oboreno čak 18 svjetskih rekorda, uprkos manjem broju takmičara.

Ni na jednim prethodnim Igrama nije postavljeno toliko rekorda.

Nevjerovatna dominacija Japanaca obilježila je muški plivački program. Predvođeni fenomenalnim Jasušijem Mizakijem, plivači iz Zemlje izlazećeg sunca osvojili su pet od šest mogućih zlatnih medalja (ukupno 11 medalja u šest disciplina), a čast Amerikanaca spasio je Baster Kreb, trijumfom u trci na 400 metara slobodnim stilom.

Amerikanke su, međutim, dominirale u ženskom plivačkom programu, osvojivši četiri od pet mogućih zlatnih odličja. Najuspješnija je bila Helen Medison, sa tri zlata – u trkama na 100 i 400 metara slobodno, kao i štafeti 4×100 metara.

Domaći takmičari i takmičarke, očekivano, dominirali su u atletici, gdje su uzeli 17 od mogućih 29 zlatnih medalja (11 mušarci, pet žene). Bilo im je, međutim, mnogo lakše pošto za rivala nijesu imali legendarnog Finca Pava Nurmija. Ovaj šampion, osvajač devet zlatnih olimpijskih medalja, želio je da učestvuje i u 35. godini, ali je odlukom nadležnih istanci MOK-a, u skladu sa tadašnjim krutim amaterskim načelima, bio doživotno diskvalifikovan. Ustanovljeno je, naime, da je 1925. godine za 55 nastupa u dvoranama širom Amerike naplatio više od 250 hiljada dolara, što je u to vrijeme bio basnoslovan novac.

Amerikanac Edi Tolen pobijedio je u trkama na 100 i 200 metara, dok je njegov zemljak Henri Kar postavio novi rekord na 400 metara (46,2), koji je oboren tek 16 godina kasnije.

U Los Anđelesu se pojavio i junak Igara iz Stokholma 1912. Džim Torp, kome je MOK zbog profesionalnog bavljenja bejzbolom oduzeo zlatne medalje u modernom petoboju i desetoboju. Šta je, međutim, 45-godišnji Amerikanac indijanskog porijekla radio u LA? Bavio se novinarstvom, izvještavajući za neke od najuticajnijih američkih medija.

Očekivano, najviše medalja u Los Anđelesu osvojili su Amerikanci (41 zlatna, 32 srebrne, 30 bronzanih), ispred Italije (12 – 12 – 12), Francuske (10 – 5 – 4), Švedske (9 – 5 – 9)…


05. mart 2020.


PETAR KAPISODA: PLASMAN NA OI NAJVEĆI PRIORITET U 2020. GODINI

Kvalifikacioni olimpijski turnir u Podgorici se približava. Crnogorske rukometašice od 20. do 22. marta u SC „Morača” boriće se za Tokio.

U našem taboru vjeruju u uspjeh. Rivali su za poštovanje: prvi je Norveška, drugi Tajland i treći Rumunija. Prve dvije reprezentacije plasiraće se na OI.

Međutim, ono što je u ovom trenutku izuzetno važno je na koji način teku organizacione pripreme, o čemu smo razgovarali sa predsjednikom Rukometnog saveza Crne Gore Petrom Kapisodom.

„Ogroman je broj zahtjeva, uslova i standarda koji moraju da se ispoštuju kako bi kvalifikacioni turnir protekao kako treba. Međutim, bili smo spremni na to, ja kao predsjednik Saveza i svi mi, bili smo svjesni što nas čeka u trenutku kada smo aplicirali za organizaciju turnira. Bili smo spremni da se uhvatimo u koštac sa ogromnom organizacijom i velikim brojem izazova koji nas čekaju. Do danas je 90% svega organizovano, ostale su sitnice, međutim, te sitnice mogu da budu presudne, a ne želim da nas niko sjutra iz IHF-a tereti da smo nešto propustili, a nećemo ništa da propustimo.

Najvažnije je da nastavimo priču iz Japana i da peto mjesto sa Svjetskog prvenstva dobije na još većem značaju plasmanom na Olimpijske igre. Bio bi to veliki uspjeh koji i zaslužuje naša ekipa. Ali, i sistem kvalifikacija je takav da je vrlo teško doći do Igara. Nakon sjajnog nastupa na SP, sa velikim brojem teških utakmica, očekuje nas od 20. marta malo Svjetsko prvenstvo. Još jedna prepreka više i izazov. Kao sportista mislim da stalno treba da igramo sa najboljim ekipama i pobjeđujemo što nam može obezbijediti mjesto na najvećim takmičenjima. Plasman na OI je najveći prioritet u 2020. godini”, ispričao je Kapisoda.

Napomenuo je prvi čovjek našeg Saveza da će predstojeći olimpijski kvalifikacioni turnir predstavljati dobar test za ono što našu Kuću očekuje za dvije godine.

„Uslovi organizacije prvenstva Evrope za dame, koje nas očekuje za dvije godine, i kvalifikacionog olimpijskog turnira, su identični. Ovo će biti dobar organizacioni test za sve nas da prođemo sa najboljom ocjenom, a onda ne treba da se bojimo organizacije EP. Predstojeći turnir je test za Savez, ali, prije svega, za državu Crnu Goru.

Organizacija turnira nije samo stvar Rukometnog saveza, već i države. Želim da naglasim posebno saradnju sa Crnogorskim olimpijskim komitetom i predsjednikom Dušanom Simonovićem. Zaista je na fenomenalnom nivou. COK se tako i postavio. Puno nam je pomogao”, rekao je predsjednik RSCG.

Rekao je i da očekuje punu podršku od strane navijača.

„Mislim da bi sve osim pune dvorane, u ovoj situaciji, bilo neprirodno. Djevojke zaslužuju punu podršku. Na taj način želimo svijetu da pošaljemo još jednu lijepu sliku iz Crne Gore”, zaključuje Kapisoda.


03. mart 2020.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

Amsterdam 1928. – Oproštaj legendi na prvim Igrama koje je sponzorisala Koka-Kola

Belgijanac Anri de Baje Latur naslijedio je francuskog barona Pjera de Kubertena na čelu Međunarodnog olimpijskog komiteta, a izbor Amsterdama za domaćina IX Olimpijskih igara bio je najlakši mogući – glavni grad Holandije je, naime, bio jedini prijavljeni kandidat.

Baš kao Pariz četiri godine ranije, ni Amsterdam nije uspio da vrati uložena sredstva u organizaciju (u Igre je uloženo to vrijeme enormnih 1,83 miliona dolara), ali su gubici bili znatno manji. Najviše zahvaljujući kompaniji „Coca-Cola“, kompaniji koja se prvi put pojavila kao sponzor i koja je kroz istoriju vjerovatno uložila najviše novca u razvoj olimpijskog pokreta.

Neobično je bilo na otvaranju Igara, jer prvi put do tada šef države domaćina nije prisustvovao ceremoniji, u ovom slučaju – kraljica Vilhemina, koja je poslala svog izaslanika, princa Hendrika. U Amsterdamu je i prvi put zapaljena olimpijska baklja, a Igre su, u poređenju sa sadašnjim okolnostima, trajale dugo, predugo – od 17. maja do 12. avgusta.

„Labudovu pjesmu“ imale su legende Olimpijskih igara, prije svih, finski atletičari Pavo Nurmi i Vile Ritola, kao i američki plivač Džoni Vajsmiler. Oni su, uprkos nekim prognozama, vezanim prije svega za njihove godine, odoljeli svim iskušenjima i osvojili nove medalje – posljednje u bogatoj olimpijskoj kolekciji.

Nurmi je pobijedio u trci na 10.000 metara i osvojio deveto zlato (ima i dva srebra), ali u nekim drugim disciplinama morao je da čestita zemljacima – Ritola ga je, naime, pobijedio u trci na 5.000 metara, dok je u trci na 3.000 s preponama zaostao skoro 10 sekundi za Tivom Lukolom.

Vajsmiler, koji se kasnije proslavio kao glumac u filmovima o čuvenom strip junaku Tarzanu, odbranio je zlata u trkama na 100 metara i štafeti 4×200 slobodnim stilom.

Kraljevina Jugoslavija je u Amsterdamu učestvovala sa do tada rekordna 34 takmičara, u šest sportova (atletika, fudbal, mačevanje, biciklizam, gimnastika i rvanje), a osvojila je, takođe do tada rekordnih – pet medalja. Takav učinak ponovljen je tek 36 godina kasnije u Tokiju.

Svih pet medalja osvojili su gimnastičari – zlato je ponovo uzeo Leon Štukelj, u disciplini krugovi, srebro je pripalo Josipu Primožiču na razboju, dok je bronzu osvojio Stane Derganc u preskoku. Bronze su takođe pripale muškom timu i Štukelju, u disciplini višeboj.

Svijet je u Amsterdamu upoznao talentovanog 20-godišnjeg kanadskog atletičara Parsija Vilijamsa, koji se pojavio gotovo niotkuda i ušao u legendu – iznenadio je, naime, sve favorite u najatraktivnijim, sprinterskim disciplinama na 100 i 200 metara.

Kada je u pitanju atletika, prvi put su se u tom sportu takmičile pripadnice ljepšeg pola, nadmetavši se u pet disciplina. Amerikanka Beti Robinson osvojila je zlato na 100 metara, iako je trčala tek četvrti put u karijeri.

Dvije velike olimpijske serije su, takođe, započete u Holandiji 1928. godine.

Reprezentacija Indije u hokeju na travi pobijedila je Holandiju u finalu sa 3:0 i osvojila prvo, od čak šest uzastopnih zlata. Reprezentacija Mađarske u mačevanju se, takođe, popela na pobjednički podijum koji je „okupirala“ i na šest narednih Olimpijskih igara, a sa njega se spustila tek u Tokiju 1964. godine!

Prvi put u istoriji zlatnu medalju osvojio je atletičar iz Azije, Japanac Mikio Oda, dok Francuzi nijesu dozvolili da se svira „Marseljeza“ kada je Alžirac Mohamed el Kafi, trčeći pod francuskom zastavom, osvojio zlato u maratonu.

Sjedinjene Američke Države su sa 22 zlatne, 18 srebrnih i 16 bronzanih medalja ponovo bile najuspješnija nacija, ispred Njemačke (10 – 7 – 14), Finske (8 – 8 – 9) i Švedske (7 – 6 – 12).


01. mart 2020.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

Pariz 1924. – Grad svjetlosti je sada položio ispit

Da nije bilo barona Pjera de Kubertena, utemeljivača modernog olimpizma, Francuza, a uz to i rođenog Parižanina, grad svjetlosti ne bi tako brzo dobio šansu da drugi put u samo 24 godine bude domaćin Olimpijskih igara, naročito nakon fijaska sa organizacijom 1900.

Ali, Parižani su ovoga puta odlučili da iskoriste ukazanu šansu i uspjeli su da se iskupe. Bili su sjajni za druge, a najgori za sebe – uprkos vrhunskoj organizaciji, umnogome uslovljenoj ogromnim novčanim ulaganjima, uprkos velikom interesovanju publike i novinara, organizatori su po završetku Igara saopštili da pretrpjeli velike finansijske gubitke.

Kuberten je, međutim, bio ponosan na svoj Pariz i mogao je mirno da ode u penziju, zauzevši mjesto počasnog predsjednika MOK-a. Njegove ideje nastvile su da se šire i afirmišu, sve do današnjih dana.

Takmičenja sa OI u Parizu 1924. prvi put je snimala televizija, a nekoliko mjeseci prije početka, tačnije u januaru i februaru, u francuskom Šamoniju održana je Međunarodna sedmica zimskih sportova – preteča Zimskih olimpijskih igara.

U Parizu ponovo nijesu učestvovali Njemci, veliki gubitnici iz Prvog svjetskog rata, a nije bilo ni takmičara iz Sovjetskog saveza, jer se ta gigantska zemlja nalazila u izolaciji nakon Oktobarske socijalističke revolucije i dolaska komunista na vlast. Prvi put su samostalno učestvovali Irci, čime je MOK priznao nezavisnost te države od Velike Britanije.

Igre u glavnom gradu Francuske pamtiće se i po tome što je prve medalje, i to zlatne, osvojila zemlja koja se zvala – Kraljevina Jugoslavija. Obje je osvojio legendarni gimnastičar iz Slovenije, tada 26-godišnji student prava Leon Štukelj, koji je briljirao u višeboju pojedinačno i na vratilu. Mogao je da osvoji još neku medalju, ali nijasne su presudile da bude četvrti u višeboju ekipno, preskoku i na krugovima. Ukupno, 36 takmičara predstavljalo je Jugoslaviju u sedam sportova – plivanju, rvanju, gimnastici, atletici, fudbalu, biciklizmu i konjičkom sportu.

Kao i četiri godine ranije u Antverpenu, Olimpijske igre u Parizu obilježio je mitski atletičar iz Finske Pavo Nurmi, koji je osvojio nevjerovatnih pet zlatnih medalja. Nikom prije njega to nije uspjelo! Trijumfovao je u trkama na 1.500 i 5.000 metara (i to istog dana, u razmaku od samo sat vremena), u krosu na 10 kilometara, kao i na ekipnim takmičenjima na 3.000 i 10.000 metara. Nurmi će blistati i na Igrama u Amsterdamu četiri godine kasnije, gdje je upotpunio kolekciju od devet zlatnih i tri srebrne medalje.

Na Igrama u Parizu briljirao je i Nurmijev zemljak Vile Ritola, koji je osvojio četiri zlatne i dvije srebrne medalje. Dominaciju čuvene generacije „letećih Finaca“ upotpunio je Albin Stenros, koji je slavio u maratonu, na trasi dužine koja od Igara u Parizu nikada više nije mijenjana – 42 kilometra i 195 metara.

Interesantna su bila i takmičenja u plivanju, u kojima se proslavio „američki Rumun“ njemačko-jevrejskog porijekla, Džoni Vajsmiler. No, uprkos osvajanju tri zlatne medalje, ovaj Amerikanac rođen u okolini Temišvara zavrijedio je još veću slavu na filmskom platnu, jer je snimio čak 12 filmova u kojima je igrao mega-popularnog strip junaka Tarzana.

Vajsmiler se i dan-danas smatra najboljim interpretatorom Tarzana, ponajviše zbog prave atletske građe i prepoznatljivog urlika. Igrao je i vaterpolo, a sa selekcijom SAD u Parizu osvojio je bronzanu medalju.

Ukupno je na ovim igrama učestvovalo 3.098 sportista iz 44 zemlje, a prvu zlatnu medalju osvojio je atletičar crne puti. Amerikanac Vilijam de Hart Habard je trijumfovao u disciplini skok udalj, postavivši svjetski rekord (7,76).

Najviše medalja, po očekivanju, osvojili su sportisti iz SAD-a, i to 45 zlatnih, po 27 srebrnih i bronzanih. Daleko iza njih bili su drugoplasirani Finci (14 zlatnih, 13 srebrnih, 10 bronzanih medalja), trećeplasirani Francuzi (13 – 15 – 10) i četvrtoplasirani Britanci (9 – 13 – 12).


28. februar 2020.


DŽEJSON KENI – „ANONIMNI” ŠAMPION

Šestostruki olimpijski prvak, britanski biciklista Džejson Keni, srećan je što njegovu suprugu Loru, takođe šampionku u biciklizmu, u posljednje vrijeme više obasjavaju svijetla pozornice. Lora Keni je osvojila četiri olimpijska zlata u Londonu 2012. i Riju 2016. u disciplinama timska potjera, omnijum i hronometar i zvanično je najtrofejnija Britanka na Olimpijskim igrama, računajući sve discipline.

Džejson, međutim, ima dva zlata više, a pored toga tvrdi da ga malo ko prepoznaje na ulici, u metrou, na biciklu dok jezdi ulicama…

„Imamo dobar život, ne možemo da se žalimo, a najviše sam srećan zbog toga što mnoge stvari mogu da uradi sasvim anonimno”, kaže Džejson Keli. „Uđem u voz, sjednem, idem na trening – lijepo je kada to mogu da uradim potpuno normalno. Srećan sam i što mogu da sjednem na biciklo, i vozim se od svog stana u Česiru do Nacionalnog biciklističkog centra u Mančesteru, a da me bukvalno niko ne prepozna!”

Nije, međutim, bilo tako nakon Olimpijskih igara u Rio de Žaneiru, na kojima je Džejson Keni osvojio tri zlatne medalje i sa ukupno šest postao najtrofejniji britanski olimpijac ikada!

„Nakon Rija je sve bilo pomalo čudno i izazovno za mene. Bio sam često na TV-u i ljudi su prepoznavali moje lice. To je i mentalno postalo malo problematično za mene. Imate „ludih” šest mjeseci tokom kojihne možete da obavite ni najobičniju kupovinu a da vas ne prepoznaju. Ipak, kada se to jednom smiri, onda se ponovo vrate stvari u normalu”, kazao je 31-godišnjak iz Farnvorta, predgrađa Mančestera.

Džejson Keli se još ranije proslavio izjavama da nema ličnog sponzora, da nije „dovoljno lijep” i da ne može da smisli ništa gore od toga da je neka osoba slavna.


27. februar 2020.


MARIJA VUKOVIĆ ŽELI U TOKIO

„Trudim se da napokon pokažem koliko mogu”

Osvajanjem srebra u Istanbulu, Marija Vuković je nastavila niz uspjeha na šampionatima Balkana, ali njeni ciljevi i ambicije za 2020. su mnogo veće. Crnogorska rekorderka u skoku u vis želi da se bori za olimpijsku normu i odlazak u Tokio.

„Već sedmi put uzimam srebro na Balkanskom prvenstvu. Ove godine sam bila blizu zlata, imala sam istu visinu kao pobjednica, ali jedan pokušaj više. Kada se sve sabere, zadovoljna sam”, kazala je Marija.

Ona je u Istanbulu preskočila 188 centimetara, ali njen potencijal je mnogo veći. Do maksimuma će pokušati da dođe sa novim trenerom, Grkinjom Joanom Siomu, sa kojom sarađuje od novembra.

