Dušan pliva za Peking

Nakon saobraćajnog udesa ostao je bez lijeve potkoljenice, čime je u momentu srušen san o plovidbi morima. Sada želi da ostvari jedan drugi – učešće na ovogodišnjim Paraolimpijskim igrama

Dušan pliva za Peking

Priča o Dušanu Dragoviću, crnogorskom pretendentu za učešće na ovogodišnjim Paraolimpijskim igrama u Pekingu, koje će se održati nakon Olimpijskih, od 6. do 17. septembra, je priča o upornosti i nepredavanju.

Dušan je imao težak saobraćajni udes u aprilu 1999. godine, nakon čega mu je amputirana lijeva potkoljenica.

Prošlo je, kako kaže, nekoliko godina dok nije shvatio da je sa plovidbom gotovo, ali da ipak postoje mnoge stvari koje može da radi i u kojima može imati uspjeha. Istina, bavio se, kao što se i danas bavi, porodičnim biznisom, izdavanjem soba turistima i ugostiteljstvom, uobičajenim poslovima za nekoga sa primorja. Ali, to mu nije bilo dovoljno. Nekada, prije nesreće, bavio se plivanjem sedam godina, kao i dvije vaterpolom. Rehabilitacioni period koji je podrazumijevao plivanje, pokazao je da ima dovoljno snage i volje za postizanje relevantnih rezultata u tom sportu. Danas jedino žali što već u to vrijeme u Crnoj Gori nije postojao Paraolimpijski komitet jer je, kako kaže, upravo tada bio u najboljoj formi.

Ovaj 36-godišnji Budvanin završio je srednju pomorsku školu, što nije bio samo logičan i čest izbor jednog primorca, već i njegova velika, istinska ljubav. Devet godina plovio je morima, dok se tog aprilskog dana nije sve preokrenulo naopačke.

Onda je, prije dvije godine, odlučio. Počeće da istinski i ozbiljno trenira. Prvo je bio sam, a potom je počeo da radi sa svojim prijateljem, trenerom iz Budve, Lukom Zenovićem. Specijalnost su mu trke na 50 m i na 100 m kraul.

Kako tada u Budvi nije bilo bazena, trenirao je u malom nazenu od 14 m u hotelu »Maestral« u Pržnom.

Najbolje vrijeme na kraćoj stazi mu je 27,77 i 27,70, »zavisno od toga kakva je štoperica«, kako kaže u šali. Norma za ovogodišnje Paraolimpijske igre je 26,80, što je cilj koji želi da postigne kako bi obezbijedio učešće u Pekingu.

Ljeta 1999, dok je plivao zbog rehabilitacije, imao je ondašnje paraolimpijske norme u pomenutim disciplinama, koje su bile blaže od današnjih.

"Da sam imao gdje da se uključim, da je u Budvi bilo bazena, danas bih sigurno imao sedam godina sjajne karijere. U međuvremenu su ušle neke nove generacije u paraolimpijski sport, koje su postavile i nove standarde.«

Onda je počeo da ide na takmičenja – Češka, Slovačka… počeo da osvaja značajna mjesta.
Išao je 2006. na SP u Južnu Afriku, kao predstavnik Srbije i Crna Gore, iako je Crna Gora već par mjeseci prije toga postala nezavisna država.

Počeo je da se interesuje i da radi na tome da se i u Crnoj Gori osnuje Paraolimpijski komitet. Sva prava nekadašnjeg zajedničkog Paraolimpijskog komiteta prenesena su na Srbiju, tako da je Crna Gora ostala u vakuumu. A na takničenjima, kojih je Dušan bio željan, treba predstavljati nekoga.
I, napokon, zajedno sa poznatim nekadašnjim crnogorskim atletičarem, Podgoričaninom Momčilom Vujovićem, i drugima, 13. maja prošle godine osnovan je Paraolimpijski komitet Crne Gore. Vujović je postao predsjednik, a Dragović generalni sekretar.

»Podijelili smo posao. On komunicira sa našim institucijama, a ja sam preuzeo komunikaciju sa Međunarodnim paraolimpijskim komitetom.«

Ove godine, 9. februara, provizorno su primljeni u paraolimpijsku porodicu.

Zvanični prijem biće na sjednici generalne skupštine Međunarodnog paraolimpijskog komiteta, koja se ne održava godišnje, kao kod Međunarodnog olimpijskog komiteta, već na svake dvije godine.
Sledeča generalna skupština je zakazana za 2009. U svakom slučaju, Crnogorcima je odobreno učešće na Paraolimpijskim igrama u Pekingu.

»Poslao sam zahtjev za vajd kartu, ali jurim normu«, kaže Dušan.

U posljednje vrijeme ide sa turnira na turnir. Bio je u Holandiji i Švedskoj, čekaju ga Belgija, Češka, Slovačka, na kraju i kvalifikacioni turnir u Pekingu.

U Holandiji je osvojio tri prva mjesta – na 50 slobodno, 100 m slobodno i 100 m mješovito, a u Švedskoj dva druga – na 100 m slobodno i 50 m slobodno. Međutim, plivalo se na kratkim bazenima, a rezultati u njima ne priznaju se za paraolimpijske kvalifikacije.

»Norma je i stvar sreće. Uvijek idem sam na takmičenja, što je psihički veoma teško.«

Zahtjev za dobijanje vajd karte rješavaće se u aprilu.

Dušan je skroman i ne trudi se da se o njemu mnogo piše.

»Ali, klinci u Crnoj Gori treba što više da se bave sportom, svi oni koji mogu. To bi bilo od izuzetnog značaja,« kaže naš sagovornik.

Učešću na Paraolimpijskim igrama u Pekingu nada se još jedan Budvanin, takođe plivač, Marko Ljubanović. On, je, međutim, u drugoj kategoriji invaliditeta, težoj od Dušanove, tako da jedan drugom nisu konkurencija.

A za sve što je postigao, naš gost ima veliku podršku porodice, roditelja, supruge i svoje dvije djevojčice, od sedam i od pet godina.

Sponzori i partneri

  • lovcen-osiguranje
  • plantaze

Partneri MOK-a

Igre malih zemalja Evrope

Dokumenta

     

Evropski olimpijski festival mladih

0
Web Design BangladeshWeb Design BangladeshMymensingh