„Prvi put imam ženskog trenera i veoma sam zadovoljna. Ekipa sa kojom radim je sjajna, odlično sarađujemo. Radim dosta na tehnici i na zaletu, mnogo toga sam ispravila, ali treba vremena da se sve slegne i dođe na svoje. Još nisam uspjela da pokažem maksimum, ali strpljiva sam, vjerujem da će biti onako kako sam zamislila i da ću ostvariti ono što želim ove godine”, kazala je Marija.

Uskoro počinju pripreme za sezonu na otvorenom, gdje će Marija tražiti put ka Olimpijskim igrama. Norma je izuzetno visoka – 196 centimetara, što je jedan centimetar više od njenog ličnog rekorda. Da li jedan centimetar može da bude savladiva prepreka…

„Definitivno je psihološka granica teža, a smatram da tu visinu imam u nogama. Vidjećemo, trudim se da savladam prepreke i da napokon pokažem koliko mogu”, naglasila je Marija. „Želim da odem na Olimpijske igre. To je nešto što nisam uspjela do sada u karijeri. Bila bi mi velika čast da predstavljam našu zemlju”, dodala je ona.


26. februar 2020.


ĐOKOVIĆ CILJA VRHUNAC FORME NA OLIMPIJSKIM IGRAMA

Osvojio je sve na ATP turu, jedan je od najtrofejnijih tenisera svih vremena, ali ono što mu nedostaje i što godinama sanja je – olimpijsko zlato.

Novak Đoković, prvi reket svijeta, ima na Olimpijskim igrama u Tokiju možda i posljednju realnu šansu da osvoji ono što mu je 2008. u Pekingu i 2012. u Londonu izmaklo u polufinalu, bez čega je 2016. u Rio de Žaneiru ostao već u prvom kolu.

„Motivisan sam i inspirisan da ove godine odigram svoju najbolju sezonu. Svjestan sam da je olimpijska godina, da će raspored biti naporan i gust, naročito nakon Vimbldona. Moji ciljevi su grend slemovi i Olimpijske igre. Uradiću sve kako bih dostigao vrhunac u Tokiju”, kazao je Đoković, koji je sezonu počeo na najbolji način, osvajanjem premijernog izdanja ATP kupa sa Srbijom, a potom i trijumfom na prvom grend slemu, Australijan openu.

Novak ima bronzanu medalju sa Igara u Pekingu 2018, a dvanaest godina kasnije želi još sjajnije odličje.

„Imao sam čast da osvojim bronzu, ali i da nosim zastavu na ceremoniji otvaranja. To je bio vrhunac i ne želim da to propustim ponovo, jer nisam bio na otvaranjima u Londonu i Riju. Želim da budem u olimpijskom selu, da sjedim u velikoj menzi, da dijelim obroke, životna iskustva sa najboljim sportistima svijeta. To je nešto unikatno i to obilježava Olimpijske igre za mene”, kazao je Novak Đoković.


MOK ZABRINUT ZBOG KORONAVIRUSA

Čelnik Međunarodnog olimpijskog komiteta Dik Paund rekao je danas da će u roku od tri mjeseca biti odlučeno o održavanju Olimpijskih igara u Tokiju, koje su ugrožene zbog širenja koronavirusa iz Kine.

U intervjuu agenciji Associated Press, Paund nije zvučao uznemireno, ali je iskreno govorio o rizicima sa kojima se suočavaju Olimpijske igre, koje počinju 24. jula u Tokiju.

Paund je od 1978. godine u MOK-u, što je 13 godina više od predsjednika Tomasa Baha. On je rekao da bi odluka mogla da se odloži za maj, u nadi da će do tada virus biti pod kontrolom.

„Mnoge aktivnosti se moraju preduzeti. Mora se započeti sa provjerom i osiguravanjem bezbjednosti hrane, Olimpijskog sela, hotela. Ljudi iz medija će biti u svojim studijima”, rekao je on.

Ako dođe do toga da se situacija ne promijeni nabolje, Paund je speuliše da će može doći i do otkazivanja.

„Ovo je novi rat sa kojim se suočavamo. Ljudi će se pitati – Da li je situacija dovoljno pod kontrolom da možemo biti sigurni oko odlaska u Tokio, ili ne?”, naveo je Paund.

Kina je danas prijavila 508 novih slučajeva i 71 smrtan slučaj, od kojih 68 u Vuhanu, gdje je u decembru izbila epidemija. Prema podacima, u Kini je zaraženo 77.658 osoba, a umrlo je 2.663.


24. februar 2020.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

Antverpen 1920. – Olimpijski golubovi mira

Olimpijske igre koje je 1916. trebalo da organizuje Berlin ne samo da nijesu održane, već Njemcima na narednim, 1920. u Antverpenu nije bilo ni dopušteno da se takmiče.

Razlog svi znaju – bili su na „pogrešnoj“ strani Prvog svjetskog rata zajedno sa Austrijom, Mađarskom, Bugarskom i Turskom, koji su takođe dobili zabranu učešća na kongresu Međunarodnog olimpijskog komiteta 1919. godine.

Istovremeno je odlučeno da organizaciju sedmih Olimpijskih igara dobije Antverpen, u znak saosjećanja prema velikom stradanju belgijskog naroda tokom Velikog rata, najvećeg oružanog sukoba koji je čovječanstvo do tada doživjelo.

Uprkos stradanju više od 40 miliona ljudi, na više kontinenata, baron Pjer de Kuberten, prvi predsjednik MOK-a, odmah je po odlaganju municije počeo da radi na obnavljanju olimpijskog pokreta. Uz pauzu od osam godina, Igre su nastavljene, čak su doživjele neke novine i unapređenja.

U Antverpenu se tako prvi put na jarbolu zaviorila olimpijska zastava sa pet krugova, a prvi put u istoriji je položena olimpijska zakletva. Uradio je to belgijski vaterpolista Viktor Boin – u ime svih učesnika Igara. On je u zakletvi obavezao takmičare da se na fer i sportski način bore za medalje.

Zakletva je i pomogla da na ovim i svim narednim Igrama bude manje „prevara“ i smisalica, koje su često korišćene u prošlosti, poput vožnje automobilom duž maratonske trake, ili trčanja raznim prečicama…

Na svečanoj ceremoniji otvaranja organizatori su u nebo pustili jato golubova – prve poslijeratne „Igre mira“ mogle su da počnu.

Kraljevina Jugoslavija učestvovala je po prvi put na Olimpijskim igrama, tako što je u Antverpen poslala fudbalsku reprezentaciju. Ona je doživjela dva poraza, od tada moćne Čehoslovačke (7:0) i Egipta 4:2. Čehoslovaci su lagano stigli do finala, ali su u 38. minutu utakmice za zlato napustili teren, smatrajući da je sudija otvoreno stao na stranu domaćina, Belgije. Čehoslovaci su diskvalifikovani – nijesu čak ni dobili srebrnu medalju.

Igre u Antverpenu, kada su u pitanju pojedinačni sportovi, obilježio je proslavljeni italijanski mačevalac Nedo Nadi, koji je osvojio pet zlatnih medalja. Dugo je to bio olimpijski rekord, sve dok se pola vijeka kasnije, na Igrama u Minhenu, nije pojavio američki plivač Mark Špic.

Ukupno 29 nacija učestovalo je na ovim izdanja Olimpijskih igara, a iako su Amerikanci ponovo vodili glavnu riječ kada su u pitanju medalje, primat u atletici uzeli su im Finci, što se smatralo senzacijom.

I to najviše zahvaljujući slavnom dugoprugašu Pavu Nurmiju, koji se u Antverpenu predstavio svjetskoj javnosti, podarivši Finskoj tri zlatne i jednu srebrnu medalju. Pobijedio je u pojedinačnim trkama na 10.000 metara i kros kantriju, u kojem je osvojio i timsko zlato. Nurmi, kojeg su zvali i „leteći Finac“, sa ukupno devet zlatnih i tri srebrne medalje i dan-danas spada u najuspješnije takmičare na Olimpijskim igrama ikada.

Igre u Antverpenu, barem geografski, pamte se i kao prve u istoriji koje su organizovale dvije zemlje, s obzirom na to da je takmičenje u jedrenju održano i u nizozemskim vodama, a ne samo belgijskim.

Za sportove na vodi vezana je i jedna zanimljivost – Amerikanac Djuk Kahanamoku, koji je odbranio zlato iz Stokholma osam godina ranije u trci na 100 metara slobodnim stilom, osim po olimpijskim medaljama ostao je upamćen i kao utemeljivač surfa.

U Belgiji je zablistao i američki veslač Džon Keli, koji je istog dana osvojio zlata u skifu i u dublu. Njega je ubrzo prevazišla njegova kćerka, ali ne u sportu, već po popularnosti – u pitanju je, naime, legendarna glumica Grejs Keli, princeza od Monaka. Džon Keli, iako Englez, nastupao je pod američkom zastavom. On se nekoliko mjeseci prije početka Igara odrekao engleskog državljanstva jer mu organizatori tada najprestižnije veslačke trke, Kraljevske regate Henlej, nijesu dali dozvolu da učestvuje jer je bio zidarskog porijekla.

U Antverpenu je granicu pomjerio i Šveđanin Oskar Svan, koji je osvojio šestu i posljednju olimpijsku medalju. Tog ljeta 1920. imao je 72 godine i 279 dana – teško da će se ikada pojaviti stariji olimpijski pobjednik.

Amerikanci su bili dominantni kada su u pitanju osvojene medalje (41 zlatna, 27 srebrnih, 27 bronzanih), iza njih su bili Šveđani (19 zlatnih, 18 srebrnih, 24 bronzane), potom Britanci (15 zlatnih, 15 srebrnih, 13 bronzanih medalja), a zatim Finci i domaćini Belgijanci.


23. februar 2020.


NAŠA NAJBOLJA TENISERKA GOVORILA O OLIMPIJSKOM NASTUPU

Kovinić: Vjerujem da ću uspjeti i igrati u Tokiju

Danka Kovinić, naša najbolja teniserka, sa ponosom se sjeća nastupa na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru 2016. godine. Iza Danke su brojni nastupi na najjačim gren slem turnirima teniskog svijeta, mečevisa nekim od najvećih zvijezda. Ipak, Olimpijske igre su posebne za nju.

„Kako na Olimpijskim igrama tako i na svakom drugom turniru, pored mog imena je zastava Crne Gore. Ali na olimpijskom turniru su emocije mnogo jače. Najveća razlika u odnosu na ostale velike turnire je što su tu i drugi naši sportisti, što se osjećam kao dio jednog velikog tima i što podržavamo jedni druge maksimalno”, rekla je Danka.

Period prije nastupa na Igrama u Rio de Žaneiru je bio naporan za nju, mjeseci borbe za olimpijsku vizu. Upravo tada ostvarivala je najbolje rezultate.

„Kada se mislima vratim u 2016. godinu rekla bih da je jedna od najljepših u mojoj karijeri. Definitivno su Igre u Riju obilježile taj period. Iz ovog ugla kad gledam čini mi se da je bilo lakše stići do norme tada, nego što će to biti za Tokio, ali vjerujem da ću uspjeti. Najveća motivacija je bila to što sam znala da odlaskom u Rio pišem istoriju za crnogorski sport, kao prva predstavnica naše zemlje u tenisu. Na to sam veoma ponosna”, dodala je Danka.

Novljanka je istakla i najljepšu uspomenu iz Rio de Žaneira.

„Definitivno to je bilo otvaranje Igara, to ću vječno pamtiti. Taj osjećaj nestrpljenja, a pomalo i straha, dok sam čekala u tunelu da nas prozovu. Onda se čulo „Montenego“, i naša delegacija je izašla pred punu „Marakanu“, taj osjećaj je nevjerovatan”, prisjeća se Kovinić.

Trenutno je rangirana oko 90. mjesta na WTA listi, a u januaru je igrala je i na Australijan openu.

„Konačno je krenula forma na bolje. Prošle godine sam se vratila u prvih 100 na WTA listi, nakon lošeg perioda. Bilo je dosta prepreka ali sam se izborila i našla igru koja je donosila pobjede i napredak”,  kazala je Danka.

Već krajem februara čeka je nastup na jakom turniru u meksičkom Akapulku.

„Ova sezona nije baš počela kako sam planirala, imala sam povredu tetive kvadricepsa i to je znatno usporilo moj pripremni proces za sezonu. Odigrala sam samo jedan turnir i morala sam opet da pauziram. Sada polako krećem sa turnirima od Akapulka, Indijan Velsa, Majamija gdje se nadam da će forma biti dobra i da ću uzeti dovoljan broj poena kako bih obezbijedila glavni žrijeb Rolan Garosa i normu za Tokio”, zaključila je Danka Kovinić.

Za plasman tenisera na Olimpijske igre u Tokiju potrebno je da, 8. juna ove godine, budu rangirani do 56. mjesta na planetarnoj listi. Ta lista biće donekle proširena, jer je maksimalan broj takmičara po jednoj zemlji na olimpijskom turniru četiri.


OLIMPIJSKA PORUKA JAPANSKOG CARA: HODAJMO ZAJEDNO ZA MIR U SVIJETU

Japanski car Naruhito je u okviru proslave svog 60. rođendana dugo govorio o organizaciji Olimpijskih igara u Tokiju ovog ljeta. Istakao je da ga neka od najranijih sjećanja vežu za održavanje Igara u Tokiju 1964. godine, manje od dvije decenije nakon Drugog svjetskog rata i razaranja koja su ostavila djelove Japana u ruševinama.

„Te Igre bile su simbol našeg i svjetskog preporoda. Sjećam se, to je moja najjača uspomena iz djetinjstva, da su na ceremoniji zatvaranja Igara u Tokiju 1964. svi sportisti hodali zajedno, bez obzira na nacije, a ne razvrstani po timovima. To je bilo nešto što mi je smjernica i danas, da svi moramo hodati zajedno i odlučno za mir i progres u svijetu. To mora biti jaka olimpijska poruka i ove godine u Tokiju”, rekao je Naruhito.

Car Japana je istakao uvjerenje da će do ljeta sva opasnost od koronavirusa proći i da epidemija neće ugroziti održavanje Igara na bilo koji način.


NAJTROFEJNIJI OLIMPIJCI: ALEKSANDR POPOV, CAR PLIVANJA IZ SVERDLOVSKA

U dugom periodu tokom devedesetih godina prošlog vijeka, Rus Aleksandr Popov bio je ubjedljivo prva plivačka zvijezda.

Taj status potvrdio je sa devet olimpijskih medalja – četiri zlata i pet srebrnih odličja, po čemu je na 44. mjestu najtrofejnijih olimpijaca. Rus iz Sverdlovska takmičarsku karijeru započeo je još sa osam godina – a u bazen prvi put ušao da bi savladao veliki strah od vode. Sa 18 godina, pred raspad Sovjetskog Saveza, preselio se u Australiju da bi trenirao u boljim uslovima – i nije pogriješio.

Na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. osvojio je zlata u trkama na 50 i 100 metara slobodnim stilom, u velikom stilu. Takođe je dočekao i srebra u štafetama 4×100 slobodno i 4×100 mješovito. Potom je četiri godine kasnije u Atlanti odbranio krune u pojedinačnim trkama, što je poduhvat koji nikom do njega i poslije njega, u „sprinterskim“ disciplinama slobodnog stila, nije pošlo za rukom!

Samo mjesec nakon Igara u Atlanti, bio je žrtva razbojničkog napada na ulici u Moskvi. Zadobio je teške posjekotine i rane u predijelu stomaka. Imao je sreću da je uopšte preživio – i samo godinu dana kasnije se vratio takmičenjima. Kao već veteran, osvojio je i srebro u Sidneju 2000. godine na 100 metara slobodno, a nastupao je i na Igrama u Atini 2004. godine.

Popov je šestostruki svjetski šampion (posljednji put u Atini 2003. godine) i vlasnik čak 21 zlatne medalje sa šampionata Evrope. Od 1999. je član Međunarodnog olimpijskog komiteta, a sada uglavnom živi u Švajcarskoj, gdje razvija uspješan biznis.


ODLIČJE IZ BERLINA 1936. PONUĐENO NA PRODAJU

Prvo košarkaško zlato na aukciji

Zlatna medalja koju je kapiten američke selekcije Bil Vitli primio nakon osvajanja prvog olimpijskog turnira u košarci, u Berlinu 1936. godine, ponuđena je na aukciji.

Trenutna cijena odličja dostigla je oko 34 hiljade eura, a na aukciji će biti još 48 sati. U tom berlinskom finalu Sjedinjene Američke Države pobijedile su Kanadu 19:8 u finalu. Duel je odigran na otvorenom, na šljunkovitom terenu. Zbog olujne kiše, koja je u jednom momentu iznenadila sve učesnike finala, bilo je velike količine prašine na terenu koja je izuzetno smetala takmičarima. Ipak košarkaški duel nije prekinut.

Vitli je zlatnu medalju tada primio od Džejmsa Nejsmita, „oca košarke“ – utemeljivača prvih košarkaških pravila.

Medalju je na aukciji ponudio Vitlijev zet, Amerikanac Bil Denis, kao jedini nasljednik svih njegovih uspomena iz sportske karijere.


22. februar 2020.


ZA ZOI 2030. PET KANDIDATA: SAPORO FAVORIT ZA ORGANIZACIJU IGARA

Pet velikih zimskih centara najavilo je kandidaturu za organizovanje Zimskih olimpijskih igara 2030. godine.

Za sada je favorit japanski Saporo, grad koji ima idealne klimatske uslove, već svu modernu infrastrukturu i borilišta, odličnu saobraćajnu infrastrukturu i povezanost sa aerodromima, kao i poštovanje najstrožijih ekoloških standarda na svim nivoima.

Kandidaturu je ove sedmice najavio kanadski Vankuver, koji je bio uspješan organizator Igara 2010. godine. Veliki konkurent je američki Solt Lejk Siti, domaćin izuzetno uspješnih Igara 2002. godine. Grad u američkoj državi Juta je ostao upamćen po uzbudljivim takmičenjima, ali i vrlo profitabilnom sportskom spektaklu koji je poštovao standarde održivog razvoja i ekologije.

Namjeru da se kandiduje ima i Barselona, sa interesantnom idejom da takmičenje u ski-skokovima bude u Sarajevu, kao i norveški Lilehamer, domaćin Igara 1994. godine.


ZIDAN PODRŽAO KAPITENA REAL MADRIDA

Zinedin Zidan, trener Real Madrida i fudbalska legenda, javno je podržao kapitena Serhija Ramosa da nastupi za Španiju na Olimpijskim igrama u Tokiju ovog ljeta.

Sa 33 godien Ramos bi bio najiskusniji i lider u olimpijskom timu Španije. Slavni Francuz Zidan je istakao koliko je dragocjena prilika da se nastupi na OI.

„Serhio je naš kapiten, lider, kičma tima. Možete zamisliti koliko bi bio bitan za mladu špansku selekciju. Naravno da treba da ide na Olimpijske igre. Ako definitivno odluči da želi u Tokio, ima moju apsolutnu podršku. Uvijek je sjajna stvar da nastupate za reprezentaciju, a šansa na Olimpijskim igrama je rijetka”, rekao je Zidan.

Ramos je odigrao čak 170 utakmica za reprezentaciju Španije i postigao 21 gol. Bio je prvak svijeta 2010. i šampion Evrope 2008. i 2012. godine.


NAJTROFEJNIJI OLIMPIJCI: SIHTEN JERNBERG, KOVAČ I LEGENDA SKIJAŠKOG KROSA

Na 45. mjestu najtrofejnijih olimpijaca je Šveđanin Edi Sihten Jernberg (1929-2012), jedan od najvećih šampiona u istoriji skijaškog kros-kantrija.

Legendarni šampion je bio specijalista za „skijaške maratone”. Tako je 1956. godine na Zimskim olimpijskim igrama u Kortini d’Ampeco u Italiji slavio u trci na 50 kilometara. Na istim Igrama srebra je osvojio na 15 i 30 kilometara! U Skvo Veliju 1960. trijumfovao je na 30 kilometara, a 1964. u austrijskom Insbruku na 50 kilometara i u štafeti 4×10 kilometara. Tada je imao već 35 godina.

Njegova karijera počela je relativno kasno, sa 23 godine prvi put nastupao je na takmičenjima. Do tada je radio kao kovač i stolar u rodnom selu Lima, blizu granice sa Norveškom u centralnoj Švedskoj.

Olimpijsku karijeru Sihten Jernberg završio je sa četiri zlata, tri srebra i dvije bronze. Na 12 nastupa na trkama na Zimskim olimpijskim igrama nikad nije završio ispod petog mjesta, a sve trke je završio, što je fantastičan skor za skijaški kros. Takođe, četiri puta bio je prvak svijeta.

Interesantno, karijeru je završio upravo na Igrama u Insbruku 1964. godine. Samo godinu kasnije Sihten Jernberg dobio je priznanje Međunarodnog olimpijskog komiteta za doprinos razvoju nordijskih sportova.

U karijeri, koja je trajala od 1952. do 1964. godine, nastupio je na čak 363 trke i 263 puta završio na podijumu, a pobijedio na čak 134.


BRITANSKI PLIVAČ PITI VEĆ U FORMI, SVE PODREĐENO TOKIJU

Slavni britanski plivač i olimpijski šampion Adam Piti (25) pobijedio je u prvoj velikoj trci sezone u svojoj disciplini 100 metara prsno.

Mladić iz Derbišira je u Rio de Žaneiru 2016. godine osvojio zlato u toj disciplini i srebro u štafeti 4×100 mješovito. Sada želi da odbrani olimpijsku krunu ali i popravi skor medalja.

„Izuzetno mi je bitna pobjeda na velikom mitingu u Sjevernoj Irskoj. Format takmičenja je isti kao na Olimpijskim igrama, uveče kvalifikacije pa ujutru finale. Sve je podređeno pripremama za Tokio”, rekao je Piti.

Veliki šampion je u periodu od 2015. do prošle godine čak osam puta osvojio zlato na svjetskim prvenstvima.


INSTRUKCIJA ORGANIZATORA OI U TOKIJU: BEZ MASKI ZA SPORTISTE

Joširo Mori, predsjednik organizacionog odbora Olimpijskih igara u Tokiju, kazao je da nema planova da takmičari nose maske po dolasku u Japan, zbog epidemije koronavirusa u Istočnoj Aziji.

Istakao je da su maske preporučene prije svega za one koji osjećaju zdravstvene tegobe ili sumnjaju da su zaraženi.

„Mnogo bitnija je ona instrukcija, i na tome ćemo insisirati, bilo opasnosti od koronavirusa ili ne bilo, da sportisti što češće i temeljno peru ruke. To je mnogo bitnije za prevenciju širenja zaraze”, rekao je Mori.

U Tokiju očekuju da epidemija prođe tokom proljeća čim krenu visočije temperature.


21. februar 2020.


SLAVNI NBA BEK U PROCESU DUGOG OPORAVKA

Klej Tompson će gotovo sigurno biti spreman da nastupi za Sjedinjene Američke Države na Olimpijskim igrama u Tokiju, iako će propustiti cijelu NBA sezonu.

Jedan od najboljih šutera današnjice je u prethodnom NBA finalu u junu 2019. doživio tešku povredu koljena. Nakon operacije  bilo je jasno da ga čeka pauza od skoro godinu.

„Klej još ne trči u punom intenzitetu niti skače. Ipak u dobrom je šuterskom ritmu i u konstantnom programu treninga. Golden Stejt ne može računati na njega, ali reprezentacija može, kada se bude pripremala za Tokio”, rekao je trener Golden Stejta Stiv Ker.

Tompson je prošle sezone u NBA postizao 21,5 poena po meču, uz odličnih 40,2 procenta realizacije šuta za tri poena.


NAJTROFEJNIJI OLIMPIJCI: LJUDMILA TURIŠEVA, ZVIJEZDA IZ KIJEVA

Na 46. mjestu najtrofejnijih olimpijaca je sovjetska ikona gimnastike Ljudmila Turiševa, osvajačica devet olimpijskih medalja.

Slavna Kijevljanka je sa 13 godina, 1965. godine, počela da se bavi gimnastikom – a već dvije godine kasnije postala dio sovjetskog nacionalnog tima! Sa 16 godina predstavljala je SSSR na Olimpijskim igrama u Meksiko Sitiju 1968.godine.

Zlato u Meksiko Sitiju osvojila je u timskom nadmetanju. U Minhenu 1972. trijumfovala je u višeboju i ekipno, a četiri godine kasnije u Montrealu ekipno. Ima tri olimpijska srebra: iz Minhena na parteru, a iz Montreala 1976. sa grede i partera.

Turiševa je čak sedmostruka šampionka svijeta i osmostruka šampionka Evrope. Nakon karijere, 1977. se udala za dvostrukog olimpijskog šampiona u atletici Valerija Borzova.

U četiri decenije nakon takmičarske karijere, Turiševa je aktivna kao trener, sudija na međunarodnim takmičenjima i dugogodišnja čelnica Ukrajinske gimnastičarske federacije. Lilia Podkopajeva, dvostruka olimpijska šampionka iz Atlante 1996. godine (višeboj i parter), bila je njena učenica.


PRIZNANJE ZA LEGENDU BORILAČLKOG SPORTA AOKIJA

Kendo ikona nosiće Olimpijsku baklju

Šigeru Aoki (70), jedan od najvećih autoriteta u svijetu kenda, nosiće Olimpijsku baklju u maju tokom olimpijske štafete na jugozapadu Japana.

Aoki je kendo majstor osmog stepena. Kao nosilac Olimpijske baklje predstavljaće svoj grad u rudarskom kraju u regiji Fukuoke.

„Imao sam 14 godina i bio u publici kada je Olimpijska baklja prošla kroz Fukuoku, pred Olimpijske igre u Tokiju 1964. godine. Tada mi je kendo učitelj kazao da dobro zapamtim te momente i tu simboliku. Sada osjećam istu radost olimpizma”, rekao je Aoki.

Šigeru skoro pola vijeka radi u lokalnoj policiji, a djecu podučava kendo vještini već 40 godina. Za osmi stepen (dan) kendo majstora, položio je test koji ne uspije da prođe 99 procenata njegovih kolega.


NEOBIČNA ŽIVOTNA PRIČA KENIJSKE OLIMPIJSKE NADE

Čirono: Od mlinara do zvijezde maratona

Lorens Čirono (31), slavni kenijski maratonac, imaće priliku da se bori za olimpijsko zlato u Tokiju, nakon godine u kojoj je pobijedio na slavnim maratonima u Čikagu i Bostonu.

Njegova životna priča je inspiracija za hiljade djece u Istočnoj Africi, koja žele da se bave trčanjem na duge staze.

Čirono je kao dječak morao da trči deset kilometara svakog dana od kuće do škole i nazad, da bi dobio osnovno obrazovanje. Njegov talenat dugo nije bio prepoznat, jer školski nastavnici i treneri dugo nijesu shvatili da je Lorens na treninge dolazio preumoran.

Kao već afirmisan mladi trkač, morao je da se odrekne dijela treninga i u punom radnom vremenu radi kao mlinar u svom selu. Trenirao je uglavnom tokom noći i tako održavao kondiciju.

Velike uspjehe počeo je da niže od 2015. godine. Od tada je slavio na maratonima u Sevilji, Pragu, Honoluluu (dva puta), Amsterdamu (dva puta), Bostonu i Čikagu.

Njegov najbolji rezultat maratonske karijere je 2:04.06 sati, po čemu je jedan od 20 najbržih maratonaca u istoriji i kandidat za veliki olimpijski trijumf u Tokiju.


PRVA ZVIJEZDA BICIKLIZMA PROPUŠTA ĐIRO ZBOG TOKIJA

Egan Bernal, šampion najveće trke biciklizma Tur de Frans, kazao je da će sa ponosom predstavljati Kolumbiju na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Zbog toga je Bernal, mlada zvijezda drumskih trka, odlučio da ove godine ne vozi prvu od tri velike trke sezone, Điro d’Italiju.

„Između Đira i Tura bih imao samo sedmicu odmora, a nakon Tur de Fransa u julu čekaju me Olimpijske igre. Na njima želim da dostojno predstavljam Kolumbiju, kao pravi šampion Tura”, rekao je Bernal.

Mladić iz Bogote je prošle godine sa samo 22 godine postao jedan od najmlađih šampiona u istoriji najveće trke.


PREDSJEDNIK SAD PLANIRA POSJETU GLAVNOM GRADU JAPANA

Donald Tramp, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, kazao je da ga raduje poziv da dođe na Olimpijske igre u Tokiju.

„Dobio sam poziv japanskog premijera Šinzo Abea. To je izuzetno važno i učiniću sve da u tijesnom rasporedu posjetim Olimpijske igre”, kazao je Tramp.

Predsjednik SAD ove sedmice ima niz sastanaka sa čelnicima organizacionog komiteta Olimpijskih igara u Los Anđelesu 2028. godine.

„Sigurno neću biti predsjednik 2028. godine, ali se nadam da će se narod sjećati da su za mog mandata Los Anđeles i Amerika dobili organizaciju Igara. Nadam se da ćemo svijetu podariti moderni američki spektakl za nezaborav”, rekao je Tramp.

Mala je šansa da će Tramp biti na ceremoniji otvaranja Igara u Tokiju, ali vrlo vjerovatno će posjetiti američke takmičare u olimpijskom selu i prisustvovati nekom takmičenju američkih sportista u borbi za odličja.


POZNAT PROCES ODABIRA AMERIČKE SELEKCIJE ZA OI U TOKIJU

Košarkaška reprezentacija SAD-a pravi „tim snova”

Džeri Kolanđelo, direktor američke košarkaške reprezentacije, predstavio je javnosti plan funkcionisanja nacionalnog tima uoči Olimpijskih igara u Tokiju.

Otkriveno je, da za novi „tim snova” neće biti okupljanja igrača sa šireg spiska. Već u ranoj fazi ljeta biće jasno utvrđeno kojih 12 reprezentativaca će nastupati za aktuelnog olimpijskog šampiona i apsolutnog favorita turnira. Selektor Greg Popović, slavni trener San Antonija, već je dobio garancije najvećih NBA zvijezda da žele da igraju u Tokiju.

„Računamo na grupu od čak 44 vrhunske zvijezde koje su spremne da igraju u Tokiju. Od svakog koga smo kontaktirali dobili smo isključivo pozitivne odgovore. Ali, postojaće spisak 12 odabranih i samo će oni biti na pripremama”, rekao je Kolanđelo.

Očekuje se da nacionalni tim SAD predvode najveće zvijezde poput Lebrona Džejmsa, Stefona Karija, Džejmsa Hardena, ali i oporavljenog Kevina Djurenta, kojem će to biti prvi mečevi nakon duge pauze.


NAJTROFEJNIJI OLIMPIJCI: SVEN KRAMER, LETEĆI HOLANĐANIN

Na 47. mjestu najtrofejnijih olimpijaca je holandski velikan brzog klizanja Sven Kramer (33). Šampion iz Herenvena planira nova odličja i titule.

Kramer je u olimpijskoj karijeri osvojio četiri zlatne, dvije srebrne medalje i tri bronze, na Zimskim olimpijskim igrama u Torinu 2006, Vankuveru 2010, Sočiju 2014. i Pjongčangu 2018. godine.

Trijumf u Vankuveru 2010. dočekao je u trci na 5.000 metara. Titulu je odbranio četiri godine kasnije u Sočiju i dodao zlato u timskoj potjeri. U Pjongčangu 2018. godine je odbranio još jednu titulu na 5.000 metara. U disciplini dominira već duže od decenije, još 2006. u Torinu bio je drugi.

Kramer je svjetski rekorder sa čak devet zlatnih medalja na šampionatima svijeta. Takođe je i rekorder sa deset trijumfa na šampionatima Evrope.

Jedan od najpopularnijih holandskih sportista je dio sportske porodice – sin je bivšeg reprezentativca i olimpijca u brzom klizanju – Jepa Kramera. Njegov brat Breht takođe je bio reprezentativac Holandije u ovom sportu.

Supruga Naomi van As je dvostruka olimpijska šampionka – Holanđanka je jedna od najboljih igračica današnjice u hokeju na travi.


20. februar 2020.


SLAVNI NJEMAČKI NAPADAČ NA RASPOLAGANJU SELEKTORU ZA OI

Tomas Miler (30), proslavljeni napadač Bajerna i Njemačke, spreman je da nastupi za reprezentaciju na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Selektor mlade reprezentacije Njemačke Štefan Kunc ima pravo da u nacionalni tim pozove tri igrača starija od 23 godine. Miler je simbol uspjeha njemačke selekcije u modernoj eri fudbala.

„Razgovarali smo, Mileru se dopada ideja. Odlučeno je da sredinom maja ponovo razgovaramo i vidimo kakvo je njegovo zdravstveno stanje, kao i situacija oko ugovora. Ono što je sigurno je da Tomasa jako raduje šansa da igra u Tokiju, ali i neke druge naše iskusne igrače”, rekao je Kunc.

Miler je odigrao 100 mečeva za Njemačku, prije nego je selektor Joahim Lev u martu prošle godine objavio da napadač nije više u njegovim planovima. Za nacionalni tim je postigao 38 golova, bio je prvak svijeta 2014. i treći na svijetu 2010. godine. Prvenstvo Njemačke osvojio je osam puta, a jednom i Ligu šampiona.


LONDON SPREMAN KAO REZERVNA LOKACIJA

U slučaju veće opasnosti od koronavirusa u Japanu

Ukoliko dođe do povećane opasnosti od koronavirusa, koja bi ugrozila održavanje Olimpijskih igara u Tokiju ovog ljeta, kao „rezerva“ za organizaciju Igara je spreman London, spekulišu britanski mediji.

Čelnici Međunarodnog olimpijskog komiteta, kao i organizacionog komiteta Igara u Tokiju, već danima ističu da ne postoji opasnost da bi koronavirus mogao ugroziti održavanje Igara u glavnom gradu Japana. Ističe se, da odlaganje, otkazivanje ili traženje novog domaćina Igara nije u opciji.

Ipak, u slučaju najmanje poželjnog scenarija, u Londonu su spremni da preuzmu odgovornost.

„Imamo sva potrebna vrhunska i funkcionalna borilišta, veliko iskustvo organizovanja Igara 2012. godine i iskustvo nošenja sa tako specifičnom situacijom. Spremni smo da uskočimo, ukoliko to svijetu sporta i olimpizma bude trebalo”, rekao je Šon Bejli, poslanik vladajuće Konzervativne stranke u Velikoj Britaniji i kandidat za gradonačelnika Londona.

Aktuelni gradonačelnik Sadik Kan je istakao da je London tu za Tokio, za bilo kakvu pomoć, ukoliko bude potrebna.


PLANOVI ŠAMPIONKE AUSTRALIJAN OPENA

Kenin na OI i u singlu i u dublu

Sofija Kenin (21), nova šampionka teniskog Australijan opena, planira da na Olimpijskim igrama u Tokiju nastupi i u singlu i u dublu.

Mlada Amerikanka priželjkuje dvije olimpijske medalje. U dublu je već neko vrijeme partnerka devetostruke gren slem šampionke Betani Matek-Sends.

„Nadam se da ću moju najbolju igru prikazati upravo u Tokiju i formu tempirati baš za Olimpijske igre. Igrale smo u trećem kolu u Melburnu u dublu, do ljeta možemo značajno unaprijediti igru u parovima i dodatno se upoznati. Nastupićemo zajedno na Indijan Velsu i u Majamiju u martu, sve da bi se što bolje pripremile”, rekla je Kenin.

Šampionka Melburna u singlu kazala je da se odlično osjeća i da želi nastavak dobrih partija i nove titule u mjesecima koji slijede.


19. februar 2020.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

Stokholm 1912. – ozbiljnost na nivou i nepravda prema Torpu

Olimpijske igre u Stokholmu, bile su najozbiljnije do tada organizovane. Predanim i sistemskim radom u sportu Skandivanci su zadobili veliko povjerenje Međunarodnog olimpijskog komiteta, koje je uzvraćeno odlukom da prvi put u istoriji dobiju organizaciju takvog takmičenja.

Stokholm, grad na 14 ostrva, ugostio je tog maja, juna i jula 1912. skoro 2.500 sportista, među kojima je bilo 48 žena, a svi su se takmičili u 102 discipline iz 14 sportova.

Nijesu ni te, u to vrijeme rekordne brojke, oslikale svu ozbiljnost najveće sportske manifestacije u glavnom gradu Švedske. Prvi put su, naime, učestvovali takmičari sa svih pet kontinenata, pa je olimpijska zastava sa pet krugova konačno dobila puni smisao (takmičare je prvi put imala Azija, i to Japance).

Takođe, „glomazne“ Igre koje su trajale po pola godine, kao što je ranije bio slučaj, u Stokholmu su svedene na dva i po mjeseca, što je značajno olakšalo organizaciju. Uoči početka napravljen je i precizan program takmičenja, takođe prvi put, a uvedeni su foto-finiš i elektronsko računanje vremena.

Baron Pjer de Kuberten, osnivač modernog olimpijskog pokreta, nekoliko puta je priznao da ne bi bilo ni Antverpena 1920. da nije bilo Stokholma 1912. – u međuperiodu je, naime, bjesnio Prvi svjetski rat, a Šveđani ostavili takvo nasljeđe da nije bio problem ni na „ruševima svijeta“ nastaviti započetu tradiciju.

U Stokholmu 1912. domaćin Igara je imao pravo da izabere koji će se sportovi naći na programu, a Šveđani su odmah eliminisali boks – smatrali su ga nasilnom, a ne plemenitom vještinom. MOK nije baš najradije prihvatio tu odluku, pa je od narednih Igara ograničio pravo domaćina da tako slobodno briše sportske discipline.

U Švedskoj su, takođe, posljednji put dozvoljene pojedinačne prijave sportista, koji su ubuduće mogli da se takmiče samo kao članovi matičnog olimpijskog komiteta. Uprkos sjajnoj organizaciji, bilo je nekoliko nelogičnosti, a neke od njih su imale i fatalne posljedice. Portugalski maratonac Francisko Lazaro preminuo je tokom trke, od posljedica toplotnog udara i iscrpljenosti organizma.

U rvanju grčko-rimskim stilom pobjednik je, takođe, mogao biti odlučen samo tušem, pa je tako borba između Rusa Martina Klajna i Finca Alfreda Asikainena trajala nevjerovatnih 11 sati i 40 minuta. Najduži meč u istoriji rvanja imao je posljedice – Klajn, koji je pobijedio u borbi, nije mogao da se takmiči u finalu zbog iscrpljenosti.

Dužina biciklističke trke, takođe, iznosila je suludih 320 kilometara, pa mnogi biciklisti, usljed ogromnih napora, nijesu ni stigli do cilja.

Stokholm 1912. pamtiće se, međutim, po jednoj od najvećih nepravdi u istoriji olimpijskog pokreta. Amerikanac indijanskog porijekla Džim Torp je, naime, osvojio zlatne medalje u desetoboju i modernom petoboju (ovu posljednju disciplinu osmislio je sam Kuberten), i to ubjedljivo, ali su mu obje oduzete nakon Igara, jer je do MOK-a procurjela vijest da je tri godine ranije zarađivao po 15 dolara sedmično igrajući bejzbol.

Norvežanin Bei rado je prihvatio zlato u petoboju umjesto Torpa, dok je desetobojac Vislander to glatko odbio: „Torp je pobijedio, a ne ja“, rekao je otresito. Više od četiri decenije kasnije Torp je umro u velikoj nemaštini, a njegove posljednje riječi navodno su glasile: „Vratite mi moje medalje!“

Njegov uspjeh rehabilitovan je tek 70 godina nakon što je ostvaren, kada je 1983. godine predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Huan Antonio Samaran predao zlatne medalje Torpovoj kćerki. Dvadesete godine prošlog vijeka bile su godine rasizma, iako su prvi put na Igrama učestvovali takmičari tamne puti, a javna je tajna da je Torpu „podmetnuo“ njegov matični, Američki olimpijski komitet.

Amerikanci su, takođe, zabranili da njihov tamnoputi sprinter Hauard Dru učestvuje na trci na 100 metara, plašeći se da na osvoji zlatnu medalju. To je omogućilo drugom Amerikancu, ali bijele puti – Ralfu Krejgu, da postane prvi atletičar koji je objedinio olimpijska zlata u trkama na 100 i 200 metara.

Na Olimpijskim igrama u Stokholmu prvi put je učestvovala neka od zemalja koje su kasnije postale dio SFR Jugoslavije. Takmičari iz Srbije Dušan Milošević (trka na 100 metara) i maratonac Dragutin Tomašević nijesu, međutim, ostvarili zapaženije rezultate. Tomašević je čak nakon trke završio u bolnici, a ustanovljeno je da mu je sipan otrov u hranu! Srećom, oporavio se, a u bolnici ga je posjetio i sam baron Pjer de Kuberten.

Šveđanin Oskar Svan je trijumfom u streljaštvu, sa 64 godine, postao najstariji olimpijski pobjednik svih vremena, a proslavio se i finski dugoprugaš Hanes Koleminen, koji je osvojio tri zlatne medalje u trkama na 5.000, 10.000 metara i kros kantriju. Pamti se, međutim, njegova izjava da mu je ponekad žao što pobjeđuje, jer mora da gleda kako se ruska zastava podiže na jarbolu u čast njegove pobjede! Finci su u tom periodu bili pod ruskom okupacijom.

Najuspješniji na Igrama u Stokholmu bili su Amerikanci (25 zlatnih, 19 srebrnih, 19 bronzanih), ali su ih skoro u stopu pratili domaći takmičari, Šveđani (24 zlatnih, 24 srebrne, 16 bronzanih). Treći su bili Britanci (10 zlatnih, 15 srebrnih, 16 bronzanih medalja).


NAJTROFEJNIJI OLIMPIJCI: ŠARLOT KALA, NORDIJSKA VLADARKA

Na 48. mjestu najtrofejnijih olimpijaca je Šveđanka Šarlot Kala (32), osvajačica devet medalja u skijaškom kros-kantriju.

U svom sportu, djevojka je primjer izuzetne raznovrsnosti. Svoja tri zlata osvojila je u različitim disciplinama: 2010. na Zimskim olimpijskim igrama u Vankuveru slavila je u disciplini 10 kilometara slobodnim stilom, četiri godine kasnije u Sočiju je pobijedila u disciplini 4×5 kilometara, a u Pjongčangu 2018. godine slavila u trci 15 kilometara skijatlon.

Čak šest puta u karijeri Kala je osvajala srebrnu olimpijsku medalju. U Pjongčangu prije dvije godine osvojila je tri srebrne medalje – na 10 kilometara slobodno, 4×5 kilometara i u timskom sprintu. Uz Marit Bjergen, apsolutno je najveća zvijezda modernog skijaškog kros-kantrija. Takođe, trostruka je svjetska šampionka, a u karijeri na Svjetskom kupu ima 12 pobjeda i 59 podijuma.

Kala je porijeklom Finkinja, a pored skijaškog krosa bavi se i posebnom disciplinom planinarstva na skijama, koje je izuzetno popularno u skandinavskim zemljama.


IZVJEŠTAJ AUSTRALIJSKOG OLIMPIJSKOG KOMITETA: KORONAVIRUS NE PRIJETI TOKIJU

Džon Kouts, predsjednik Australijskog olimpijskog komiteta, predstavio je svjetskoj javnosti izvještaj po kom takmičari i navijači ne treba da brinu zbog eventualne opasnosti od koronavirusa na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Bivši potpredsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta je jasan da je ova tema visoko na listi prioriteta MOK-a i organizatora Igara.

„Mi u MOK-u radimo u tijesnoj saradnji sa kolegama iz Svjetske zdravstvene organizacije. Sve informacije i parametri su jasni, nema bilo kakvog razloga da se razmišlja o odlaganju Igara. Sve mjere sigurnosti, provjera na granicama, su već sprovedene. Vlada i narod Japana su posvećeni u tome da ispoštuju sve zahtjeve kako ne bi došlo do pojave virusa u toj zemlji“, rekao je Kouts.

Australijanac je istakao da će kineski timovi i sportisti proći kroz program priprema u inostranstvu i moći će da dođu u Japan bez bilo kakvog perioda karantina, pred Olimpijske igre.


OLIMPIJSKE MASKOTE STIGLE U EVROPU

Miraitowa i Someity, zvanične maskote Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Tokiju, u srijedu ujutru stigle su na promotivnu turneju širom Evrope.

U prvoj fazi turneje koja nosi ime „Make the Beat“, posjetiće šest velikih evropskih gradova – Barselonu, Pariz, Bon, Atinu, London i Lozanu (sjedište Međunarodnog olimpijskog komiteta u Švajcarskoj). Taj period trajaće do kraja aprila.

Tokom kampanje u Evropi, maskotama će se pridružiti i aktuelna mis Japana Honoka Tsučija, ali i slavni pjevač benda Backstreet Boys, Hauvi Dorou.


UOČI OLIMPIJSKE ŠTAFETE, FUKUŠIMA BEZBJEDNA

Oblast Fukušime je bezbjedna za sve učesnike olimpijske štafete i one koji će biti tu da svjedoče na početku puta Olimpijske baklje u Japanu.

To je potvrdio guverner te japanske oblasti Masao Učibori. Prefektura koja je 2011. pogođena razornim zemljotresom, cunamijem i nuklearnom katastrofom, je sada primjer ekološkog i održivog razvoja u državi domaćinu Olimpijskih igara.

Vlada Japana je Olimpijske igre u Tokiju promovisala pod sloganom „Igre rekonstrukcije“. Zato će simbolično put Olimpijske baklje u Japanu, po dolasku iz Grčke, krenuti 26. marta upravo iz Fukušime i sportskog kompleksa „J-Village“. Ovaj fudbalski trening centar je sagrađen na mjestu operacione baze za borbu sa nuklearnom krizom.

Takođe, odlučeno je da se prvi mečevi olimpijskog turnira u bejzbolu i softbolu odigraju u Fukušimi.


18. februar 2020.


DONČIĆEV OLIMPIJSKI SAN

Nova velika NBA zvijezda Luka Dončić potvrdio je da će igrati na olimpijskim kvalifikacijama ovog ljeta u dresu Slovenije. Iza igrača Dalasa je prvi nastup na All-Star utakmici, a prošle sezone u NBA je izabran za najboljeg rukija (debitanta) godine. Sloveniju čeka kvalifikacioni olimpijski turnir u Litvaniji.

„Planiram da igram, bez obzira na to koliko će trajati sezona Dalasa u eventualnom plej-ofu, a nadam se što duže. I u kvalifikacijama ću biti uz Sloveniju, a moj san je naravno i nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju”, rekao je Dončić.

Slovenija će na olimpijskim kvalifikacijama igrati protiv Koreje, Venecuele, Poljske, Angole i Litvanije. Aktuelni je evropski šampion iz 2017. godine.


NOVINA U JAVNOM PREVOZU U TOKIJU: PREVODIOCI ZA PUTNIKE

Saopštenja na stranim jezicima, po potrebi i u zavisnosti od situacije, već su uvedena u javnom prevozu u Tokiju, pola godine uoči početka Olimpijskih igara. Vozači su prošli detaljne i višemjesečne kurseve engleskog jezika, a obučeni su i da pruže jednostavne komande i informacije na drugim velikim svjetskim jezicima.

Cilj je da putnici dobiju jasne instrukcije o trenutnoj lokaciji vezano za borilišta na kojima nastupa njihova reprezentacija, uz eventualne informacije o rijetkim kašnjenjima ili promjenama ruta.

Organizatori ističu da se neće raditi o snimljenim porukama, već isključivo obavještenjima najbolje obučenih vozača, primjereno datoj situaciji.


NAJTROFEJNIJI OLIMPIJCI: ANKI VAN GRUNSVEN, KRALJICA EKVESTRIJANA

Anki Van Grunsven (52) je jedina trostruka olimpijska šampionka ili šampion koja je zlatne medalje osvojila u istoj disciplini ekvestrijana (konjički sport) – individualnoj dresuri. Holanđanka je na 49. mjestu tabele najtrofejnijih olimpijaca, sa tri zlatne, pet srebrnih medalja i jednom bronzanom.

Sve uspjehe ostvarila je u periodu od 1992. i Igara u Barseloni, do 2012. i Igara u Londonu. U svijetu ekvestrijana simbol je dominacije u dugom periodu bez presedana. Tako je trijumfovala na olimpijskim turnirima u individualnoj dresuri 2000. u Sidneju, 2004. u Atini i 2008. u Pekingu. Prethodno je u istoj disciplini osvojila srebro u Atlanti 1996. godine. Iz Barselone 1992. ima srebro u timskoj dresuri, a u istoj disciplini 20 godina kasnije u Londonu osvojila je bronzu i tako zaključila veliku karijeru.

Interesantno, u konjičkom sportu je od svoje 12. godine, a velike uspjehe ostvarila je sa svojim prvim konjem Priskom, kojeg je jahala i na Olimpijskim igrama.

Tokom karijere koja je trajala duže od dvije decenije, Van Grunsven je osvojila dva zlata na Svjetskom prvenstvu, pet na Evropskom prvenstvu i devet titula na Svjetskom kupu u ekvestrijanu.


PREGOVORI SA NHL LIGOM OKO NASTUPA HOKEJAŠA: IGRAČI ŽELE NA ZOI

Sindikat igrača NHL lige hokeja na ledu spreman je da se založi za nastup najvećih zvijezda tog sporta na Zimskim olimpijskim igrama u Pekingu 2022. godine.

Ranije ovog mjeseca Međunarodni olimpijski komitet (MOK) je saopštio da je spreman da izađe u susret nizu zahtjeva čelnika MOK-a, oko nastupa NHL igrača na ZOI. Sindikat igrača će o nastupu na ZOI pregovarati u okviru novog kolektivnog ugovora u ligi.

NHL zahtijeva da MOK plati troškove puta i boravka igrača tokom Igara u Pekingu, osiguranja u slučaju povreda, kao i da dozvoli reklamiranje i promociju nastupa na ZOI u okviru NHL mečeva i na svim platformama lige.

Procijenjeno je da je MOK-u potrebno oko 20 miliona američkih dolara da obezbijedi sve uslove koje traži NHL.


POZNAT OLIMPIJSKI SASTAV SAD U 3×3 basketu

Selekcija Sjedinjenih Američkih Država objavila je sastav ekipe za olimpijske kvalifikacije u 3×3 basketu.

Amerikance će na turniru u indijskom Bengaluru predstavljati Kenjon Beri (Florida), Robi Hamel (Purdju), Dominik Džons (Fort Hejs) i Karim Medoks (Prinston). Za tri mjesta na Olimpijskim igrama u Tokiju kroz kvalifikacije boriće se 20 selekcija.

Kenjon Beri je sin NBA legende Rika Berija i brat NBA igrača Džona i Brenta. Trenutno igra za  Ajova Vulvs u NBA G ligi. Robi Hamel ima iskustvo dvije NBA sezone u Minesota Timbervulvsima. Džons i Medoks su prošle godine osvojili zlato u 3×3 basketu na Panameričkim igrama.

Ženski sastav SAD čine isključivo WNBA igračice iz najbolje lige na svijetu: Nafisa Kolijer, Stefani Dolson, Ališa Grej i Kelsi Plam.


17. februar 2020.


PREDSTAVLJEN ZVANIČNI MOTO IGARA U TOKIJU: „UJEDINJENI U EMOCIJI”

Zvanični moto Olimpijskih igara u Tokiju biće ,,Ujedinjeni u emociji“, saopštili su u ponedjeljak organizatori Igara.

Komitet koji su činili uglavnom proslavljeni bivši olimpijci je odabrao slogan, uz nadu da će inspirisati ljude iz različitih podneblja da poštuju i prepoznaju jedni druge, te da pronađu pravu konekciju u duhu Olimpijskih igara.

Moto će važiti kako za Olimpijske igre (od 24. jula do 9. avgusta), tako i za Paraolimpijske igre (od 25. avgusta do 6. septembra), koje se održavaju u Tokiju.

Članovi komiteta za izbor slogana bili su, između ostalih, Takeši Macuda (osvajač četiri olimpijske medalje u plivanju), Vakako Cučida (sedam odličja sa Paraolimpijskih igara u sankanju i trkama kolica), kao i izvršni direktor Olimpijskih igara u Tokiju Toširo Muto.

Slogan prethodnih Olimpijskih igara u Rio de Žaneiru 2016. bio je „Novi svijet”, a Zimskih olimpijskih igara u Pjongčangu 2018. „Strast. Povezanost”.


SVITOLINA I BENČIĆ ŽELE ODLIČJA NA OI

Elina Svitolina, 4. teniserka svijeta i Belinda Benčič, 5. na planetarnoj WTA listi, potvrdile su nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju ovog ljeta.

Ukrajinka Svitolina i Benčič iz Švajcarske istakle su jasne ambicije, da osvoje olimpijsko odličje u glavnom gradu Japana.

„U olimpijskoj godini nije sve u gren slem turnirima, daleko od toga. Želim da igram konstantno i dobro, da dobro tempiram formu, a centralni događaj godine za mene su Olimpijske igre. Želim da domovinu učinim ponosnom”, rekla je Svitolina.

„Za mene su Olimpijske igre centralni događaj teniske sezone. Potrudiću se da nastupe na drugim turnirima podredim pripremi za Tokio”, kazala je Benčič.

Olimpijske igre počinju 12 dana nakon finala najslavnijeg teniskog turnira u Vimbldonu.


NAJTROFEJNIJI OLIMPIJCI: LEJZEL DŽOUNS, MODERNA DIVA AUSTRALIJE

Australijanka Lejzel Džons (34) je na 50. mjestu liste najtrofejnijih olimpijaca, sa devet medalja osvojenih u plivanju.

Dama iz malog grada Ketrin na sjeveru Australije je prva plivačica ili plivač iz te zemlje sa četiri nastupa na Olimpijskim igrama. Prvi put je nastupala u Sidneju 2000, kada je imala samo 15 godina, a posljednji put u Londonu 2012. godine. Lejzel je u svijetu plivanja prepoznata kao jedna od najvećih šampionki u istoriji prsnog stila.

Interesantno, sa 15 godina donijela je tešku odluku da napusti školu i potpuno se posveti plivanju. Već iste 2000. godine dočekala je prvo olimpijsko odličje karijere – u Sidneju je bila druga na 100 metara prsno i u štafeti 4 x 100 mješovito.

Osvojila je zlatne medalje u Atini 2004. u štafeti 4 x 100 mješovito i Pekingu (100 prsno i 4×100 mješovito). Ima i pet srebrnih medalja i jednu bronzu. Takođe, Lejzel je sedmostruka prvakinja svijeta i osvajačica 14 medalja sa šampionata planete.

Godinama je bila svjetska rekorderka na 100 i 200 metara prsnim stilom. Kada je pobijedila u Pekingu na 100 metara prsno, od najbliže rivalke bila je bolja za cijelu dužinu tijela. Bio je to vrhunac njene olimpijske i plivačke karijere.

Nakon Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine, gdje je osvojila srebro u štafeti, potvrdila je kraj takmičarske karijere. Trenutno je predavač na Australijanskom institutu fitnesa i sportista, bez ijedne mrlje tokom duge profesionalne karijere na vrhunskom nivou.


KUBANCI ŽELE MAKAR TRI ZLATA NA OLIMPIJSKIM IGRAMA

Izvjesno je da će kubanska delegacija na Olimpijskim igrama u Tokiju namašiti 100 sportista, a čelnici ovog nacionalnog olimpijskog komiteta istakli su jasne ambicije.

Želja Kube je da se osvoje makar tri zlatne medalje, te da se ova karipska zemlja pozicionira među 20 najbolje plasiranih država na tabeli odličja.

Nade Kubanaca su dobri rezultati u atletici, boksu, rvanju, džudou, tekvondou, kanuu i streljaštvu. Ti sportovi imaju i najveći nacionalni budžet. Na prethodnim OI u Rio de Žaneiru, Kuba je osvojila 11 medalja (od čega pet zlatnih), sa 123 takmičara u 19 sportova.


OLIMPIJSKA PORUKA 97-GODIŠNJE DŽUDO LEGENDE JAPANA

Ičiro Abe (97), sportska ikona Japana i jedan od najboljih džudista u istoriji sporta, učestvuje u posebnoj kampanji za promociju vrijednosti olimpizma uoči Olimpijskih igara u Tokiju.

U čuvenom centru „Tokio Kodokan”, u kojem je džudo kao sport i započet prije 140 godina, Abe je ugostio predstavnike brojnih sportskih medija.

„Olimpijske igre su šansa da se svijetu predstave suštinske vrijednosti olimpizma, ali i ljepota bazičnog sporta i tradicionalnih vještina. Bitno je i da pokažemo kakva je ljepota vještine i discipline, u odnosu na uspjeh. Nikako ne smijemo zaboraviti originalni duh džudoa. U modernom vremenu osvajanje medalja je ispred svega, ali to nije istina u cjelosti”, rekao je Abe.

Džudo legenda je predavanje održao neposredno prije treninga u „Kodokan” centru, pred više desetina polaznika u 5.30 časova ujutru. Abe je istakao misiju osnivača sporta Džigora Kana, koji je bio prvi član Međunarodnog olimpijskog komiteta iz Azije, od 1909. godine.


ORGANIZATORI OI KAŽU DA NE POSTOJI „PLAN B” ZBOG STRAHA OD KORONAVIRUSA

Organizatori Olimpijskih igara u Tokiju i Međunarodni olimpijski komitet saopštili su da ne postoji „plan B” za predstojeće Igre uprkos strahu da bi koronavirus mogao uticati na predstojeći događaj.

Govoreći na konferenciji za novinare organizatori su dobili 11 pitanja, koja su se odnosila na virus, sportiste i navijače koji dolaze iz Kine, te na nastavak planiranih događaja.

„Savjet koji smo dobili iz Svjetske zdravstvene organizacije  je da nema razloga za bilo kakve planove za krizne slučajeve ili otkazivanje Igara ili premještanje Igara”, izjavio je čelnik inspekcijskog tima MOK-a Džon Kotes tokom konferencije za novinare.

On je čvrsto uvjeren da će se Olimpijske igre nastaviti po rasporedu.

Međutim, izvršni direktor Organizacionog odbora Igara u Tokiju, Toširo Muto, rekao je 4. februara na sastanku sa zvaničnicima Međunarodnog paraolimpijskog komiteta da je ozbiljno zabrinut zbog uticaja koji koronavirus može imati na zamah prema igrama, prenio je „Associated Press”.

Nekoliko kvalifikacionih događaja je već otkazano ili premješteno zbog virusa, javio je CNN. Kvalifikacioni borilački događaj Azije i Okeanije otkazan je, a kvalifikacije Azijskog fudbalskog saveza za žene premještene su u Nanjing.


16. februar 2020.


REKORD SA REKODOROM, DUPLANTIS RUŠI GRANICE

Švedski atletičar Arman Duplantis drugi put za nedjelju dana oborio je svjetski rekord u skoku motkom.

Na mitingu u Glazgovu skočio je 6,18 metara i za centimetar popravio rekord koji je postavio prošle subote na mitingu u Torunu. Tada je Šveđanin oborio rekord Renoa Lavilenija iz 2014. godine.

„Sjajno takmičenje. Publika mi je dala veliku energiju. Nisam mogao da ne uspijem”, rekao je švedski atletičar.


NOVA PRAVILA ZA TENISERE

Međunarodna teniska federacija odlučila je da promijeni format mečeva u Tokiju  – mečevi za zlatnu medalju igraće se na dva dobijena seta, a ne na tri kao ranije. Saopšteno je da se umjesto trećeg seta uvodi šampionski taj-brejk do 10 poena.

Iz teniske organizacije vjeruju da će na ovaj način teniseri imati više vremena za oporavak i da će se smanjiti rizik od povreda.


15. februar 2020.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

 London 1908. – „važno je učestvovati“

Na Olimpijskim igrama u Londonu 1908. lansirana je krilatica „nije važno pobijediti, važno je učestvovati“, koja je ubrzo postala trejdmark olimpijskog pokreta, a nije izgubila sjaj ni do današnjih dana. Njen autor je biskup iz američke države Pensilvanija Etelberg Talbot, veliki prijatelj francuskog baron Pjera de Kubertena, prvog predsjednika MOK-a i pokretača modernog olimpizma.

A zastrašujuća erupcija vulkana Vezuv, čija je lava 1906. godine prekrila veliki dio Napulja, primorala je italijansku vladu da odustane od organizacije četvrtih Olimpijskih igara, koja je prvobitno bila povjerena Rimu.

Nakon fijaska sa organizacijom u Parizu 1900. i Sent Luisu 1904. olimpijski pokret je poslije odustajanja Rima bio na klimavim nogama, a onda je zablistao London – u svom punom sjajnu.

U Velikoj Britaniji, zemlji koja se posebnom pažnjom odnosi prema tradiciji, ne samo da je nastavljena 12 godina duga tradicija olimpijskog pokreta, već su Igre dobile novu, do tada još neviđenu dimenziju.

Pažnja sa kojom je blizu 70 hiljada ljudi na novoigrađenom stadionu na Šepards Bušu (jugozapadni dio Londona) svakodnevno pratilo olimpijska nadmetanja, način na koji su bodrili engleske sportiste, uprkos čestoj, dosadnoj londonskoj kiši, definitivno su Olimpijskim igrama podarili neki novi nivo. Sušta suprotnost od sveopštih „vašara“ na igrama u Parizu i Sent Luisu, koje su doslovno sklepane kao dio Svjetskog sajma.

A MOK je prije Londona vodio veliku bitku sa grčkim sportskim radnicima i uspio je da je dobije – Kuberten i družina zalagali su se, naime, da se međuigre koje su 1906. održane u Atini ne broje kao četvrte po redu, želeći da se strogo poštuje olimpijski ciklus, koji traje četiri godine.

Igre u Londonu su po drugi put u istoriji otvorene svačanim defileom sportista (nakon Atine 1896), a ti sportisti su po prvi put bili podijeljeni po zemljama.

Bilo je, međutim, dosta problema – Finci su odbili da defiluju pod zastavom Rusije, Irci nijesu htjeli da se pojavljuju sa obilježjima Velike Britanije, a Šveđani su se pobunili zbog toga što njihova zastava greškom nije bila istaknuta na stadionu. To nije bilo sve, nego je i bacač diska Martin Šeridan, koji je nosio zastavu SAD, odbio da je spusti dok je prolazio pored svečane lože u kojoj je sjedio engleski kralj Edvard sedmi, čovjek koji je otvorio Olimpijske igre.

Najveća svjetska smotra sportista u Londonu pamtiće se po tome što je na Igrama prvi put učestvovala Rusija (prvu medalju za Ruse ikada osvojio je Nikolaj Panin, koji je prigrabio zlato u umjetničkom klizanju), ali i po velikom, žestokom atletskom rivalstvu između Amerikanaca i domaćih Britanaca.

Iako su Britanci osvojili najviše medalja na ovim Igrama, najviše atletskih počasti prigrabili su Amerikanci – ukupno 34 medalja u kraljici sportova (16 zlatnih), naspram 14 (šest zlatnih) koje su osvojili domaći atletičari.

Dva zlata u Londonu osvojio je Rej Ivri, završivši impresivnu karijeru – bez poraza u skoku u dalj i skoku uvis, sa ukupno osam zlata na tri Olimpijade.

Trka u maratonu, baš kao na prethodnim Igrama, imala je svoju filmsku priču. Italijan Dorando Pjetri bio je vodeći sve do nekoliko posljednjih metara staze, iako je vidno iscrpljen jedva uspio da nađe ulaz u stadion. Kolabirao je, međutim, pred samim ciljem – dvojica gledalaca uskočili su na stazu sa tribina i bukvalno ga prenijeli kroz cilj, ali MOK kasnije nije priznao takvu pobjedu i zlato je dodijelio drugoplasiranom, Džonu Hejnsu.

Pjetri bi vjerovatno pobijedio da je dužina staze bila kao na prethodnim Igrama – 42 kilometra. Produžena je, međutim, za 195 metara kako bi britanska kraljevska porodice iz svoje lože imala bolji pregled na ciljnu ravninu. Od tada, zvanična dužina olmpijske maratonske discipline iznosi 42 kilometra i 195 metara.

Pjetri je ipak dobio poseban zlatni pehar, kao priznanje britanske kraljevske porodice, i to na predlog Artura Konana Dojla, autora slavnih romana o detektivu Šerloku Holmsu.

U Londonu je debi imao i legendarni britanski vaterpolista i plivač Pol Radmilović, koji je porijeklom iz Crne Gore – iz Boke Kotorske. On je vodio svoju vaterpolo selekciju do zlata, a slavio je i u plivanju – štafeti 4 x 200 metara slobodnim stilom. Pol Radmilović je rođen u Kardifu, a u porodici su ga zvali Pavle.

Za pamćenje je bio i rezultat najstarijeg olimpijskog pobjednika ikada. Šezdesetogodinji Šveđanin Oskar Svan osvojio je dva zlata i jednu bronzu u streljaštvu. Rekord je popravio na Igrama u Antverpenu 1920, kada je uzeo medalju (srebro) sa 72 godine i 279 dana!

U Londonu se takmičilo 2008 sportista iz 22 zemlje, u 22 sporta i 110 discpilina (sve rekordni brojevi). Britanci su osvojili najviše medalja, ukupno 145 (56 zlatnih, 51 srebrnih, 38 bronzanih), ispred Amerikanaca sa 47 (23 zlata, 12 srebrnih, 12 bronzanih), Šveđana, Francuza, Njemaca, Mađara…


KERBER I ZVEREV ZAJEDNO NA IGRAMA U TOKIJU

Potvrda je stigla: Kerber i Zverev igraće na OI u Tokiju. Bivša najbolja teniserka i sedmi najbolji teniser na rang listi jedva čekaju start Igara.

„Mi smo proteklih godina odlično igrali mješovito na Hopman kupu i bio bih srećan da igramo dobro i u Tokiju”, rekao je Zverev.

Kerber i Zverev su predstavljali Njemačku na Hopman kupu posljednje dvije godine, kada su dolazili do finala.

Kerber je već osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama. Stigla je do finala singla u Riju 2016. godine.


14. februar 2020.


GASOL SE NADA DA ĆE IGRATI NA OLIMPIJSKIM IGRAMA

Pau Gasol je za NBA na ESPN radiju rekao da se nada da će igrati za Španiju na Olimpijskim igrama u Tokiju. Slavni španski košarkaš oporavlja se od povrede stopala.

„Moguće je da se od naredne sezone spremim i za NBA.”

Predsjednik Španske košarkaške federacije Horhe Garbahosa optimista je po pitanju učešća Gasola na Olimpijskim igrama.

„Uvijek ćemo ga čekati.”, kazao je on.

Gasol je prošle sezone odigrao samo 30 utakmica. Posljednji put je igrao za Španiju na Evropskom prvenstvu 2017. godine.


BOLT ĆE U TOKIJU BITI VATRENI NAVIJAČ

Usein Bolt često je isključivao mogućnost da učestvuje na Olimpijskim igrama u Tokiju, ali je bilo trenutaka kada je želio da pobjegne od penzionerskog života.

„Razgovarao sam sa svojim trenerom o povratku, ali je odgovor uvijek bio isti: »Ne, ti to ne radiš. Ljudi koji se povuku i vrate se… To ne uspijeva uvijek!« Znao sam da je moje vrijeme završeno. Ali svaki put kad gledam stazu popustim. I svaki put kad krenem na stazu vidim svog trenera i gledam ga i pomislim jesam li donio pravu odluku. Mislim da jesam.”

Bolt se raduje ovogodišnjim Igrama u Tokiju.

„Prvi put sam uzbuđen jer ću sa tribina gledati energiju sa staze koju sam gledao kao sportista i zbog čega nijesam imao priliku da vidim, na primjer, Felpsa kako pliva uživo. Ovo je prilika da gledam sve ono što sam propustio kao takmičar” – rekao je Usein.


13. februar 2020.


BOJANA POPOVIĆ PONOSNA NA LONDON, SA POSEBNIM EMOCIJAMA SA OTVARANJA IGARA U RIJU

„Svako sanja Olimpijske igre. Imala sam želju u odrastanju i rukometnom životu da odem na Igre, ali je bilo daleko ostvarljivo. Veliki dio reprezentativne karijere sam preskočila i onda se desilo da se vratim, igram za reprezentaciju, i da to, naravno, bude Crna Gora. Tek se onda otvorila mogućnost da na ovu temu uopšte pričam”, kazala je Bojana Popović, legenda rukometa i crnogorskog sporta.

Bojana Popović je predvodila generaciju sjajnih rukometašica na OI u Londonu do srebrne medalje. U Riju je nosila crnogorsku zastavu na ceremoniji svečanog otvaranja Igara. Sa ŽRK Budućnost je 2012. godine osvojila prvi trofej Lige šampiona, u karijeri ukupno šesti!

Potpisala je mnoge pobjede, golove, asistencije, ukradene lopte… Dobro se sjeća uspjeha, ali i neuspjeha. I sve posebne emocije jednako čuva u srcu. Specijalnu najviše – u srcu je urezana ceremonija otvaranja Igara u Brazilu. Tada je, na čelu kolone crnogorske sportske delegacije, izašla sa crnogorskom zastavom.

„Bila sam počastvovana. Emocije je teško i danas opisati. Prosto, nijesam vjerovala da sam tu, sa našom zastavom… Osjećala sam i strah u smislu da je velika odgovornost, ali na kraju sreću. Nevjerovatan osjećaj je kada odeš na Igre kao navijač, a ogromno uzbuđenje jer znaš da ćeš nositi zastavu i predstavljati svoju zemlju. Specifičan i neopisiv osjećaj”, kazala je Popović.

Sam ulazak u ,,Marakanu” bio je spektakularan.

„Sto hiljada ljudi i mi sportisti. Dobili smo kadar od 15 – 20 sekundi, sasvim dovoljno vremena da nas vidi svijet!”

Trofeji Lige šampiona su dragi, ali je bez premca olimpijska medalja.

„Sa olimpijskom medaljom ostvarila sam sve što je bilo zacrtano u mojoj glavi. Vratilo mi se. Igrala sam sa uživanjem, sa puno strasti i završila sam onako kako sam planirala. Meni je uspjelo.”

Iz Londona, pred kraj finalne utakmice, nakon nje, a i malo kasnije u svlačionici i na ceremoniji dodjele medalja, slavlje „lavica” je bilo po svemu bilo specifično.

„Lično, poslije svakog osvojenog trofeja Lige šampiona osjećala sam psihičku i fizičku ispražnjenost. U suštini slaviš, ali nemaš snage, Međutim, poslije finala u Londonu je sve bilo euforično od završetka utakmice gdje smo, možda, i malo ironično neke stvari radili. Htjeli smo da damo do znanja da ne žalimo, nego da smo srećne i svjesne šta smo uradile već u tom momentu. Prebacile smo se u film da je srebro veliki uspjeh i nijesmo izlazile iz dobrog osjećaja. Bile smo napunjene inatom i imale smo svoj program radosti i veselja, mimo organizacionog programa. Sjećam se da je domaćin probao da nas usmjeri kako treba da sve to da izgleda, ali mi smo imale svoju proceduru i način radovanja. Nijesmo se mnogo obazirale na sve to oko nas. To što smo zacrtale uradile smo. Sijale smo dobru energiju, nijesmo dozvolile da nas pokoleba poraz, jer smo u dubini duše osjećale da je utakmica na neki način dobijena. U slavljeničkom duhu smo stigle i primile medalju. U tom momentu bile smo srećne toliko da nas poraz nije interesovao.”

Doček „lavica” u glavnom gradu nakon OI u Londonu je za dugu priču.

„U Londonu nijesmo bili svjesni šta se dešava u zemlji. Nekako si u tom zatvorenom krugu ljudi, sa kojima spremaš taktiku, utakmicu, i tako iz dana u dan, ista procedura. Nijesmo imali osjećaj, uopšte, koliko narod u Crnoj Gori proživljava sve to i živi sa nama. Ali, kako smo se približavali četvrtfinalu, zatim polufinalu, sve više informacija smo dobijali šta se dešava, ali ni blizu svjesni dok nijesmo kući stigli. Sa ove tačke gledišta bolje vidim na koji način država živi za utakmice nacionalnih timova. Do neba sam svima zahvalna, jer to je nešto zbog čega treniraš, igraš… Osjećanja sa dočeka je teško opisati. Voljela bih da još po neko to doživi sa naših prostora. Zato se treba baviti sportom i trenirati, da bi na kraju doživio spektakularan doček, koji je dokaz koliko narod u Crnoj Gori cijeni i voli sport. Mi smo hrabri, puni dobre energije, karaktera, „bijemo” se sa velikim silama koje su mnogo moćnije, i zato je svaki naš uspjeh još veći.”


TOJOTA PREDSTAVILA DIO PROJEKTA ZA OI: ROBOTI KAO POMOĆ GLEDAOCIMA

Najnovija tehnološka rješenja kompanije Tojota biće od izuzetne koristi posjetiocima Olimpijskih igara u Tokiju, a dio njih su već predstavili organizatori Igara.

Posebno interesantni biće roboti koji će imati zadatak da pruže pomoć gledaocima na Nacionalnom stadionu u Tokiju, poprištu cereminije otvaranja i zatvaranja Igara, takmičenja u atletici i završnice fudbalskih turnira.

„Roboti će moći da donesu naručenu hranu ili piće, pruže servisne informacije ili navijače upute ka konkretnom sjedištu na stadionu”, rekao je Mičiko Makino, direktor sektora za odnose sa javnošću Olimpijskih igara u Tokiju.

Takođe, volonteri i radnici angažovani tokom Olimpijskih igara u Tokiju će na borilištima i u Olimpijskom selu imati podršku robota kompanije Panasonik. Posebno će biti korisni prilikom prenosa težih predmeta i prtljaga, i činiće to na efikasniji, bezbjedniji i brži način.


NOVI SASTANAK MOK-A I ORGANIZATORA IGARA U TOKIJU

Organizatori Olimpijskih igara u Tokiju su na zajedničkom sastanku sa čelnicima Međunarodnog olimpijskog komiteta poručili da nema govora o odlaganju Igara.

Ostalo je pet mjeseci do početka OI „Tokio 2020”, a Olimpijska baklja stiže u Japan već krajem marta. Do sada nije zabilježen nijedan smrtni slučaj od koronavirusa u toj zemlji

„Moramo biti jasni pred licem javnosti, a to znači da je prilika da istaknemo da odlaganje ili otkazivanje Igara nije opcija, niti ima racionalnih razloga za to”, rekao je Joširo Mori, predsjednik organizacionog odbora Igara.

Istaknuto je da je prema posljednjim analizama virusa koji je dobio zvaničnu oznaku COVID-19, infekcija manje otporna od klasične influence i jenjava u uslovima visoke vlažnosti i temperature. U Japanu su ljeta sa visokim temperaturama i vlažnosti vazduha.


EGIPAT RAČUNA NA PRVU ZVIJEZDU U TOKIJU: SALAH ĆE IGRATI NA OI

Mohamed Salah, jedan od najboljih fudbalera današnjice, imaće priliku da predstavlja Egipat na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Nastup krilnog napadača Liverpula potvrdio je Šauki Garib, selektor mlade reprezentacije Egipta, koja će na OI moći da računa na tri igrača iz seniorske selekcije.

Po riječima Gariba, Salah je spreman da ispuni olimpijski san, iako će zbog nastupa na OI morati da propusti nekoliko uvodnih kola naredne premijerligaške sezone.

Rami Abas Isa, Salahov agent, je istakao da odluka nije definitivna, ali da je njegov klijent blizu dogovora sa čelnicima nacionalnog saveza Egipta.


12. februar 2020.


NIKAD NIJE KASNO. MADOVS U 49. GODINI JURI OLIMPIJSKI SAN

Sa 49 godina Karlton Madovs trenira sa nadom da će se takmičiti na Olimpijskim igrama u Tokiju. On je veteran koji je 20 godina služio u mornarici.

„Mornarica je bila prilika za polugodišnja pseudo-olimpijska takmičenja”, našalio se, ali priznao da je to težak put. „Bilo je uspona i padova zbog kojih sam bio jači”, kazao je on.

Kad se povukao, udario je o tlo i krenuo ravno prema stazi na Univerzitetu u Tampi. Dok je jurio diplomu,  takmičio se zajedno sa atletičarima. Nije uspio 2016. godine da se kvalifikuje na u Riju, zbog čega mu je bilo jako teško.

Sa još jednom trkom na 800 metara u svom kalendaru, odlučio je da ne odustane. Na završnom prvenstvu osvojio je medalju, što je bio znak da nastavi sprovoditi svoj san. Tada je, takođe, saznao da je trčao sa povrijeđenim stopalima.

„Otišao sam kod doktora nakon trke gdje sam osvojio srebrnu medalju, a on me pitao: Da li znate da imate prelom na oba stopala?”

Od tada se oporavio. Sada ima novog trenera i gotovo svaki dan trenira u nadi da će se plasirati na Olimpijske igre.

„Mislim da prvo treba čuvati san. Trebalo mi je 18 godina da završim četvorogodišnju diplomu, ali nisam odustao.”

Kvalifikacije su 28. februara


11. februar 2020.


SRĐAN MRVALJEVIĆ PAMTI PEKING, PONOSAN JE NA LONDON

Džudisti Srđanu Mrvaljeviću pripala je čast da u Londonu, na svečanoj ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara, nosi crnogorsku zastavu.

„Bila je to najveća čast koju jedan sportista može da doživi u karijeri. Povjerenje i poštovanje koje je naša Crna Gora tim činom ukazala meni, mojoj porodici, klubu, gradu i džudo sportu, je nešto što će čitav život kod mene izazivati najljepše moguće emocije i vraćati mi osmijeh na licu. Zahvalan sam i srećan što sam dio trofejne crnogorske sportske istorije i trudiću se da čitav život pozitivno i afirmativno doprinosim razvitku sporta u našoj zemlji”, kazao je Mrvaljević.

Od Pekinga je redovni učesnik najveće sportske smotre, a upravo je debitantski nastup i njegov i naše zemlje, bio poseban i obojen najjačim emocijama.

„Imao sam čast da Crnu Goru tri puta predstavljam na Olimpijskim igrama, a svakako da je najupečatljiviji bio Peking. Bio je to prvi nastup crnogorskih sportista na Igrama. Ostvario sam tri pobjede, a zatim je uslijedio veoma neizvjestan meč i poraz u produžecima od svjetskog šampiona, što me dovelo do 7. mjesto. Do danas je ovaj rezultat ostao najbolji plasman Crne Gore u pojedinačnim sportovima na Olimpijskim igrama.”

Na rad i disciplinu se oslanja. U sportu, kaže Mrvaljević, ne postoje prečice.

„Postoji požrtvovan rad, ogromno odricanje i strpljenje da bi se došlo do velikog sportskog rezultata. Pored toga potrebna je i podrška matičnih Olimpijskih komiteta, imao sam je svih ovih godina od Crnogorskog olimpijskog komiteta i predsjednika Dušana Simonovića, na čemu sam neizmjerno zahvalan.”

Ponosan je na ono što je bilo, a iz kofera uspjeha izdvojio je:

„Bilo ih je dosta. Nekako, kad god bih napravio prvi i istorijski uspeh za crnogorski džudo sport, kod mene je izazivalo posebne emocije. Izdvojiću nekoliko: prva evropska medalja (srebrna) u Moskvi 2006, prvi osvojen Svjetski kup u Budimpešti 2011, svjetsko srebro – Pariz 2011, mediteranski pobjednik 2013, bronza sa Grand Slama Abu Dabi 2016.”

Mrvaljević je i dalje aktivan, pun je elana.

„Još uvek sam aktivan takmičar. Ove godine promijenio sam kategoriju i sada se borim do 90 kilograma. Maštam o četvrtim Olimpijskim igrama i pokušaću da ostvarim normu, ali to nije baš realno. Mnogo više treba očekivati od trenutnih olimpijskih stipendista i mlađe generacije crnogorskih džudista. Takođe, od ove godine obavljam i funkciju sportskog direktora Džudo saveza Crne Gore. Tu su mi ambicije mnogo veće, želim da na jedan kvalitetan način svojim iskustvom i kontaktima doprinesem kvalitetnom razvoju crnogorskog džudo sporta.”, zaključio je crnogorski džudista.


VATERPOLISTI SAZNALI PROTIVNIKE NA OLIMPIJSKOM TURNIRU

Vaterpolisti Crne Gore u kvalifikacijama za Olimpijske igre igraće u grupi A sa selekcijama Gruzija, predstavnika Azije, Kanade, Brazila i Grčke. Kvalifikacije su na programu u Roterdamu od 22. do 29. marta.

Tri najbolje reprezentacije sa turnira plasiraće se na Olimpijske igre u Tokiju. Prve četiri ekipe plasiraće se u četvrtfinale, po principu A1-B4, A2-B3, A3-B2, A4-B1.

Na startu „ajkule” će igrati sa predstavnikom Azije 22. marta, u drugom kolu rival je Kanada, slijedi duel sa Brazilom, pa sa Grčkom i u posljednjem kolu sa Gruzijom.

GRUPA A: Gruzija, Azija 1, Kanada, Brazil, Crna Gora, Grčka.

GRUPA B: Hrvatska, Holandija, Azija 2, Rusija, Njemačka, Argentina.


„LAVICE” SA TAJLANDOM U 2. KOLU OLIMPIJSKIH KVALIFIKACIJA

Crna Gora, Rumunija i Norveška dobile su rivala za olimpijski kvalifikacioni turnir koji će se od 20. marta održati u Podgorici – Tajland.

Prvo je trebalo da bude Sjeverna Koreja, koja je odustala, zatim Kazahstan, koji je zbog odustajanja Kine (zbog koronavirusa) prebačen u grupu sa Mađarskom, Rusijom i Srbijom. Nakon što je od olimpijskih kvalifikacija odustao i Hong Kong, koji je bio peti na prvenstvu Azije, upražnjeno mjesto pripalo je Tajlandu.

Dvije najbolje reprezentacije plasiraće se na OI u Tokiju. „Lavice” će prvi meč odigrati sa reprezentacijom Norveške, u 2. kolu rival je Tajland, a 22. marta Rumunija.


11. februar 2020.


JOŠIOKA O IDEJI DIZAJNA OLIMPIJSKE BAKLjE

Organizatori Olimpijskih igara prošle godine predstavili su olimpijsku baklju, dizajniranu po motivima cvijeta japanske trešnje. Za izradu baklje korišćena je najmodernija tehnologija, a izrađena je od aluminijumskog otpada iz privremenog stambenog prostora izgrađenog za žrtve cunamija iz 2011. godine.

Nedavno se oglasio i dizajner Tokudžin Jošioka koji je pričao o putu ideje do konačne realizacije.

– Najvažnija stvar koju moramo imati na umu prilikom dizajniranja nije stvaranje novog proizvoda, već stvaranje nečega što doprinosi boljem društvu. Počeli smo stavljati pretjeranu vrijednost na praktičnost i luksuz. Mislim da je to poremetilo ravnotežu ove planete. Želim stvoriti dizajn koji može biti funkcionalan, dizajn koji traži društvo.

Jošioka je na početku postupka radio s djecom koja žive na pogođenom području kako bi nacrtao cvjetove trešnje, što mu je na kraju dalo ideju za jednostavni oblik baklje.

– Niko u tom trenutku nije znao hoću li biti u konkurenciji dizajna olimpijske baklje, ali s obzirom na to da je u meni buknula ideja, nisam mogao da se suzdržim. Čak i da je moj dizajn bio odbijen, mislim da ne bih izgubio strast da ga realizujem.


SAD NA OI SA ,,DRIM TIMOM”

Sjedinjene Američke Države objavile su širi spisak od 44 košarkaša koji će konkurisati za tim koji će nastupati na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Među igračima koji bi mogli da otputuju na OI su Lebron Džejms, Kris Pol, Stef Kari, Kevin Durent…

Očigledno da Amerikanci ne žele da im se ponovi ni sličan rezultat kakav je bio na Mundobasketu u Kini kada su osvojili sedmo mjesto.

Na spisku su Malkom Brogdon (Indijana), Majk Konli (Juta), Stef Kari (Golden Stejt), Demar Derozan (San Antonio), Kajri Irving (Bruklin), Damijan Lilard (Portland), Kajl Lauri (Toronto), Kris Pol (Oklahoma), Kemba Voker (Boston), Rasel Vestbruk (Hjuston), Bredli Bil (Vašington), Devin Buker (Finiks), Džejlin Braun (Boston), Džejms Harden (Hjuston), Džo Heris (Bruklin), Donovan Mičel (Juta), Viktor Oladipo (Indijana), Markus Smart (Boston), Klej Tompson (Golden Stejt) i Derik Vajt (San Antonio), Džimi Batler (Majami), Kevin Durent (Bruklin), Pol Džordž (Klipersi), Gordon Hejvord (Boston), Lebron Džejms (Lejkersi), Kris Midlton (Milvoki) i Džejson Tejtum (Boston), Lamarkus Oldridž (San Antonio), Harison Barns (Sakramento), Tobajas Heris (Filadelfija), Brendon Ingram (Nju Orleans), Kajl Kuzma (Lejkersi), Kavaj Lenard (Klipersi), Kevin Lav (Klivlend), Bam Adebajo (Majami), Entoni Dejvis (Lejkersi), Andre Dramond (Klivlend), Drejmond Grin (Golden Stejt), Montrez Herel (Klipersi), Dvajt Hauard (Lejkersi), Bruk Lopez (Milvoki), Džaval Megi (Lejkersi), Mejson Plamli (Denver) i Majls Tarner (Indijana).

„Svi znaju da postoje sjajni košarkaši i ekipe. Olimpijske igre će biti sjajno takmičenje i mnogo je ekipa koje su legitimni kandidati za zlatnu medalju”,  kazao je selektor Greg Popovič.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

Sent Luis 1904 – „američke“ Olimpijske igre

Nakon Atine i Pariza, Međunarodni olimpijski komitet donio je odluku da organizaciju trećih Olimpijskih igara povjeri američkom kontinentu, i to „vjetrovitom gradu“ – Čikagu.

Ispostavilo se da je napravljena greška – malo takmičara iz Evrope se usudilo da krene na tako dalek put preko Atlantskog okeana, mnogi nijesu ni imali novca dok je Stari kontinent bio gotovo u potpunosti zaokupljen rusko-japanskim ratom.

Epilog – ogromna većina od 651 učesnika bili su Amerikanci, a takmičilo se samo šest žena. U čak 49 od ukpuno 91 discipline, dakle više od pola, učestvovali su samo sportisti iz SAD. Zato Igre u Sent Luisu mogu i da se nazovu američkim Olimpijskim igrama – figurativno, a skoro i doslovno.

Drugu grešku napravio je tadašnji američki predsjednik Teodor Ruzvelt, koji je odlučio da organizaciju Igara iz Čikaga prebaci jugozapadno – u „rječni grad“ Sent Luis, na obali Misisipija. O pravim razlozima ove selidbe može samo da se nagađa, ali se pretpostavlja da je to urađeno kako bi se olakšala organizacija – Sent Luis je, naime, baš tih dana bio domaćin velikog Svjetskog sajma, u to vrijeme najvažnije manifestacije na planeti. Baš kao u Parizu četiri godine ranije, a loša iskustva nijesu opametila organizatore.

Olimpijska nadmetanja opet su trajala četiri i po mjeseca i potpuno su se stopila u opštem „vašaru“ Svjetskog sajma, te su bila gotovo u drugom planu.

Nakon Sent Luisa, osnivač modernog olimpijskog pokreta, francuski baron Pjer de Kuberten, javno se zalagao da Olimpijske igre ubuduće organizuju samo evropski gradovi i države. Posljedica – narednih pet Igara održano je u Evropi (London 1908, Stokholm 1912, Antverpen 1920, Pariz 1924. i Amsterdam 1928.), prije nego što se olimpijski karavan napokon 1932. „vratio“ u Los Anđeles.

OI u Sent Luisu pamtiće se po tome što su se prvi put u istoriji olimpizma takmičili sportisti iz Afrike. Bili su to Len Taunjan i Jan Mašijani – obojica iz Južnoafričke republike. U Sent Luis su, međutim, doputovali kako bi učestvovali na Svjetskom sajmu, a slobodno vrijeme su iskoristili da se takmiče u maratonu.

Upravo je takmičenje u maratonu, održano po velikoj vrućini, donijelo najveće kontroverze, baš kao i četiri godine ranije u Parizu. Amerikanac Fred Lorc osvojio je prvo mjesto, čak mu je i dodijeljena zlatna medalja, ali je kasnije diskvalifikovan jer je, po svjedočenju brojnih takmičara, 17 kilometara trase prešao automobilom koji je vozio njegov menadžer! Lorc je priznao prevaru i kazao da je želio samo da se našali.

Zlato je naknadno dodijeljeno Tomasu Hiksu, takođe Amerikancu, koji je drugi prošao kroz cilj. Ni on, međutim, nije bio „cvjećka“. Utvrđeno je, naime, da je tokom maratona uzeo nekoliko doza biljnog alkaloida strihina (popularnog mišomora), a drmnuo je i nekoliko čašica konjaka. Kolabirao je odmah po prolasku kroz cilj, a ljekari su mu jedva spasili život. Iako je ovo bio prvi slučaj, odnosno preteča dopinga u olimpijskim pokretu, Hiks je zadržao zlatnu medalju. Strihin je danas na listi zabranjenih sredstava.

Pravda, međutim, nije zadovoljena, jer je kubanski poštar Feliks Karbahal, koji je prosio po Havani kako bi sakupio sredstva da stigne do Sent Luisa, završio tek četvrti iako je vodio veći dio trke. Usporili su ga stomačni grčevi, jer je tokom takmičenja pojeo nekoliko jabuka, i to na prazan stomak – cijelih 40 sati prije početka trke nije, navodno, uzimao ništa da jede.

Upkos ovim problemima, i Sent Luis je zaslužan za nastavak i dodatni razvoj olimpijskog pokreta. Na programu su se našle i neke nove discipline, kao što su boks, rvanje slobodnim stilom i desetoboj, a fudbal i košarka su bili prisutni kao demonstrativni sportovi. Skokovi iz mjesta – u vis, u dalj i troskok, definitivno su otišli u istoriju. U Sent Luisu su prvi put dijeljene nagrade za prva tri mjesta (zlato, srebro, bronza).

Najuspješniji takmičar bio je Džordž Ejser, koji je sa drvenom protezom na lijevoj nozi osvojio tri zlatne, dvije srebrne i jednu bronzanu medalju u atletskim disciplinama. Po tri zlata osvojili su i američki atletičari Rej Ivri i Arčki Han (čuveni „meteor iz Milvokija“, pobjednik u trkama na 60, 100 i 200 metara), kao i legendarni kubanski mačevalac Ramon Fonst.

Amerikanci su osvojili čak 239 medalja (79 zlatnih, 82 srebrne i 79 bronzanih), ispred Njemačke sa 13 (4 zlatne, 4 srebrne i 5 bronzanih) i Kube sa devet (4 zlatne, 2 srebrne i 3 bronzane).


ANALIZA KOMPANIJE „GREJSNOUT“: SAD ĆE OSVOJITI 117 ODLIČJA NA OI , KINA 30 MANJE

Analiza kompanije ,,Grejsnout” je jasna: takmičari Sjedinjenih Američkih Država biće dominatni na Olimpijskim igrama u Tokiju po broju osvojenih medalja. Na drugom mjestu biće Kina. Očekuje se da Amerikanci obore rekorde u 30 sportova.

Ova kompanija radila je analizu po modelu koji je bio prilično precizan i na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine. Amerikanci će po njima osvojiti 117 medalja, Kina 87, takmičari iz Rusije, koji će vjerovatno nastupiti pod zastavom olimpijskog pokreta zbog suspenzije sistematskog dopinga, mogli bi da dođu do 66 medalja, ispred Japana koji bi trebao da duplira odličja sa prethodnih Igara.

Među deset najuspješnijih su Australija, Velika Britanija, Holandija, Francuska, Njemačka i Italija.


BRAZIL BRANI ZLATO NA IGRAMA U TOKIJU

Pobjednik iz Rija 2016. godine – Brazil, imaće priliku da brani zlatnu medalju na muškom olimpijskom fudbalskom turniru u Tokiju.

Brazilci su posljednji meč kvalifikacionog turnira Južne Amerike zatvorili pobjedom od 3:0 nad Argentinom.

Tokio 2020. godine biće 14. učešće Brazila na olimpijskom turniru. U svojoj istoriji osvojili su zlatnu, tri srebrne i dvije bronzane medalje.


10. februar 2020.


DANKA KOVINIĆ 88. NA WTA LISTI

Naša najbolja teniserka Danka Kovinić, na novoj WTA listi, kao i prošle sedmice, zauzima 88. mjesto.

Uspjela je da sačuva 714 bodova, te ima tri manje od Ukrajinke Katerine Kozlove i deset od Misaki Doi iz Japana.

Promjena nije bilo među deset najboljih teniserki.

Ešli Barti iz Australije predvodi elitu, iza nje je rumunska teniserka Simone Halep, zatim Čehinja Karolina Pliškova, Ukrajinka Elina Svitolinea…


Pamti Peking

VELJKO USKOKOVIĆ: IMAO SAM ČAST DA NOSIM CRNOGORSKU ZASTAVU

Prvi put na Olimpijskim igrama u Pekingu vijorila se crnogorska zastava. Na svečanoj ceremoniji otvaranja nosio je kapiten „ajkula” Veljko Uskoković, legenda svjetskog vaterpola.

„Trenutak svečan i veličanstven. Doživljaj koji se pamti do kraja života. O tom trenutku svaki spotista sanja i potajno se nada da će otići na Olimpijske igre. Imao sam zadovoljstvo da učestvujem na tri! Najveći san dosanjao sam 2008. godine u Pekingu. Imao sam čast da na Igrama nosim zastavu. Možda je to bio i najveći momenat u mojoj sportskoj karijeri, koju sam odužio do 38, 39 godine, ali baš sa ciljem na odem na Igre. Dobio sam priliku sa mojom Crnom Gorom. Peking nikad neću zaboraviti. Na jednom mjestu bili smo sa najboljim sportistima. Neopisiv događaj i nevjerovatno iskustvo” ispričao je Uskoković.

Olimpijske igre u Pekingu zadivile su planetu. „Ajkule” su osvojile četvrto mjesto.

„Veliko takmičenje, najveće na planeti. Privilegija je nastupati na Olimpijskim igrama, igrati protiv najboljih, a pobjede i porazi su sastavni dio takmičenja. Peking je došao poslije Malage gdje smo se izuzetno fizički i emotivno istrošili. Sa ovim  hendikepom smo otišli na Igre. Međutim, pored svega smo igrali zapaženu ulogu. Sa Mađarima u polufinalu smo duži period vodili, imali igru i rezultat, možda nije momenat da se priča, ali nekim čudnim sudijskim odlukama – izgubili smo.  U meču za bronzu protiv Srbije nijesmo uspjeli, kao ni naredna dva puta, ali se nadam da smo ispucali sve bonuse i da ćemo na sljedećim Igrama, iako se još nijesmo plasirali, ali duboko vjerujem da hoćemo, osvojiti medalju.”

Naš izuzetni sportista imao je razloga da slavi bogatu karijeru. Pamti puno, prisjeća se evropskog zlata 1991. godine. Ali i čuvene Malage.

„Bilo je, zaista, puno lijepih trenutaka, svaki pamtim, od starta do kraja. Debitovao sam 1991. godine na Evropskom prvenstvu u Atini i to na najbolji način. Bio sam ponajbolji igrač i strijelac kompletnog EP od kojeg je krenula, slobodno mogu da kažem, blistava karijera. Bio je to izuzetan i upečatljiv momenat. Još jedan momenat, novi da kažem, bio je sa našom reprezentacijom. Mimo svih očekivanja osvojili smo zlatnu evropsku medalju u Malagi. Nijesmo bili favoriti, a igrali smo najbolji vaterpolo. Obradovali smo sebe i naciju. Ove dvije medalje, sjajni momenti, apsolutno su obilježili moju karijeru.”


9. februar 2020.


TOJOTA VOZILA NA ELEKTRIČNI POGON

Iz kompanije Tojota, jednog od glavih partnera Olimpijskih igara 2020, najavljeno je da će gotovo 90 odsto vozila koja će se koristi tokom Igara biti – na elektirčni pogon.

Čuvena automobilska kompanija se nada postizanju cilja s najnižom emisijom gasova ikada za službena vozila koja se koriste na Olimpijskim i Paraolimpijskim igrama.

Kako je i „ekološke igre“ jedan od slogana predstojećeg sportskog spektakla u glavom gradu Japana, Organizacioni odbor je napravio izvještaj o održivosti u kojem se ističu vozila na električni pogon kao vrlo profitabilna investicija.

Odbor se u tom izvještaju obavezuje da će „koristiti službenu flotu s niskim zagađenjem, niskom emisijom CO2, istovremeno iskorišćavajući najsavremeniji energetski javni prevoz na svijetu“.


NADAL JOŠ NE ZNA DA LI ĆE IGRATI U TOKIJU

Rafael Nadal izjavio je da još nije donio odluku o tome hoće li igrati na Olimpijskim igrama u Tokiju.

Španac je nedavno na Australijan openu takmičenje završio u četvrtfinalu, što ga je koštalo gubitka prve pozicije na ATP listi. Nadal je dilemu u vezi Igara otkrio novinarima u Južnoj Africi, uoči egzibicionog meča sa Rodžerom Federerom.

„Moram još da vidim, sezona je duga, naporna, pritom sam malo odmarao između dvije sezone. Sve su to faktori od kojih zavisi šta ću odlučiti”, poručio je španski teniser.

Nadal ima olimpijsko zlato iz Pekinga 2008, kao i zlato iz Rija 2016. godine u dublu sa Markom Lopesom.

Novak Đoković i Rodžer Federer najavili su siguran nastup u Tokiju.

Đoković, koji ima samo bronzu iz Pekingu, ne krije da mu je olimpijsko zlato veliki cilj, kao i Federeru, koji ima srebro iz Londona 2012, plus zlato u dublu sa Stanislasom Vavrinkom iz Pekinga.


8. februar 2020.


SUPER MAMA: ALISON FELIKS IZ TOKIJA ŽELI U ISTORIJU

Prošle godine u ovo vrijeme, Alison Feliks je dobila prve post-porodiljske instrukcije svog dugogodišnjeg trenera Bobija Kersija, koji joj je savjetovao da provede 30 minuta na traci u lokalnom fitnes centru.

Iza najtrofejnije atletičarke u istoriji Olimpijskih igara bio je najteži period života – njena kćerkica Kamrin rođena je prije vremena sa samo 1,5 kilograma, i provela je prvih 29 dana života u bolnici, u inkubatoru.

Alison je, pritom, tokom trudnoće imala preeklampsiju, problem sa povišenim krvnim pritiskom, koji je mogao da dovede i do fatalnih komplikacija.

Alison Feliks sa kćerkicom Kamrin

Pet mjeseci nakon porođaja, i nakon što se mala Kamrin izborila, Alison je već bila spremna za prvu trku kao majka.

„Bilo je vrlo emotivno, a posebno me dirnulo to što su me najavili kao Kamrininu majku”, kazala je Feliks.

Deset i po mjeseci kasnije, Feliks je postala carica „kraljice sportova” – slavna američka atletičarka je u Dohi osvojila 12. i 13. zlatnu medalju na svjetskim prvenstvima i oborila rekord Useina Bolta, kao članica američkih štafeta mješovite i ženske ekipe na 4×400 metara.

Za 2020. godinu ima veliki cilj – da ode na Olimpijske igre i pokuša da osvoji desetu medalju, čime bi nadmašila Marlen Oti koja, takođe, ima devet olimpijskih odličja.

Feliks je, međutim, najuspješnija, jer je jedina atletičarka koja je šest puta bila olimpijska šampionka. Najavila je da će učestvovati na američkim kvalifikacijama na 200 i 400 metara, ali da će, ako u obje discipline obezbijedi mjesto u reprezentaciji, morati da se odluči na kojoj dionici će trčati u Tokiju.

„Sve je na stolu. Mislim da sam u boljoj formi nego prošle godine. Međutim, ranije sam se borila za medalje i rekorde, ali više ne. Sada želim da ukažem da je od svega važnije imati lijep život i zdravu porodicu. Ništa ne može da se mjeri sa tim”, kazala je 35-godišnja atletičarka.


7. februar 2020.


DUKIĆ JEDRI KA SVOM NAJVEĆEM IZAZOVU – TOKIJU

Kao i pred London 2012. i Rio 2016. godine, Milivoj Dukić daleko od očiju javnosti i najveće sportske scene jedri ka Tokiju. Naš jedriličar, dvostruki olimpijac, trenutno je na „drugom kraju svijeta”, u Melburnu, gdje od 11. februara učestvuje na Svjetskom prvenstvu.

„Prvenstvo traje do 16. februara. Prva tri dana su kvalifikaciona, dok su preostala tri finalna. Dobro sam se pripremao tokom ove predsozone, tako da, ako je suditi po tome, osjećam da dobro napredujem. Što se samih ambicija tiče, ne bi valjalo da sebi postavljam prevelike zahtjeve i ciljeve, ali isto tako osjećam da sam spreman da mogu da se takmičim u samom vrhu”, kaže Dukić.

Pripreme za olimpijsku godinu je odradio, kako kaže, po planu – prvi ciklus je proveo u Grčkoj u oktobru prošle godine, u novembru i decembru se spremao na Tenerifima, a u januaru u Hrvatskoj. Svjetsko prvenstvo je značajno takmičenje, ali olimpijske vize se vade u aprilu u Đenovi i tada Dukić želi da bude u top formi.

„Posebno teško je doći do norme u ovom olimpijskom ciklusu jer su nam smanjili kvote sa 46 zemalja, koliko ih je nastupilo u Riju,  na 35, koliko će ih biti u Tokiju. To je za Evropu bio veliki udarac, jer naš kontinent ima najveći broj zemalja koje se nalaze u samom svjetskom vrhu jedrenja. Olimpijske kvalifkacije koje predstoje biće jedne od najtežih, jer samo dvije zemlje mogu da izbore normu, a u konkurenciji će biti više od dvadeset. Uradiću sve što mogu da bih ponovo bio dio najvećeg sportskog spektakla”, ističe Dukić.

Naredna otežavajuća okolnost za našeg sjajnog sportistu su finansije.

„To je neizostavan dio današnjeg sporta. Neprestano se ulaže u nove tehnologije,  pa je gotovo nemoguće da države koje nisu u mogućnosti da to priušte svojim takmičarima zadrže korak sa  zemljama kao što su Australija, Novi Zeland, Engleska, Francuska, SAD… Ja sam uspio da zatvorim finansijsku konstrukciju zahvaljujući velikoj podršci i razumjevanju Crnogorskog olimpijskog komiteta, Opštine Herceg Novi, privrednika Herceg Novog i Jedriličarskog saveza”, ističe Dukić.

Jedna stvar ga, međutim, posebno veže za jedrenje.

„Mislim da ne bih uspjevao da se bavim ovim sportom na ovom nivou bez ozbiljne doze strasti”, ističe Dukić.

Iza njega su dva učešća na Olimpijskim igrama.

„Mnogo ljepša sjećanja me vežu za London nego za Rio, jer sam tada bio dosta  mlad i sve što se odnosilo na Igre na mene je ostavilo snažan utisak, a i sama organizacija igara u Londonu je bila fenomenalna. Što se tiče Rija, imam blago razočaranje zbog rezultata, jer sam lično očekivao da mogu da ostvarim mnogo više”, zaključio je 26-godišnji Dukić.


6. februar 2020.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

Pariz 1900 – Igre koje su trajale skoro pola godine

Olimpijske igre u Parizu 1900. godine, na prelazu u XX vijek, pamte se kao vjerovatno najslabije organizovane igre u istoriji. Četiri godine nakon Atine, gdje su Grci sa ogromnim entuzijazmom začeli moredni olimpijski pokret, Francuzi nijesu bili ni približno tako motivisani, bez obzira što je osnivač Međunarodnog olimpijskog komiteta Pjer de Kuberten bio rođeni Parižanin. Baš zbog barona Kubertena, vjerovalo se da će Francuzi biti jednako dobri organizatori kao i Grci, ali svi koji su mislili tako – grdno su se prevarili.

Takmičenje u golfu na Igrama u Parizu

Zbog nedostatka finansijskih sredstava i dobre volje francuske države, odlučeno je da Olimpijske igre budu dio velike svjetske izložbe, koja je 1900. godine održana u Parizu i trajala je pet i po mjeseci.

Tačno toliko, kakav apsurd, trajale su i Olimpijske igre, bez ceremonija svečanog otvaranja i zatvaranja. Direktor izložbe Alfred Pikar smatrao je sport totalno bespotrebnom aktivnošću i nije želio da pomogne baronu Kubertenu, koji se usprotivio zbog dužine trajanja, pa je na kraju doživio čak i to da bude isključen iz organizacionog odbora.

Uprkos ovim zavrzlamama i spletkama, Olimpijske igre su održane, što je najveći uspjeh Pariza 1900, uz činjenicu da su po prvi put u istoriji na Igrama učestvovale dame. Bilo ih je 22, od ukupno 997 sportista i sportistkinja iz 24 zemlje.

U svim olimpijskim antologijama ostalo je upisano da je engleska teniserka Šarlot Kuper osvojila prvu olimpijsku medalju u ženskoj konkurenciji. Ona je bila najbolja teniserka tog doba, pet puta je slavila na Vimbldonu, čak osam puta zaredom igrala je u finalu, što je rekord koji je skoro vijek kasnije oborila Martina Navratilova (devet).

Nekoliko novih sportova dobilo je prefiks „olimpijski“, poput vaterpola, fudbala, veslanja, jedrenja, ali i golfa, kroketa, navlačenja konopca, kriketa i pola, koji su kasnije nestali iz olimpijskog programa.

OI u Parizu obilježili su i u početku tihi, a potom sve glasniji protesti američkih sportista. Neki od njih, naime, iz vjerskih razloga nijesu željeli da se takmiče nedjeljom. U istoriji modernih Olimpijskih igara zato je ostao upisan sukob američkih atletičara Alvina Krenclajna i Majera Prinštajna, koji su se dogovorili da ne nastupaju u finalu takmičenja skoka u dalj, pošto su osvojili prva dva mjesta u kvalifikacijama.

Krenclajn je, ipak, prekršio dogovor, učestvovao je u finalu i za jedan centimetar nadmašio Prinštajnov rezultat iz kvalifikacija. Od kolege i rivala zato je na pobjedničkom postolju dobio – pesnicu u glavu. Ovaj klasični nokaut nije, međutim, uzdrmao Krenclajna, rođenog Bečliju (kao dijete se odselio u Ameriku), koji je osvojio i zlata u trkama na 60 metara, 110 i 200 metara s preponama, pa je sa četiri najsjajnija odličja postao najuspješniji takmičar drugih Olimpijskih igara.

Alvin Krenclajn

U rubriku „zgode i nezgode“ ušla je i maratonska trka, koja je protekla uz velike primjedbe takmičara, naročito inostranih, da je staza bila jako loše obilježena. Amerikanac Artor Njuman, koji je završio peti, tako se do kraja života kleo da ga tokom trke niko nije pretekao. Slavio je Luksemburžanin Mišel Teato, po svjedočenju brojnih učesnika, koji je osvojio zlato jer je najbolje poznavao Pariz i brojne prečice do cilja.

Tri zlata osvojio je i Amerikanac Roj Evri, koji je najbolje skakao – iz mjesta. Slavio je u troskoku iz mjesta, skoku u dalj iz mjesta i skoku u vis iz mjesta.

U Parizu su i prvi put učestvovali mješoviti parovi, a neki osvajači medalja nikada nijesu identifikovani. Zna se, međutim, da su ubjedljivo najuspješniji bili Francuzi sa 101 medaljom (26 – 41 – 34) ispred Amerikanaca (19 – 14 – 14) i Britanaca (15 – 6 – 9).

Bez obzira na organizacioni fijasko, Olimpijske igre u Parizu predstavljale su važan korak u razvoju olimpijzma, jer je broj učesnika i disciplina gotovo učetvorostručen, a broj olimpijskih legendi nakon Atine brzo se širio…


5. februar 2020.


MAJDA MEHMEDOVIĆ VJERUJE U PLASMAN NA OLIMPIJSKE IGRE U TOKIJU

Za Majdu Mehmedović nema dileme, Olimpijske igre u Londonu donijele su joj najjaču i najljepšu emociju. Olimpijsku medalju čuva u srcu. Nada se da će sa nacionalnim timom poentirati u martu u Podgorici i u julu pakovati kofere za Tokio.

Majda Mehmedović slavi medalju 2012. godine

„Možda 2012. godine nijesam bila svjesna koliko nam je medalja donijela, ne samo nama, nego kompletnoj našoj državi. Da mi je neko rekao prije deset godina da ću igrati u Londonu, a nakon toga u Riju, i da ću imati šansu da se borim za treće Olimpijske igre, ne bih vjerovala. Zato, jedva čekam kvalifikacioni turnir u martu. Vjerujem da ćemo ostvariti cilj“, ispričala je Mehmedović.

Upozorava Majda na veliki ulog u martu. Očekuje maksimum od rivala. Put do Tokija nije lak.

„Mislim da će na turniru sve igrati važnu ulogu. Možda nam ide u prilog što su kvalifikacije u Podgorici. Nadam se da ćemo uz našu publiku doći do cilja. Imaćemo ispred sebe veliku Norvešku i Rumuniju, koja će biti jača nego što je bila na Svjetskom šampionatu. Neće nam lako biti, ali vjerujem u naš tim. Nadam se da ćemo u teškoj sezoni imati dovoljno snage, znanja i hrabrosti. Vjerujem da ćemo zadržati fokus i da nećemo razmišljati o koraku naprijed, nego polako, korak po korak, kao i do sada“.

Sjećanja na London još su svježa

Za svaku od igračica nacionalni dres je poseban motiv da se ide i preko granica.

„Nacionalni dres je motiv i želja da se da više od onoga koliko se stvarno može. Znamo dobro koliko je Crna Gora bila ponosna i srećna na nas nakon Londona. Vjerujem da možemo uraditi i u skorijoj budućnosti iste stvari koje smo uradili u Londonu. Reprezentacija je poseban motiv. Zato što smo takve i zbog toga što jesmo – mi smo lavice“, ističe Majda.

Čast je učestvovati na Olimpijskim igrama

„Iskreno, vidim nas i na trećim Olimpijskim igrama. Igre su toliko velike da se osjećanja teško mogu opisati. Prije svega to je najprestižnije takmičenje, a nemaju svi privilegiju da učestvuju. Nije samo takmičenje kao takmičenje posebno, već i čin otvaranja i zatvaranja Igara. Zaista je nevjerovatan osjećaj. U Londonu smo debitovale, osvojile medalju, u Riju naše slabije izdanje… Baš i zbog toga bih voljela da se kvalifikujemo i pokažemo se u najboljem svjetlu“.


UČINIĆEMO SVE DA ZAŠTITIMO SPORTISTE: KORONA VIRUS BRINE ORGANIZATORE OI

Organizatori Olimpijskih igara u Tokiju ozbiljno su zabrinuti zbog širenja koronavirusa i na uticaj koji može da ima na takmičenje koje će se održati na ljeto. Nekoliko kvalifikacionih takmičenja je već odloženo zbog virusa.

Izvršni direktor organizacionog odbora Toširo Muto je izrazio nadu da će virus biti „iskorijenjen u najkraćem mogućem roku“.

Gradonačelnik Olimpijskog sela Saburo Kavabuči je naveo da vjeruje da će Igre proći „glatko“.

„Učinićemo sve što možemo da zaštitimo sportiste i omogućimo im da daju sve od sebe na Olimpijskim igrama“, rekao je Kavabuči.

Zvaničnici japanske vlade, uključujući premijera Šinza Abea, istakli su da će učiniti sve da umanje uticaj virusa na Igre koje će početi 24. jula.


KRALJ I KRALJICA MARATONA STIŽU U TOKIO

Svjetski rekorderi u maratonu dolaze u Tokio po zlato. Elijud Kipčoge i Brigid Kosgej biće dio kenijskog tima na Olimpijskim igrama.

Elijud Kipčoge

Kipčoge je svjetski rekorder, a vrijeme 2:01:39 je istrčao u Berlinu 2018. Kosgei ima najbolje vrijeme kod maratonki – 2:14:04. Oborila je rekord prošle godine u Čikagu.


OLIMPIJSKO SELO – ATRAKCIJA IGARA

Jedna od atrakcija Olimpijskih igara u Tokiju biće i olimpijsko selo, u kome će biti smješteni sportisti iz svih zemalja svijeta.

Detalj iz Olimpijskog sela u Tokiju

Atrakcija za sebe je i „seoski trg“ – mjesto gdje će takmičari provoditi slobodno vrijeme. Cijeli trg je izgrađen od drveta, koje je u Tokio došlo iz 63 japanske prefekture.

Pogledajte video snimak ovog spektakularnog zdanja.


4. februar 2020.


DRAŠKO BRGULJAN VIDI NAPORAN PUT DO TOKIJA, ALI VJERUJE U SNAGU „AJKULA”

Kapiten ,vaterpolo reprezentacije Draško Brguljan vidi težak put do Tokija. Vidi stresan i naporan kvalifikacioni turnir. Ali, vidi snagu volje i veliki karakter kod igrača da se po četvrti put obezbijedi učešće na Olimpijskim igrama.

Draško je učestvovao na OI u Pekingu, Londonu i Riju, teško da se snaga i moć Igara može uporediti sa bilo kojim drugim takmičenjem.

Draško Brguljan

– Teško je objasniti doživljaj Olimpijskih igara. Tu ste gdje ste – sa najboljim sportistima na planeti. Zapravo, shvatite gdje ste i u kakvom ste društvu već u olimpijskom selu, jer najbolji svakodnevno prolaze pored vas. Zaista je to najbolji mogući osjećaj, nešto najbolje na svijetu što postoji.

Peking, London, Rio, gdje je bilo najbolje, gdje su emocije najviše radile?

– Priča za sebe, ali, u suštini, Olimpijske igre nosile su jednako jaku emocije. Uvijek smo igrali polufinala i utakmicu za treće mjesto. Nažalost, svaki put smo gubili, ali je i svaki put bilo napeto. Najbolju ekipu smo imali u Londonu gdje je bila naša velika šansa. Do zadnjeg momenta smo bili u priči za medalju. U Riju smo stizali Italijane, a u Pekingu nijesmo uspjeli da se oporavimo od polufinala. U Londonu smo imali ekipu koja je trebalo da uzme medalju, ali nije.

Pored kvaliteta, rada, malo sreće, karakter igra važnu ulogu u sportu, a koliko je karakterna sadašnja reprezentacija?

– Ova reprezentacija ima karakter. Od Evropskog prvenstva u Beogradu  i nakon Olimpijskih igara u Riju ekipa se promijenila, ali je od 2016. godine  sazrela najviše u mentalnom dijelu, a ima karakter koji je krasio u Budimpešti.

Vaterpolo reprezentacija Crne Gore

Olimpijske kvalifikacije su u martu, koliko ste oprezni?

– Turnir je specifičan, mnogo ga je teže igrati od nekog velikog takmičenja. Svaki dan se igraju utakmice – osam utakmica u osam dana. Istina, biće lakših utakmica, ali može se dobiti i komplikovan raspored. Više puta sam igrao turnire i upoznao se sa velikim stresom i tenzijama, jer je svaki put bilo teško. Imamo primjere iz prošlih kvalifikacija kada uđe strah kod favorita.  Mađari su na jednu loptu izbacili Njemce za Rio, Italija, takođe, na jednu loptu Rumune za Rio, biće toga i u martu. Ali, sa tim moramo da se nosimo. Naravno, i konkurencija je jaka, nikad jača. Tu su Hrvati, kojima je obaveza da se kvalifikuju, Grci su odlični, Njemci će tražiti šansu, nadaju se Olimpijskim igrama. Rusi su, takođe, dobri, a odlično su igrali u Mađarskoj na Evropskom prvenstvu. Puno stvari zavisiće još od rasporeda. Čeka će nas paklenih osam dana, ali uz igru koju smo pokazali na EP, pa i malo slabiju, vjerujem da se možemo kvalifikovati – optimista je Brguljan.

Krvavi rad!

– Mnoge osjećaje, poput onih sa posljednjeg Evropskog prvenstva, teško je zamijeniti. Zbog onakvih utakmica radimo godinama „krvavo”, e, sad, nekad se to ne vrati, ali, uglavnom, na kraju isplati se veliki rad – zaključuje Draško.


3. februar 2020.


POLA GODINE DO POČETKA IGARA – VATROMET OBASJAO TOKIO

Blještavi vatromet obasjao je nebo iznad Tokijskog zaliva 24. januara – organizatori su obilježili pola godine do početka Olimpijskih igara.

Više stotina gledalaca okupilo se u Odaibi, popularnom visokotehnološkom zabavnom centru u Tokijskom zalivu, kako bi proslavili dan od kojeg je ostalo tačno šest mjeseci do ceremonije svečanog otvaranja.

Nekoliko dana prije toga, u Odaibu su „stigli“ čuveni olimpijski prstenovi, a atmosfera pravog olimpijskog duha sve više se osjeća u cijelog megalopolisu.

Vatromet, u obliku pet isprepletanih prstenova u crvenoj, plavoj i zelenoj boji, osvijetlio je nebo iznad mosta duge.

Olimpijski prstenovi biće izloženi na obali morskog parka Odaiba sve do avgusta, kada se Olimpijske igre završavaju i biće zamijenjeni simbolom Paraolimpijskih igara – u pitanju su tri „agitosa“.


ISTORIJAT MODERNIH OLIMPIJSKIH IGARA

Francuski baron Pjer de Kuberten osnovao je 1894. godine Međunarodni olimpijski komitet, a nedugo nakon toga na Sorboni održan je i prvi olimpijski kongres. Dvije godine kasnije, istorija je i zvanično krenula – u Atini su 1896. održane prve moderne Olimpijske igre, jedine u 19. vijeku. Održane su otprilike 1.500 godina nakon što su, kako se vjerovalo, upriličene prve antičke Olimpijske igre – takođe u Atini, u staroj Grčkoj, oko 776. godine prije nove ere.

Atina 1896. rađanje modernog olimpizma

Kuberten je predložio periodično okupljanje i takmičenje sportista cijelog svijeta, ali nije mogao ni da pretpostavi kakav će uspjeh već od starta postići održavanje Olimpijskih igara (svake četiri godine). U Grčkoj, postojbini olimpizma, od 6. do 10. aprila te 1896. godine okupio se 241 sportista (takmičili su se samo muškarci), a na programu je bilo devet sportova, odnosno 43 discipline. Atletika, rvanje, dizanje tereta, mačevanje, tenis, gimnastika, biciklizam, streljaštvo – samo su neki od sportova u kojima su uživali navijači na krcatim tribinama otvorenog stadiona Panatinaiko.

Odluka MOK-a da prve Olimpijske igre budu dodijeljene gradu u kojem je rođen olimpijski pokret nije nikoga iznenadila, ali Grci su bili više nego spremni. Grčka mitologija je prepuna je primjera raznih igara, od Odiseja koji je pobijedio u trci i dobio Penelopu kao nagradu, do brojnih drugih.

Vječna slava na prvim Igrama modernog vremena pripala je Grku Spiridonu Luisu, koji je je pobijedio u maratonskoj trci, trčanoj na stazi od Maratonskog polja do Atine. U trci je učestvovalo oko 20 takmičara, najviše Grka a Luis je istrčao dionicu za dva sata, 58 minuta i 50 sekundi, ubjedljivo slavivši prvo mjesto. Zanimljivo je da nije vodio od početka, jer su prva 32 kilometra pripala Francuzu Albinu Lemusijeu, koji je morao da odustane zbog iscrpljenosti.

Vođstvo je potom preuzeo Australijanac Tedi Flak, koji je takođe kolabirao, da bi se u posljednjih nekoliko kilometara pitao samo Spiridon Luis. Pune tribine Olimpijskog stadiona, gdje je bio finiš trke, u napetosti su iščekivale takmičare, a kada je policijski glasnik javio da je u vođstvu domaći takmičar, oduševljena masa je počeka dav skandira „Helen, Helen…”

Ostalo je zapisano i da je Spiridon tokom trke pio vino, mlijeko i sok od pomorandže, te da je pojeo jedno uskršnje jaje. Kao nagradu za istorijsku pobjedu dobio je mnogo nakita i doživotne privilegije brijanja u jednoj berbernici, ali nije poznato da li je prihvatio sve ove darove. Poznato je da se više nikada nije bavio sportom.

Najuspješniji takmičari na OI u Atini 1894. godine bio je Karl Šuman, njemački rvač i atletičar, koji je osvoji četiri prva mjesta u dva sporta i četiri discipline. Pamtiće se i ime prvog olimpijskog pobjednika modernog doba – u pitanju je Amerikanac Džejms Konoli, koji je osvojio prvo mjesto u troskoku. Nije se takmičio samo u toj disciplini, skakao je i uvis i udalj, osvojivši drugo, odnosno treće mjesto.

Istakao se i Mađar Alfred Hajoš, po zanimanju arhitekta – prvi olimpijski šampion u plivanju. On je osvojio dvije zlatne medalje – u trkama na 100 i 1.200 metara slobodnim stilom. Alfred je imao samo 13 godina kada mu se otac utopio u Dunavu, i tada je odlučio da postane dobar plivač. Od kombinacije njegovih plivačkih vještina i znanja u arhitekturi profitirala je cijela Mađarska, jer je upravo Alfrer Hajoš projektovao prvi zatvoreni bazen u Budimpešti, na ostrvu Margit Siget, koji i danas nosi njegovo ime.

Bilans prvih modernih Olimpijskih igara je sljedeći: Amerikanci su osvojili najviše zlatnih medalja (11), ispred razočaranog domaćina, Grčke, čiju su takmičari uzeli jedno zlato manje. Utjeha Grcima bila je u tome što su ukupno osvojili najviše odličja, čak 47, naspram Amerikanaca sa 19.


JAPAN ŽELI I ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE

Nakon što su dobili organizaciju Ljetnjih, Japanci žele i Zimske olimpijske igre. Tokio 2020. i, možda, Saporo 2030. – zimski centar na sjeveru Japana podnio je kandidaturu i već ga mnogi smatraju glavnim kandidatom za dobijanje domaćinstva.

Saporo ima iskustva – već je organizovao Zimske olimpijske igre 1972. godine

Očekuje se, međutim, da će ozbiljne protivkandidate imati u Solt lejk sitiju, koji je već organizovao ZOI 2002. i, zanimljivo, Barselonu, koja nudi zimske centre na obroncima Pirineja. Ta dva grada tek treba da zvanično podnesu kandidature.

Prednosti ovog grada su izuzetan kvalitet borilišta, saobraćanja infrastruktura i najviši mogući ekološki standardi.

Već na predstojećim, Ljetnjim olimpijskim igrama, u Saporu će biti izmještena maratonska trasa, zbog velikih vrućina koje se očekuju u Tokiju.


OVAKO ĆE IZGLEDATI ULAZNICE ZA OLIMPIJSKA TAČMIČENJA

Organizacioni odbor olimpijskih i paraolimpijskih igara predstavio je karte za Olimpijske igre u Tokiju, na događaju na kojem su glavnu riječ vodili paraolimpijski gosti iz Japana i inostranstva.

Predstavljeno je ukupno 59 karata za olimpijske i 25 za paraolimpijske manifestacije. Očekuje se da će ulaznice biti isporučene u maju.

Svaka karta sadrži sportski piktogram koji odgovara specifičnoj disciplini, piktogram mjesta, amblem Igara u Tokiju i kod obojen prema mjestu i gradu koji je domaćin događaja.

Dizajn karata zasnovan je na vizuelnom identitetu OI, a u njegovoj izradi korišćena je tehnika „kasane no irome“ – u pitanju je šema boja koja se koristila za izradu kimona tokom Hejan perioda (789. – 1185. godina).

Ta šema odražava četiri preklapajuće prirodne boje, koje reprezentuju četiri japanska godišnja doba.

Dizajn karata za ceremonije svečanog otvaranja i zatvaranja Igara biće objavljen naknadno.


31. januar 2020.


Pola godine je ostalo do početka Olimpijskih igara u glavnom gradu Japana.

Četvrti put na najvećoj smotri i festivalu sporta učestvovaće i crnogorski sportisti.

U susret 32. Igrama modernog doba, Crnogorski olimpijski komitet je pokrenuo posebnu rubriku u kojoj će ljubitelji sporta svakog dana moći da čitaju aktuelnosti vezane za organizaciju, moći će da se podsjete i upoznaju sa istorijatom Igara, počev od prvih, održanih u Atini 1896. godine, te da pročitaju priče o olimpijskim herojima…

Posebno, pratićemo i put naših sportista do Tokija, a prenijećemo i sjećanja naših takmičara sa Igara u Pekingu, Londonu i Riju.

Budite sa nama sve do Tokija.

 

Sponzori i partneri

  • plantaze

Partneri MOK-a

Dokumenta

 

0
Web Design BangladeshWeb Design BangladeshMymensingh